„Pilot projekat digitalne obrade zbirke Zdravko Grebo i pripadajuća istraživanja“ Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH završen je krajem februara i prezentiran javnosti. Ovaj projekat, koji je obilježio prekretnicu u digitalizaciji arhivske građe. Ne samo da je unaprijedio prakse arhiviranja, već je otvorio nove horizonte u istraživačkom radu Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine. Projekat je finansiralo Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke.

Tim, pod vodstvom kustosice Ifete Lihić, obuhvatio je stručnjake iz različitih oblasti, uključujući advokata i pravnog savjetnika Asima Jusića, te stručnjake za digitalizaciju Dragana Golubovića i Feđu Kulenovića. Njihovo iskustvo i predan rad omogućili su efikasno ostvarenje zadanih ciljeva.  

Standardizacija arhivskih praksi
Jedan od najznačajnijih rezultata projekta je izrada i usvajanje Pravilnika o rukovođenju arhivskom građe. Ovaj dokument  garantuje sigurnost i pristupačnost digitaliziranog materijala i postavlja jasna pravila korištenja, čime se osigurava dugoročna održivost i kvaliteta digitalnih primjeraka arhivskog materijala. Ovaj set pravila postavio je nove standarde u digitalizaciji i postao je temelj za buduće projekte modernizacije.

Angažman akademske zajednice
Na segmentu digitalizacije i obrade građe značajnu ulogu odigrao je tim studenata sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Njihov angažman omogućio je brzu i efikasnu primjenu savremenih tehnologija u obradi i pohrani arhivske građe. Detaljni plan digitalizacije arhiva Muzeja je uspješno implementiran, a nabavljena je sva neophodna oprema za prvu pohranu digitalnih materijala, čime je osigurana dugoročna zaštita kulturne baštine.

Inovativni pilot projekat dokumentovanja usmene historije
Jedinstvenost ovog projekta dodatno je istaknuta finalizacijom pilot projekta dokumentovanja i arhiviranja usmene historije, realiziranog u decembru prošle godine. Dio građe zbirke „Zdravko Grebo“ posvećen je arhivskom segmentu pod nazivom Radio Zid. Zbog malog broja eksponata koji se odnose na legendarnu ratnu radio stanicu, zirku smo odlučili proširiti dodatnim intervjuima sa uposlenicima radija. Ovaj pristup omogućio je da se ispričaju zaboravljene ili do sada ne ispričane priče pruživši jedinstven uvid u događaje iz ratnog perioda, čime se otvara nova dimenzija istraživanja i razumijevanja kulturnog otpora stanovnika ratnog Sarajeva. 

Snimanje intervjua sa uposlenicima Radija Zid

Proširenje djelokruga Muzeja
Realizacijom ovog projekta, Muzej je znatno proširio svoje mogućnosti djelovanja. Modernizacijom praksi digitalizacije i arhiviranja, institucija je učvrstila svoju poziciju kao lider u primjeni suvremenih tehnologija za očuvanje kulturne baštine. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke zaslužuje posebnu zahvalnost, grantom omogučivši okupljanje istraživačkog tima i postavljanje temelja za modernizaciju pružanja usluga istraživačima.

Segment istraživanja
Uz samu realizaciju projekta, provedena su i pripadajuća istraživanja. Neovisni istraživači, od kojih neki djeluju i izvan granica Bosne i Hercegovine, koristili su digitaliziranu građu kao temelj za nova istraživanja. Ovaj model primjene digitaliziranih materijala predstavlja inspirativan primjer kako tehnologija može olakšati pristup i analizu arhivske građe.

Nastavak edukacije i mentorstva
 Ispred Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, kustosica Ifeta Lihić imenovana je nadležnom za rukovođenje digitaliziranom građom, a u saradnji s Filozofskim fakultetom Univerziteta u Sarajevu, dok je mentorom procesa digitalizacije imenovan Feđa Kulenović. Posebna čast predstavlja navedeno mentorstvo čime se dodatno osnažuje praktična obuka i razvoj novog kadra studentica i studenata matičnih fakulteta. Edukacija mladih stručnjakinja i stručnjaka, u saradnji s Odsjekom za komparativnu književnost i informacijske nauke, ključna je komponenta ovog projekta, osiguravajući prijenos znanja i praktičnih vještina za buduće generacije.

Pilot projekat digitalne obrade zbirke „Zdravko Grebo“ predstavlja prekretnicu u modernizaciji muzejske prakse Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Realizacijom svih aktivnost, Muzeju je omogućeno da postane inovativna institucija koja pruža napredne usluge istraživačima i čuva kulturnu baštinu na najvišem nivou. Nadamo se da će ovaj projekat poslužiti kao inspiracija i za druge institucije, potičući ih na uspostavljanje sličnih studija za dokumentovanje historije uz primjenu savremenih digitalnih alata.

Izložba pod nazivom “Vlado Pravdić – Mali princ s Marijinog Dvora” autorice muzejske savjetnice Amine Abdičević otvorena je večeras u povodu 75. godišnjice rođenja ovog izuzetnog muzičara.,

Vlado Pravdić bio je član legendarnog rock sastava Bijelo dugme, kao i drugih utjecajnih grupa poput Ambasadora i Indexa. Posjetioci će na ovoj izložbi imati priliku da saznaju detalje o životu i radu Vlade Pravdića kroz raznovrsne izložbene eksponate. Među njima su privatne fotografije iz njegovog arhiva, službene fotografije iz njegovih godina rada u grupama Ambasadori, Indexi i Bijelo dugme, kao i novinski članci, intervjui, popis diskografskih izdanja na kojima je učestvovao te posebno vrijedan eksponat – posljednje klavijature na kojima je Vlado svirao.

Izložba je dio projekta “Književnost i popularna kultura” koji istražuje povezanost književnosti i popularne kulture u Bosni i Hercegovini, a koja se bazira na dokumentarnoj građi i drugim svjedočanstvima.

O Pravdiću su osim autorice, govorili direktorica Muzeja Šejla Šehabović, novinar i urednik Dževdet Tuzlić, poznati muzičar Vlado Podany te kompozitor, muzičar i muzički producent Ismet Nuno Arnautalić koji je i otvorio izložbu.

Vlado Pravdić rođen je 6. decembra 1949. godine u Sarajevu. Muziku je zavolio još u ranoj mladosti, a njegov muzički put počeo je u grupama Vokins i Kost. U periodu od 1970. do 1971. godine svirao je u grupi Ambasadori, a kasnije je postao član Indexa.

Godine 1974. pridružuje se grupi Jutro, koja ubrzo mijenja ime u Bijelo dugme, gdje je proveo ključne godine svoje karijere. Pravdić je bio poznat po svom posvećenom načinu života, koji se razlikovao od tipičnog životnog stila muzičara, te je bio u grupi Bijelo dugme sve do 1987. godine, a potom se vratio 2005. godine kada su održali seriju uspješnih koncerata.

Izložba “Vlado Pravdić – Mali princ s Marijinog Dvora” bit će otvorena za posjetioce i nakon novogodišnjih praznika, a ljubitelji muzike, historije i kulture pozvani su da posjete ovu jedinstvenu izložbu koja čuva uspomenu na jednog od najvažnijih muzičara bivše Jugoslavije.

U Centru za kulturu i edukaciju „Safet Zajko” otvorena izložba pod nazivom „Karim Zaimović – Pogled u svemir” autorice Ifete Lihić. Dizajn izložbe uradila je Farah Noor Ćemer.

Gostovanje ove izložbe rezultat je saradnje Općine Novi Grad Sarajevi i Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Izložba je posvećana ličnosti i djelu Karima Zaimovića, a rezultat je autorskog istraživanja arhivske građe iz zbirke “Karim Zaimović”, koja je od 2022. godine u posjedu Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Izložba prati autorov život od rođenja do smrti, te nudi – ulazak u svijet autorovog djela, a po prvi put i priliku da se publika upozna sa školskim sveskama, dnevnicima i crtežima Karima Zaimovića, njegovim rukopisima koji će kasnije biti sabrani u zbirku pripovjetki “Tajna džema od malina”, kao i njegovu pisaću mašinu i lampe pod kojima je pisao u danima opsade.

Karim Zaimović bio je pisac priča i stripova, književni i muzički kritičar, novinar i istaknuta ličnost sarajevske kulturne scene, posebno tokom opsade (1992. – 1995.). Njegov izuzetan talenat pružio je nakratko utočište od surove ratne stvarnosti. Njegov mladi život tragično je okončan 13. avgusta 1995. godine uslijed ranjavanja. Bio je jedna od posljednjih civilnih žrtava rata. Karim Zaimović nije među nama već 27 godina. Unatoč tome njegov izvanredan rad pozicionirao ga je među jednog od najpopularnijih pisaca nove generacije. Njegova djela privlače čitatelje/ice svih generacija. Lik Karima Zaimovića utjelovljuje koncept otpora umjetnosti smrti i urbanoj destrukciji. Mnogi kritičari su pisali o njegovom radu. Tu je i poznati pozorišni komad zasnovan na njegovoj knjizi i životu (Tajna džema od malina), Fondacija Karim Zaimović i više izdanja njegovih knjiga koje se još uvijek prodaju u velikom broju primjeraka. Djela Karima Zaimovića predstavljaju glas sa alternativne scene koji ne poznaje nacionalne pripadnosti.

Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine danas je ugostio Enrica Davanza, doktoranta na Univerzitetu “G. D’Annunzio” u Italiji, koji je održao predavanje pod nazivom “Rat svjetova u čaršiji: radiofonska stvarnost u pričama Karima Zaimovića”. Predavanje je moderirala Elvedina Kahrić, studentica pete godine na odsjeku za komparativnu književnost, a prisustvovale su, između ostalog majka i sestra Karima Zaimovića, Ašida i Lajla Zaimović.

U svom predavanju, Davanzo je analizirao jedinstven narativni stil Karima Zaimovića, istaknivši da on u svojim tekstovima spaja narativnu maštu i dokumentarnu stvarnost, stvarajući “radiofonsku” stvarnost koja je imala duboko emotivno i kulturno značenje za njegove sugrađane.

Predavač je detaljno objasnio kako su Zaimovićeve priče koristile tehniku direktnog prijenosa, sličnu onoj koju je Orson Welles primenio u svojoj radio-adaptaciji Rata svjetova, stvarajući iluziju realizma i vjerodostojnosti. Analizirajući “radiofonske” elemente u Zaimovićevim pričama, Davanzo je ukazao na transmedijalne aspekte njegovog pripovijedanja, istovremeno istražujući kulturno naslijeđe Radija Zida i njegovog osnivača Zdravka Zgreba.

– Drago mi je da mogu potvrditi da se još čuje Karimov glas i širi se njegovo književno naslijeđa. Takvi primjeri su pozorišna adptacija “Tajne džema od malina”, Selme Spahić za SARTR 2016.  strip-adaptacije na engleskom Karimovih priča od strane Aleksandra Brezara i Enisa Čišića, izdavanje dopunjenog izdanja zbirke “Tajna džema od malina” koju je izdao Buybook 2021… Među tim je i izuzetno važan projekt Formiranja i digitalizacije zbirke “Karim Zaimović” u  Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Zahvaljujući tom projektu ja sam imao priliku da iz prve ruke vidim knjige koje je Karim Zaimović čitao, naprimjer one o mitovima i vampirima. Tako sam mogao iz prve ruke saznati šta je utjecalo na njegovo pisanje. Zato je ovo što radi Muzej veoma dragocjeno – kazao je Davanza.

Sporazum u primopredaji arhivske građe na osnovu koje će biti formirana zbirka „Nijaz Alispahić“ u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine potpisale su danas Selma Alispahić, kćerka Nijaza Alispahića i Šejla Šehabović, direktorica Muzeja.

Nijaz Alispahić bio je bosanskohercegovački književnik, dramaturg, prozaist, pjesnik, teatrolog, kritičar i esejist, scenarista, pozorišni i TV reditelj, kulturni hroničar…

U ime porodice Alispahić koja je danas poklonila dio građe za formiranje zbrike, Selma Alispahić, naša istaknuta glumica, kazala je da je veoma sretna što je do ovog dogovora došlo.

– Moj otac bi sigurno bio presretan da zna da je dio Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti upravo zato što je njegov cijeli život bio posvećen i obilježen književnošću i pozorištem. On je u potpunosti sebe davao književnosti, ali je vrlo specifičan autor i po tome što je ostavio veliki trag u pozorišnoj historiji ove države – kazala je Alispahić.

Poklonjena građa obuhvata dug vremenski period i sastoji se od prepiske, fotografija, dokumenata iz pozorišnog života i pozorišnih izvedbi, različitih verzija rukopisa i drugih dokumenata koji su bili vezani za autora Nijaza Alispahića.

Porodici Alispahić se u ime Muzeja zahvalila direktorica Šejla Šehabović naglasivši da je počastvovana što su izabrali baš ovu instituciju da pohrane građu vezanu uz njihovog supruga, oca i djeda.

– Nijaz Alispahić je obilježio jedan važan period u književnom i pozorišnom životu Bosne i Hercegovine. Zbirka koju upravo formiramo je poprilično obimna, a biće sigurno i veća kako se bude dopunjavala. Građa je sad u vlasništvu Muzeja, mi tek počinjemo da radimo i očekujemo da će se već krajem ove godine, a slijedeće sigurno, vidjeti prvi rezultati našeg rada na zbirci – kazala je Šehabović.

Nijaz Alispahić rođen je 1938. godine, a svoje školovanje završio je studijem jezika i književnosti u Beogradu, dok je postdiplomske studije završio u Sarajevu. Karijeru je započeo kao dramaturg i umjetnički direktor Narodnog pozorišta u Tuzli. Osim teatarskog angažmana, 1973. godine pokrenuo je književnu manifestaciju Kikićevi susreti u Gradačcu.

Alispahić je autor brojnih književnih djela, među kojima se ističu Vatre stišane pjesmom, Karakazan, Sire, došli su ratnici, Sihirbaz, te drame kao što su Zmaj od Bosne, Hasanaginica, Aska i vuk i mnoge druge. Njegova djela prevođena su na više stranih jezika, a njegovo ime nalazi se u Antologiji bošnjačke pripovijetke 20. stoljeća i Antologiji bosanskohercegovačke drame 20. stoljeća.

Nijaz Alispahić bio je višestruko nagrađivan književnik. Dvostruki je laureat nagrade “Ivo Andrić” za najbolju pripovijetku (1983. i 1989. godina), dobitnik nagrade “Zijo Dizdarević” za najbolju pripovijetku (1977. i 1978.), te je osvojio niz drugih priznanja kao što su nagrada “Život” za najbolju prozu 1977., nagrada “Glasa” za najbolju kratku priču iste godine, te nagrada prištinskog “Jedinstva”.

U pozorišnom svijetu, Alispahić je bio trostruki laureat nagrade Udruženja pozorišnih kritičara i teatrologa Bosne i Hercegovine za najboljeg dramaturga i najbolji repertoar u sezoni od 1983. do 1989. Također, dobitnik je nagrade Udruženja pozorišnih kritičara i teatrologa Bosne i Hercegovine za najbolju dramatizaciju djela Derviš i smrt 1989. godine.

Njegova izuzetna umjetnička ostavština prepoznata je i 2021. godine kada mu je Direkcija Festivala MESS dodijelila priznanje Zlatni lovor vijenac za doprinos umjetnosti teatra.

Nijaz Alispahić preminuo je u Tuzli 2. januara 2024. u 84. godini života.

Drugog dana Međunarodne konferencije “Naslijeđe/patrimonijalizacija u Istočnoj Evropi :

Održivost, prenošenje, očuvanje materijalne i nematerijalne kulturne baštine u 21. vijeku” koja je organizirana u Muzeju književnosti i pozorišne unjetnosti BiH u saradnji sa Univerzitetom u Sarajevu, Univerzitetom u Poitiersu i Univerzitetom Paris-Nanterre prezentacije su imali:

Julie Deschepper (online), Assistant Professor in Heritage and Museum Studies in the Cultural

History section of Utrecht University.

Dominique Samson Normand de Chambourg, Inalco, Paris, « Le lien au territoire des

peuples du Nord dans l’espace russe et scandinave du premier xxie

siècle : un patrimoine brûlé

et déraciné. »

Almash Seidikenova, University of Poitiers, Université d’Almaty, Kazakhstan, « Gastronomic

heritage: Meals as a reflection of national identity in a globalized world » (online)

Edina Spahić & Dijana Kapetanovic, University of Sarajevo, « O nekim pokušajima

revitalizacije jevrejsko-španskog jezika u okviru romanističkih studija u Bosni i Hercegovini »/

« Sur quelques tentatives de revitalisation de la langue judéo-espagnole dans le cadre d’études

romanes en Bosnie-Herzégovine »

Vira Ruban, Linguistic University of Kiev, « Le patrimoine linguistique européen et son

évolution : le rôle des emprunts à l’anglais dans l’évolution actuelle des langues européennes

à travers l’exemple du français et de l’ukrainien en tant qu’une langue slave »

Enrico Davanzo, doktorant na Univerzitetu “G. D’Annunzio”, « Rukopis pronađen u Sarajevu.

Imaginarna filologija u pričama Karima Zaimovića » (on line) « Manuscrit trouvé à Sarajevo.

Philologie imaginaire dans les récits de Karim Zaimović »

Marie Stachowitsch, Inalco, Sciences Po, Centre culturel Alexandre Soljenitsyne – Editeurs

réunis, Paris, « Paris as a landmark for the patrimonialisation of Russian cultural heritage »,

« Paris, point de repère pour la patrimonialisation du patrimoine culturel russe »

(Foto: I. Lihić i L. Bošković)

Prvog dana Međunarodne konferencije “Naslijeđe/patrimonijalizacija u Istočnoj Evropi :Održivost, prenošenje, očuvanje materijalne i nematerijalne kulturne baštine u 21. vijeku” koja je počela danas u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH prezentacije su održali:

Mirha Šabanović, Zavod za zaštitu spomenika, Sarajevo, “Uloga Zavoda i kulturnih institucija u održivosti, očuvanju i prezentaciji pokretnog naslijeđa u Kantonu Sarajevo”.

Lionel Vinour, direktor Campus Life and Heritage Univerziteta u Poitiersu, “Naslijeđe Univerziteta u Poitersu: identitet poitevine”

Đana Kukić, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, “Kulturne i akademske veze Bosne i Hercegovine i Francuske: Ostavština romanista Midhata Šamića i Midhata Begića u fondusu Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine”

Nakon prezentacija, goste iz inostranstva kroz Stalnu postavku Muzeja provela je direktorica Šejla Šehabović.

Međunarodna konferencija naziva ‘Naslijeđe/patrimonijalizacija u Istočnoj Evropi: Održivost, prenošenje, očuvanje materijalne i nematerijalne kulturne baštine u 21. vijeku’ otvorena je u danas u Muzeju književnosti I pozorišne umjetnosti BiH, a otvorio ju je francuski ambasador u Bosni i Hercegovini François Delmas.

Kako je kazao, skup okuplja istraživače profesionalce za očuvanje kulturnog naslijeđa istočne i jugoistočne Evrope. Događaj je upriličen na inicijativu univerziteta iz Poitiersa i Paris-Nanterre u partnerstvu sa Univerzitetom u Sarajevu. Ambasador naglašava da je Francuska, zemlja privržena očuvanju naslijeđa, sretna što može podržati tu inicijativu.

Delmas je istaknuo da imaju već dugo bogatu suradnju sa Bosnom i Hercegovinom, koja obećava i u budućnosti. Dokaz za to je i današnji događaj, za koji ambasador kaže da doprinosi jačanju veza između naše dvije zemlje putem istraživanja, kulture i dijeljenja znanja.

Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH domaćin je te dvodnevne međunarodne konferencije o očuvanje i održivosti materijalne i nematerijalne kulturne baštine u 21. vijeku. Za direktoricu Muzeja Šejlu Šehabović važno je što se ta konferencija bavi temom za koju kaže da je sada prilično urgentna.

– Očuvanje i održivost materijalne i nematerijalne baštine u BiH je pod velikim znakom pitanja. Mi nismo jedini niti jedinstven slučaj. Trenutno u svijetu mnogi kulturni spomenici, kako materijalne tako i nematerijalne baštine, u urgentnoj su potrebi zaštite. Osim toga, čak i kad ne bi bilo te strašne činjenice velike opasnosti za naslijeđe svijeta, tehnološki uvjeti našeg života su se toliko promijenili da mi sada imamo više nego ikada prije, mogućnosti da prenesemo narednim generacijama svoje naslijeđe – kazala je. Ističe važnost sudjelovanja akademske zajednice, ali i volontera studenata za koje kaže da su izuzetno zainteresirani za kulturno naslijeđe.

Šef Ureda UNESCO-a u BiH Siniša Šešum jedan je od uvodničara na današnjem skupu. U razgovoru sa novinarima kaže da je cilj današnjeg događaja promocija materijalne i nematerijalne baštine kako regiona globalno, tako i s fokusom na Bosnu i Hercegovinu.

– Značajno je reći, pogotovo ako se govori o nematerijalnoj baštini, imamo mnogo toga naučiti jer ne možemo zaboraviti da su prethodne generacije očuvale svijet do današnjih dana. Nažalost, mi radimo dosta stvari koje baš i ne idu u pravcu zaštite našeg okoliša i nas same. Možemo mnogo naučiti iz prošlosti i od prethodnih generacija o tome kako da se bolje ophodimo prema svom okruženju – naglasio je.

Šešum smatra da na kulturu moramo gledati kao nešto što je dio naših života i razmišljati o tome šta mi trebamo učiniti da bi zaštitili sva ta vrijedna kulturna dobra.

Taj dvodnevni međunarodnom skupu prilika je za razmjenu iskustava, a Šešum kaže da Bosna i Hercegovina može učiti mnogo toga ali i dati mnogo dobrih primjera kako štititi naslijeđe i kako približavati naslijeđe samim zajednicama jer kultura bez ljudi nije kultura. (FENA/Muzej)

U Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH večeras je prigodnim programom “Dvadeset godina bez Velimira Miloševića” obilježena 20. godišnjica smrti Velimira Miloševića, bosanskohercegovačkog i regionalnog pjesnika za djecu te dugogodišnjeg novinara. Galerija Muzeja bila je tijesna da primi sve prijatelje i poštovaoce njegovog lika i djela koji su došli da odaju počast ovom velikanu pisane riječi.

Specijalne gošće bile su kćerke Velimira Miloševića, Svjetlana Luksemburkova Milošević i Vesna Štrk, koje su odlučile da dio zaostavštine svoga oca predaju na čuvanje Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH gdje će biti formirana književna zbirka “Velimir Milošević”.

Urednica programa bila je njegova prijateljica i radna kolegica, novinarka Snježana Galić, a učestvovali su Bisera Alikadić, Zlata Jurić, Nijaz Memić i Dejan Garić. Moderatorica je bila Đana Kukić koja je pročitala biografiju te nekoliko pjesama Velimira Miloševića.

Galić je naglasila je da su za Velimira Velju Miloševića djeca bila centar svijeta, a smatrao je da bi dječijoj sreći trebalo da bude sve podređeno.

– Veljo je čovjek koji je umio sa riječima i da utješi i da postakne i djecu i odrasle. Njegova poezija je puna svjetlosti, ljubavi, muzike – kazala je Galić.

Pjesnikinja Bisera Alikadić, Veljina “sestra po peru”, kazala je da u dvije svoje pjesme spominje Velimira Miloševića te da uskoro planira napisati i treću.

– Veljo je bio pjesnik svjetlost. Zato će i ta pjesma imati svijetlu misao, to je sunčeva zraka koja može proći u sred mraka i koja može da nas oplemeni – kazala je Alikadić.

Novinar Nijaz Memić prisjetio se Veljine radio-emisije “Karta za povratak” koja je bila namijenjena svoj djeci koja su otišla iz BiH i Sarajeva.

– Kroz tu emisiju čika Veljo prizivao je njihov povratak i čini mi se i povratak svoje porodice. Zaista sam ponosan što sam nekoliko godina bio dio te ekipe koja je radila emisiju – kazao je Memić.

Novinarka Zlata Jurić kazala da je Veljo nije bio samo njen kolega već i veliki prijatelj.

– Posebno sam mu zahvalna jer sam s njim počela koračati kao novinar, davao mi je krila i ohrabrivao me. Uživali smo sedam godina radeći emisiju “Hiljadu škola, hiljadu radosti” i zaista je to bila istinska radost – kazala je Jurić.

Dejan Garić, predsjednik UO “Prosvjeta” kazao je da se Velji kao društvo nikad nismo dovoljno odužili.

– Vrijeme je da počnemo to da ispravljamo i da Velji Miloševiću damo značaj koji je imao. Da u ovom gradu, kojem je toliko dao, dobije svoju ulicu ili trg, da njegove knjige ponovo budu u izlozima knjižara – kazao je Garić.

Glumica Emina Minka Muftić govorila je stihove Velimira Miloševića te se prisjetila vremena kada je tokom rata sa njim nastupala u programima po bunkerima, skloništima i bolnicama.

U muzičkom dijelu programa nastupila je Uma Handan iz hora “Princess krofne” pod mentorstvom Zlatana Bostandžića koji se takođe prisjetio Velimira Miloševića istaknuvši da je upravo on jedan od zaslužnih što su “Princess krofne” nastale i opstale.

Uma je otpjevala pjesmu “Djeca su vojska najača” za koju je na stihove Velimira Miloševića muziku napisao Esad Arnautalić i koja je postala himna djece sa naših prostora.

U okviru programa emitirana je i najavna špica te dijelovi radio-emisije “Budilica probudilica”, u kojoj je učestvovao Veljo sa djecom, kako bi publika osjetila s koliko se senzibiliteta obraćao djeci.

Pjesmom “Bosna je svijet” srbijanski pjesnik Stefan Simić, večeras je u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH započeo svoj samostalni nastup u okviru 63. Sarajevskih dana poezije.

Brojna publika, među kojom su dominirale žene, upijala je svaku izgovorenu riječ Simića. 

Predsjedavajuća programskog savjeta Sarajevskih dana poezije Bisera Suljić Boškailo uručila mu je i bijelu ružu od anonimne obožavateljice.

A onda je uslijedio red pjesme, red priče, uglavnom iz privatnog života pjesnika, red muzike, suza i smijeha smjenjivali su se večeras u katarzičnom nastupu Simića.

– Recite na vrijeme onima koje volite. Kada nekoga volite kažite to na vrijeme. Nemojte kao ja. Poslije je kasno- poručio je Simić.

Govorio je Simić i o životu, smrti, ljubavi, sreći, braku, karakteru… 

– Živi sad, ne jučer, ne sutra. Kad krenemo da padamo tek tada shvatimo šta je život. Osnov života je sreća. Ja sam svoju sreću našao u pisanju knjiga, to je moje spasenje svijeta. Slavimo život kroz umjetnost – poručio je Simić. 

Objasnio je i “kako mu uspijeva da razumije žene”. 

– Šta je žena ako ne sloboda. Ako voliš slobodu, tada voliš i ženu. Za ljubav i slobodu su rođene – istakao je Simić.

Poručio je i da ovom vremenu u kojem živimo potrebna je pobuna.

– Moramo da se borimo za ljudskost, za zagrljaj, za nježnost, jer nema ko drugi. Često nismo svjesni ljepote oko sebe, i u svom tom spektaklu i sjaju ovog današnjeg svijeta vidimo samo sebe, nikako drugog čovjeka. Ti koji traže trenutna zadovoljstva, oni ih nađu ali im je duša prazna. Sve može da se popravi, samo ne može da se vrati onaj koji je zauvijek otišao. Zato čovjek treba stvarno da živi – poručio je Simić. 

Stefan Simić mladi je, ali već etablirani pisac rođen 1989. godine u Paraćinu. Pisati je počeo tek sa 18, 19 godina kako bi umirio svoj burni unutarnji svijet koji je primjećivao štošta oko sebe i koji je neprestano reproducirao i rekonstruirao razne priče iz svakodnevnih situacija.