Drugog dana Međunarodne konferencije “Naslijeđe/patrimonijalizacija u Istočnoj Evropi :

Održivost, prenošenje, očuvanje materijalne i nematerijalne kulturne baštine u 21. vijeku” koja je organizirana u Muzeju književnosti i pozorišne unjetnosti BiH u saradnji sa Univerzitetom u Sarajevu, Univerzitetom u Poitiersu i Univerzitetom Paris-Nanterre prezentacije su imali:

Julie Deschepper (online), Assistant Professor in Heritage and Museum Studies in the Cultural

History section of Utrecht University.

Dominique Samson Normand de Chambourg, Inalco, Paris, « Le lien au territoire des

peuples du Nord dans l’espace russe et scandinave du premier xxie

siècle : un patrimoine brûlé

et déraciné. »

Almash Seidikenova, University of Poitiers, Université d’Almaty, Kazakhstan, « Gastronomic

heritage: Meals as a reflection of national identity in a globalized world » (online)

Edina Spahić & Dijana Kapetanovic, University of Sarajevo, « O nekim pokušajima

revitalizacije jevrejsko-španskog jezika u okviru romanističkih studija u Bosni i Hercegovini »/

« Sur quelques tentatives de revitalisation de la langue judéo-espagnole dans le cadre d’études

romanes en Bosnie-Herzégovine »

Vira Ruban, Linguistic University of Kiev, « Le patrimoine linguistique européen et son

évolution : le rôle des emprunts à l’anglais dans l’évolution actuelle des langues européennes

à travers l’exemple du français et de l’ukrainien en tant qu’une langue slave »

Enrico Davanzo, doktorant na Univerzitetu “G. D’Annunzio”, « Rukopis pronađen u Sarajevu.

Imaginarna filologija u pričama Karima Zaimovića » (on line) « Manuscrit trouvé à Sarajevo.

Philologie imaginaire dans les récits de Karim Zaimović »

Marie Stachowitsch, Inalco, Sciences Po, Centre culturel Alexandre Soljenitsyne – Editeurs

réunis, Paris, « Paris as a landmark for the patrimonialisation of Russian cultural heritage »,

« Paris, point de repère pour la patrimonialisation du patrimoine culturel russe »

(Foto: I. Lihić i L. Bošković)

Prvog dana Međunarodne konferencije “Naslijeđe/patrimonijalizacija u Istočnoj Evropi :Održivost, prenošenje, očuvanje materijalne i nematerijalne kulturne baštine u 21. vijeku” koja je počela danas u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH prezentacije su održali:

Mirha Šabanović, Zavod za zaštitu spomenika, Sarajevo, “Uloga Zavoda i kulturnih institucija u održivosti, očuvanju i prezentaciji pokretnog naslijeđa u Kantonu Sarajevo”.

Lionel Vinour, direktor Campus Life and Heritage Univerziteta u Poitiersu, “Naslijeđe Univerziteta u Poitersu: identitet poitevine”

Đana Kukić, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, “Kulturne i akademske veze Bosne i Hercegovine i Francuske: Ostavština romanista Midhata Šamića i Midhata Begića u fondusu Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine”

Nakon prezentacija, goste iz inostranstva kroz Stalnu postavku Muzeja provela je direktorica Šejla Šehabović.

Međunarodna konferencija naziva ‘Naslijeđe/patrimonijalizacija u Istočnoj Evropi: Održivost, prenošenje, očuvanje materijalne i nematerijalne kulturne baštine u 21. vijeku’ otvorena je u danas u Muzeju književnosti I pozorišne umjetnosti BiH, a otvorio ju je francuski ambasador u Bosni i Hercegovini François Delmas.

Kako je kazao, skup okuplja istraživače profesionalce za očuvanje kulturnog naslijeđa istočne i jugoistočne Evrope. Događaj je upriličen na inicijativu univerziteta iz Poitiersa i Paris-Nanterre u partnerstvu sa Univerzitetom u Sarajevu. Ambasador naglašava da je Francuska, zemlja privržena očuvanju naslijeđa, sretna što može podržati tu inicijativu.

Delmas je istaknuo da imaju već dugo bogatu suradnju sa Bosnom i Hercegovinom, koja obećava i u budućnosti. Dokaz za to je i današnji događaj, za koji ambasador kaže da doprinosi jačanju veza između naše dvije zemlje putem istraživanja, kulture i dijeljenja znanja.

Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH domaćin je te dvodnevne međunarodne konferencije o očuvanje i održivosti materijalne i nematerijalne kulturne baštine u 21. vijeku. Za direktoricu Muzeja Šejlu Šehabović važno je što se ta konferencija bavi temom za koju kaže da je sada prilično urgentna.

– Očuvanje i održivost materijalne i nematerijalne baštine u BiH je pod velikim znakom pitanja. Mi nismo jedini niti jedinstven slučaj. Trenutno u svijetu mnogi kulturni spomenici, kako materijalne tako i nematerijalne baštine, u urgentnoj su potrebi zaštite. Osim toga, čak i kad ne bi bilo te strašne činjenice velike opasnosti za naslijeđe svijeta, tehnološki uvjeti našeg života su se toliko promijenili da mi sada imamo više nego ikada prije, mogućnosti da prenesemo narednim generacijama svoje naslijeđe – kazala je. Ističe važnost sudjelovanja akademske zajednice, ali i volontera studenata za koje kaže da su izuzetno zainteresirani za kulturno naslijeđe.

Šef Ureda UNESCO-a u BiH Siniša Šešum jedan je od uvodničara na današnjem skupu. U razgovoru sa novinarima kaže da je cilj današnjeg događaja promocija materijalne i nematerijalne baštine kako regiona globalno, tako i s fokusom na Bosnu i Hercegovinu.

– Značajno je reći, pogotovo ako se govori o nematerijalnoj baštini, imamo mnogo toga naučiti jer ne možemo zaboraviti da su prethodne generacije očuvale svijet do današnjih dana. Nažalost, mi radimo dosta stvari koje baš i ne idu u pravcu zaštite našeg okoliša i nas same. Možemo mnogo naučiti iz prošlosti i od prethodnih generacija o tome kako da se bolje ophodimo prema svom okruženju – naglasio je.

Šešum smatra da na kulturu moramo gledati kao nešto što je dio naših života i razmišljati o tome šta mi trebamo učiniti da bi zaštitili sva ta vrijedna kulturna dobra.

Taj dvodnevni međunarodnom skupu prilika je za razmjenu iskustava, a Šešum kaže da Bosna i Hercegovina može učiti mnogo toga ali i dati mnogo dobrih primjera kako štititi naslijeđe i kako približavati naslijeđe samim zajednicama jer kultura bez ljudi nije kultura. (FENA/Muzej)

U Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH večeras je prigodnim programom “Dvadeset godina bez Velimira Miloševića” obilježena 20. godišnjica smrti Velimira Miloševića, bosanskohercegovačkog i regionalnog pjesnika za djecu te dugogodišnjeg novinara. Galerija Muzeja bila je tijesna da primi sve prijatelje i poštovaoce njegovog lika i djela koji su došli da odaju počast ovom velikanu pisane riječi.

Specijalne gošće bile su kćerke Velimira Miloševića, Svjetlana Luksemburkova Milošević i Vesna Štrk, koje su odlučile da dio zaostavštine svoga oca predaju na čuvanje Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH gdje će biti formirana književna zbirka “Velimir Milošević”.

Urednica programa bila je njegova prijateljica i radna kolegica, novinarka Snježana Galić, a učestvovali su Bisera Alikadić, Zlata Jurić, Nijaz Memić i Dejan Garić. Moderatorica je bila Đana Kukić koja je pročitala biografiju te nekoliko pjesama Velimira Miloševića.

Galić je naglasila je da su za Velimira Velju Miloševića djeca bila centar svijeta, a smatrao je da bi dječijoj sreći trebalo da bude sve podređeno.

– Veljo je čovjek koji je umio sa riječima i da utješi i da postakne i djecu i odrasle. Njegova poezija je puna svjetlosti, ljubavi, muzike – kazala je Galić.

Pjesnikinja Bisera Alikadić, Veljina “sestra po peru”, kazala je da u dvije svoje pjesme spominje Velimira Miloševića te da uskoro planira napisati i treću.

– Veljo je bio pjesnik svjetlost. Zato će i ta pjesma imati svijetlu misao, to je sunčeva zraka koja može proći u sred mraka i koja može da nas oplemeni – kazala je Alikadić.

Novinar Nijaz Memić prisjetio se Veljine radio-emisije “Karta za povratak” koja je bila namijenjena svoj djeci koja su otišla iz BiH i Sarajeva.

– Kroz tu emisiju čika Veljo prizivao je njihov povratak i čini mi se i povratak svoje porodice. Zaista sam ponosan što sam nekoliko godina bio dio te ekipe koja je radila emisiju – kazao je Memić.

Novinarka Zlata Jurić kazala da je Veljo nije bio samo njen kolega već i veliki prijatelj.

– Posebno sam mu zahvalna jer sam s njim počela koračati kao novinar, davao mi je krila i ohrabrivao me. Uživali smo sedam godina radeći emisiju “Hiljadu škola, hiljadu radosti” i zaista je to bila istinska radost – kazala je Jurić.

Dejan Garić, predsjednik UO “Prosvjeta” kazao je da se Velji kao društvo nikad nismo dovoljno odužili.

– Vrijeme je da počnemo to da ispravljamo i da Velji Miloševiću damo značaj koji je imao. Da u ovom gradu, kojem je toliko dao, dobije svoju ulicu ili trg, da njegove knjige ponovo budu u izlozima knjižara – kazao je Garić.

Glumica Emina Minka Muftić govorila je stihove Velimira Miloševića te se prisjetila vremena kada je tokom rata sa njim nastupala u programima po bunkerima, skloništima i bolnicama.

U muzičkom dijelu programa nastupila je Uma Handan iz hora “Princess krofne” pod mentorstvom Zlatana Bostandžića koji se takođe prisjetio Velimira Miloševića istaknuvši da je upravo on jedan od zaslužnih što su “Princess krofne” nastale i opstale.

Uma je otpjevala pjesmu “Djeca su vojska najača” za koju je na stihove Velimira Miloševića muziku napisao Esad Arnautalić i koja je postala himna djece sa naših prostora.

U okviru programa emitirana je i najavna špica te dijelovi radio-emisije “Budilica probudilica”, u kojoj je učestvovao Veljo sa djecom, kako bi publika osjetila s koliko se senzibiliteta obraćao djeci.

Pjesmom “Bosna je svijet” srbijanski pjesnik Stefan Simić, večeras je u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH započeo svoj samostalni nastup u okviru 63. Sarajevskih dana poezije.

Brojna publika, među kojom su dominirale žene, upijala je svaku izgovorenu riječ Simića. 

Predsjedavajuća programskog savjeta Sarajevskih dana poezije Bisera Suljić Boškailo uručila mu je i bijelu ružu od anonimne obožavateljice.

A onda je uslijedio red pjesme, red priče, uglavnom iz privatnog života pjesnika, red muzike, suza i smijeha smjenjivali su se večeras u katarzičnom nastupu Simića.

– Recite na vrijeme onima koje volite. Kada nekoga volite kažite to na vrijeme. Nemojte kao ja. Poslije je kasno- poručio je Simić.

Govorio je Simić i o životu, smrti, ljubavi, sreći, braku, karakteru… 

– Živi sad, ne jučer, ne sutra. Kad krenemo da padamo tek tada shvatimo šta je život. Osnov života je sreća. Ja sam svoju sreću našao u pisanju knjiga, to je moje spasenje svijeta. Slavimo život kroz umjetnost – poručio je Simić. 

Objasnio je i “kako mu uspijeva da razumije žene”. 

– Šta je žena ako ne sloboda. Ako voliš slobodu, tada voliš i ženu. Za ljubav i slobodu su rođene – istakao je Simić.

Poručio je i da ovom vremenu u kojem živimo potrebna je pobuna.

– Moramo da se borimo za ljudskost, za zagrljaj, za nježnost, jer nema ko drugi. Često nismo svjesni ljepote oko sebe, i u svom tom spektaklu i sjaju ovog današnjeg svijeta vidimo samo sebe, nikako drugog čovjeka. Ti koji traže trenutna zadovoljstva, oni ih nađu ali im je duša prazna. Sve može da se popravi, samo ne može da se vrati onaj koji je zauvijek otišao. Zato čovjek treba stvarno da živi – poručio je Simić. 

Stefan Simić mladi je, ali već etablirani pisac rođen 1989. godine u Paraćinu. Pisati je počeo tek sa 18, 19 godina kako bi umirio svoj burni unutarnji svijet koji je primjećivao štošta oko sebe i koji je neprestano reproducirao i rekonstruirao razne priče iz svakodnevnih situacija.

Drugog dana 63. Sarajevskih dana poezije, u okviru Dječijeg programa održana je poetska radionica “STIHOVI PLEŠU NAJLJEPŠU PJESMU STAROG GRADA”.

Stihove su govorili Lidija Sejdinović, Aleksandra Čvorović, Dragana Pavlović Ribać i Fahrudin Kučuk, a na kraju su im se pridružili i mali gosti iz publike

Stihovima svoje pjesme “Bosanski stećak”, koji je simbol Bosne i Hercegovine, ali i oficijelna nagrada Sarajevskih dana poezije, pjesnikinja Bisera Suljić Boškailo, večeras u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH otvorila je 63. izdanja ovog značajnog međunarodnog književnog događaja koji će do 5. oktobra publici u Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Kaknju i Visokom ponuditi bogat program.

Suljić Boškailo članica je Društva pisaca BiH, koje je organizator Sarajevskih dana poezije. Publici se obratila i u svojstvu predsjedavajuće programskog savjeta Sarajevskih dana poezije.

– Ljubitelji uzvišene riječi dobrodošli na Sarajevske poezije. Od prošlogodišnjeg izdanja festivala do danas preminuli su naši veliki književnici i pjesnici: Hadžem Hajdarević, Abdulah Sidran, Mirsad Bećirbašić, Ajša Zahirović, Enes Duraković… i Goran Simić koji nas je napustio prije tri dana, a trebao je biti dio našeg festivala. Odlaze oni koji su dali maksimum Društvu pisaca i književnoj sceni. Društvo pisaca BiH naredne godine slavi 80. rođendan, a ono što želimo poručiti javnosti je da smo mi tu, i idemo dalje – istakla je Suljić Boškailo i zamolila publiku da minutom šutnje odaju počast pjesnicima koji više nisu fizički sa nama.

Član Društva pisaca i organizator dječijeg programa 63. Sarajevskih dana poezije, Fahrudin Kučuk pozvao je građane Sarajeva i BiH da “tokom pet dana festivala iskoriste priliku da se druže sa lijepom rječju”.

– Dva pjesnika ili pjesnikinje kada se sretnu negdje na okeanu, oni se dobro razumiju, jer pjesništvo nadilazi sve. Budite sretni i zadovoljni, budite plemeniti i budimo plemenitiji – poručio je Kučuk.

Sarajevski dani poezije, ove godine, publici nudi književne večeri poezije, književne razgovore, radionice i druge aktivnosti koje će omogućiti interakciju i kreativnu razmjenu među autorima i publikom.

U noći otvaranja festivala brojna publika u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH čula je stihove eminentnih pjesnika iz BiH, regije i Evrope, ali i stihove značajnih bh. pjesnika koji više nisu među nama.

Knjiga “Dramaturgija evropskog lutkarstva (fragmenti)” Vahida Durakovića promovirana je večeras u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Izdavač je Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, a muzejska savjetnica Đana Kukić je istaknula da je ova institucija ponosna što je Durakovićeva vrijedna knjiga izdata pod njenim okriljem.

Urednica i recenzentica, teatrologinja Dubravka Zrnčić Kulenović kazala je da Durakovićevu knjigu smatra pravim podvigom jer materijala i podataka o ovoj temi na našim prostorima gotovo da nema, a i ono što ima su samo fragmenti. 

– Vahid je uspio ne samo da ih prikupi, nego i sučeli. Sučeljavanje različitih estetika, kao i stručna teorijska promišljanja, ovu knjigu čine i značajnim udžbenikom (jedinim kod nas!) namijenjenim prvenstveno studentima umjetničkih akademija… Teatrološka opservacija o lutkarskim tekstovima, o praktičnoj i vizualnoj dramaturgiji, ukazuju da je Vahid Duraković vrsni poznavalac suvremenog lutkarstva, analitički studiozan i kritički kompetentan – kazala je Zrnčić Kulenović.

Autor Vahid Duraković kazao da je tokom godina rada u Kulturno-sportskom centru u Bugojnu u kojem se su se događali lutkarski festivali te tokom putovanja na lutkarske festivale u Zagreb, Suboticu, Banjaluku, Mostar i Beograd, prikupio pozamašanu literaturu kada je u pitanju historija i estetika lutkastva. 

– Posljednji dio knjige  bavi se savremenom estetikom lutkarstva i dramaturgije i tu sam dosta koristio internet. Nabavio sam literaturu koja još nije prevedena na naše jezike. Tu sam se bavio više estetikom evropskog lutkarstva i onim što je sada tamo dominantno, a nije prisutno u našem okruženju. To se prije svega odnosi na predstave u kojima je dominantna animacija – kazao je Duraković.

Drugi recenzent Dragan Komadina, vanredni profesor dramaturgije na Akademiji scenskih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu, kazao je da će u ovoj knjizi podjednako uživati ljubitelji lutkarstva, ali i studenti i profesori te da je ona nezaobilazno vrelo u promišljanjima i izučavanju lutkarstva i lutkarske dramaturgije.

Vahid Duraković je rođen 1971. godine u Bugojnu. Diplomirao je na FPN Univerziteta u Sarajevu, Odsjek socilogije. Zvanje magistar dramaturgije stekao na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci. Dobitnik je nagrada za dramske tekstove, radio-drame, monodramu, kratke priče i filmske scenarije. 

U Kulturno-sporstkom centru Bugojno od 2007. do 2018. obavljao je dužnost direktora te ujedno bio direktor Festivala FEDRA, Susreta pozorišta/kazališta lutaka BiH i Bugojanskog lutkarskog bijenala. 

Objavljene su mu dvije knjige drama, zbirka pripovijetki “Kletva”, knjiga kratkih priča “Četiri parole i dva ljubavna stiha” i teatrološka studija o Bijenalu jugoslovenskog lutkarstva “Laboratorija lutkarstva”.

Izdavanje knjige podržali su Općina Bugojno i Fondacija za izdavaštvo.

Bogata i dragocjena ostavština istaknutog bosanskohercegovačkog i sarajevskog muzičara, klavijaturiste legendarnih sastava “Indexi” i “Bijelo dugme” Vlade Pravdića, od danas je dio Zbirke “književnost i popularna kultura”, čija je kustosica, muzejska savjetnica Amina Abdičević, saopćeno je iz ovog muzeja. 

– Ponosni smo što su eksponati iz privatne arhive ovog izuzetnog muzičkog umjetnika iz Splita dopremljeni u Vladino rodno Sarajevo, gdje će biti dostupni svim zainteresiranim posjetiteljima našeg muzeja, a nadamo se i skoroj izložbi – kazala je Abdičević.

Vlado Pravdić rođen je 6. decembra 1949. godine u Sarajevu gdje je sa sedam godina upisao muzičku školu i naučio svirati klavir. Nakon toga završava i srednju muzičku školu te se odlučuje na studij fizike na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu.

Muzičku karijeru započeo je 1965. godine kada se priključio grupi Vokinsi, a 1968. pridružio se grupi Kost. Godine 1970. pridružio se grupi Ambasadori, da bi kasnije od 1971. do 1973. godine svirao u Indexima.

Iste godine, sprijateljio se s Goranom Bregovićem i on se pridružuje njegovom tadašnjem bendu Jutro. Raspadom ovog benda, Bregović i Pravdić osnivaju Bijelo dugme, gdje je Pravdić svirao klavijature na njihova prva dva albuma. Nedugo nakon toga Pravdić odlazi na obavezni vojni rok, a na njegovo mjesto dolazi Laza Ristovski.

Vlado Pravdić se 1978. godine vraća u bend, gdje svira do 1987. godine, nakon čega se povlači iz javnog života. Posljednji put s Bijelim dugmetom svirao je na njihovoj oproštajnoj turneji 2005. godine.

Preminuo je u 74. godini u Splitu, u decembru 2023. godine.

u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine počela je realizacija projekta „Digitalizacija zbirke Šukrija Pandžo i štampa publikacije Edicija Dokumentarna građa: zbirka Šukrija Pandžo Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti  BiH”. Projekt je finansijski podržala Općina Centar Sarajevo.

Ove godine se obilježava 40 godina od smrti bosanskohercegovačkog književnika Šukrije Pandže. U Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine čuva se zbirka „Šukrija Pandžo“ koja se sa skoro hiljadu eksponata jedna od najvećih u Muzeju. Za ovom građom vlada veliko interesovanje istraživača iz Bosne i Hercegovine i regiona i zbog toga je izvrđena digitalizaciju kako bi bila dostupna široj javnosti. Također objevljena je i publikacija iz edicije Dokumentarna građa: zbirka Šukrija Pandžo Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti  BiH u kojoj bi bili obuhvaćeni svi eksponati koje posjeduje Muzej.

Zbirka Šukrija Pandžo podijeljena je u nekoliko segmenata: rukopisi, bilježnice, osvrti i prilozi, radio-drame, prevodi, prepiska, dokumenti, fotografije, časopisi, časopisi i novinski isječci, pruznanja i nagrade i drugo.

Općina Centar Sarajevo dosad je podržala digitalizaciju četiri muzejske zbirke Isak Samokovlija, Zija Dizdarević, Kalmi Baruh i Šukrija Pandžo.