NOVOSTI

BZK „Preporod“ i Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH potpisali Sporazum o saradnji

Sporazum o saradnji Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ i Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine potpisali su danas u Sarajevu predsjednik Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ prof. dr. Sanjin Kodrić i direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine mr. Šejla Šehabović. Sporazum se odnosi na zajedničku digitalizaciju građe iz zbirki „Zija Dizdarević“, „Ahmed Muradbegović“ i „Hamza Humo“.

Predsjednik BZK „Preporod“ prof. dr. Sanjin Kodrić istaknuo je značaj Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine te podvukao da je BZK „Preporod“ posvećen svim oblastima kulture Bošnjaka, a posebno književnoj povijesti.

– BZK „Preporod“ i Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine intezivno sarađuju i u prethodnom periodu realizirali su brojne zajedničke programe, od značaja za obje institucije – podvukao je.

Saradnja je, kako je naveo, formalizirana i ranije potpisanim općim sporazumom, na temelju kojeg je ovim sporazumom dogovoren projekt digitalizacije triju spomenutih značajnih književnih zbirki koje se nalaze u posjedu Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine.

– Projektom digitalizacije ova građa bit će sačuvana i bit će omogućeno njeno lakše korištenje i istraživanje. Kao takva će moći predstavljati osnovu za daljnja književnohistorijska istraživanja – ustvrdio je Kodrić.

Kodrić je istaknuo da je digitalizacija ovih triju zbirki samo početak zajedničkog rada na sličnim projektima.

– Već narednih godina ćemo zajednički digitalizirati još neke zbirke. Nadam se da ćemo biti u prilici zajednički ugostiti i zbirku Safvet-bega Bašagića, koja se nalazi u Univerzitetskoj biblioteci u Bratislavi – podvukao je Kodrić.

Ocijenio je da je značaj ove zbirke enorman jer je uvrštena na UNESCO-vu listu Pamćenja svijeta.

Šehabović je ovom prilikom kazala da Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine ima dugogodišnju saradnju s BZK „Preporod“, kao i sa svim ostalim nacionalnim društvama. Ona je istakla da je u planu potpisivanje sporazuma o saradnji i s ostalim nacionalnim društvima.

Nakon puno godina Muzej dobio novu zbirku: Otkupljena građa od porodice Karima Zaimovića

Sporazum o otkupu građe i formiranju zbrike „Karim Zaimović“ potpisan je danas u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Ovaj dokument su potpisale direktorica ove institucije Šejla Šehabović i majka Karima Zaimovića, Ašida Zaimović. Porodica ovog svestranog bh. književnika, autora stripova, novinara i književnog i muzičkog kritičara je odlučila da sredstva za otkup eksponata budu uplaćena Fondaciji „Karim Zaimović“.

– Karim Zaimović je jedna od autora za koje danas u našem društvu postoji ogromno interesovanje, ne samo u BiH već i u inozemstvu. Ne mogu vam nabrojati koliko puta nam je neko tražio dokumente i ekponate o Karimu Zaimoviću. Mi smo danas veoma uzbuđeni jer je prošlo puno godina otkako nismo otkupili neku cijelu, dobru zbirku, važnu za Bosnu i Hercegovinu. Bilo nam je veoma važno da ostvarimo želju akademske zajednice, ali građana koji su glasali za ovaj projekt putem elektronske javne rasprave. Jasno je da je u tako kratkom životu Karim uspio napraviti nešto što što mnogo duže traje nego što je on živio – kazala je Šehaboviuć

Majka Karima Zaimovića, Ašida, zahvalila se Gradu Sarajevu te Ministarstvo kulture i sporta KS te Grad Sarajevo koji su osigurali sredstva za realizaciju ovog projekta.

– Posebno se zahvaljujem se  Muzeju jer je imao osjećaja da uvrsti  Karima Zaimovića u svoju zbriku koja je veoma cijenjena i u kojoj se nalaze najveća imena naše književnosti. Kao majka sam veoma ponosna zbog toga – kazala je Ašida Zaimović.

U ime Fondacije obratila se Karimova sestra, Lajla Zaimović-Kurtović.

– Fondacija je osnovana 1996. godine, znači nedugo poslije Karimove smrti. Cilj nam je da isplaćujemo najmanje jednu stipendiju studentima Univerziteta u Sarajevu, posebno iz oblasti književnosti i Akademije likovnih umjetnosti jer su oni najbiliži Karimu – kazala je Lajla Zaimović-Kurtović.

Ifeta Lihić, saradnica Muzeja i autorica projekta  “Otkup, digitalizacija i prezentacija muzejske zbirke “Karim Zaimović” kazala je da je on napisan prije dvije godine i da je toliko trajalo sakupljanje sredstava.

– Zahvaljujući Gradu i Ministarstvu realizirat ćemo prve dvije faze projekta, a nadam se da ćemo već naredne godine napraviti veliku multimedijalnu izložbu o Karimu Zaimoviću na kojoj ćemo prezentirati građu i sve što smo dosad uradili – kazala je Lihić.

Grad Sarajevo je osigurao dio sredstava na inicijativu Mirela Džehverović, dopredsjedavajuća Gradskog vijeća.

–  Rado sam bila inicijator jer u ta grozna vremena Karim je bio svjetla tačka i voljela sam sam slušati njegove emisije kada sam imala baterije da je poslušam. Trudiću se svim silama da obezbjedimo novac i za treću fazu projeka jer Karim to zaista zaslužuje – kazala je Džehverović.

Ministar kulture i sporta KS Samir Avdić istaknuo je da zbirka Karima Zaimovića pripada u Muzej književnosti i pozprišne umjetnosti BiH te da mu je drago da je tu našla svoje mjesto.

– Iako čekamo novi saziv, siguran sam će i Ministarstvo kulture i sporta podržati nastavak ovog projekta jer to dugujemo ne samo rahmetli Karimu, njegovoj porodici već široj društvenoj zajednici i generacijama koje dolaze. Finansijska  sredstva ne smiju nikad da budu prpblem za ovakve projekte i njihovu realizaciju i siguran sam da ćemo u saradnji sa Gradskom upravo to provesti kraju – kazao je Avdić.

Zbirka „Karim Zaimović“ postati 68. po redu književna zbirka koja se čuva u  Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Podsjećamo, u ovom Muzeju pohranjene su zbirke posvećene Ivi Andriću, Meši Selimoviću, Maku Dizdaru, Isaku Samokovliji, Silviju  Strahimiru Kranjčeviću, Ziji Dizdareviću, Branku Ćopiću, Petru Kočiću, Kalmiju Baruhu i mnogim drugim književnicima, a dio je izložen i u Stalnoj postavci ove institucije.

Gdje je Karim?

Piše: Ifeta Lihić, saradnica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH

Lik i djelo Karima Zaimovića, 27 godina nakon tragične smrti, interesantno je pratiti kroz dva paralelna života u bosanskohercegovačkoj kulturi: život u kulturnom duhu Sarajeva i život kroz institucionalno pamćenje. Jedina objavljena knjiga Tajna džema od malina, čitana i obožavana kroz generacije, predstavlja pobjedu genijalnosti nad tiranijom rata. Istoimena predstava u režiji Selme Spahić rasprodata je prilikom svakog izvođenja. Karima se također sjećamo svake godine na godišnjicu rođenja i smrti, i onda kada govorimo o kulturnom stvaralaštvu u ratu, bosanskohercegovačkom postmodernizmu, stripu, filmskoj i muzičkoj kritici i drugim formama umjetničkog stvaralaštva kojima je Karimov neviđeni talenat hrabro ismijavao primitivnu želju agresora za smrću i urbicidom. 

Dok ga s punim pravom i dalje veličamo, paralelno ga i zaboravljamo. Lik i djelo Karima 27 godina nakon smrti nije pohranjeno niti u jednom bosanskohercegovačkom arhivu. Postoje dva moguća objašnjenja: nismo svjesni važnosti arhiva ili Karim nije “materijal” za arhivsko pohranjivanje. Oba odgovora se čine kao slučaj.

Arhiv se ne može nikako drugačije objasniti već kao kostur države. Arhivskim pohranjivanjem nastaju historijski/politički diskursi koji služe kao primarni tekstovi historije. Pored toga što pohranjuje historiju, arhiv je institucija koja joj daje legitimitet. Arhiv je izvor moći i kao takav je uvijek politička institucija isto kao što je i (ne)arhiviranje politički čin. Arhiv normativizira i u isto vrijeme relativizira historiju. Oni koji se nalaze u arhivima smatrani su dovoljno bitnim historijskim izvorom. S druge strane, arhiv relativizira jer je proces arhiviranja uvijek nužno i proces selekcije bitnoga nad nebitnim. Pa će se tako danas arhivirati oni koji su prihvatljivi za etnonacionalne kulturne kanone, dok se oni poput Karima, politički neutralni ili nepodobni, neće naći na policama historije. 

Zašto je trebalo ovoliko dugo da se lik i djelo Karima Zaimovića arhivira u Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine? Kada sam predložila ovaj projekat prije dvije godine (od kada i aktivno pokušavam pronaći finansiranje), prvi problem koji se javio bilo je nedovoljno sredstava kojima bi Muzej otkupio arhivsku građu književnika. Dok pratimo rađanje novih muzeja i arhiva, Muzej književnosti, jedini književni muzej u ovom dijelu Evrope, jedna je od sedam institucija koje nemaju riješen pravni status i prema tome nemaju stalno finansiranje. Političko zanemarivanje institucija od potencijalno vitalnog nacionalnog interesa je gušenje odnosno pročišćavanje zajedničke historije zarad jednoobraznih etnički čistih kulturnih historija.

Još jedan od krivaca za loš status arhiva i muzeja je nemarnost univerziteta koji učestvuju u formiranju kulturnih kanona. Pitala sam koliko često studenti BHS književnosti zatraže pristup arhivskoj građi. U Muzeju knjižvnosti to nije čest slučaj. Najveći interes za proučavanje BHS književnosti dolazi upravo od stranih istraživača/ica koji se bave proučavanjem balkanistike/slavistike. Znanje o Bosni i Hercegovini se izvozi na strane fakultete i proizvodi van njenih granica.

Zapostavljanje institucija poput Muzeja književnosti i autora kao što je Karim vode nas u kolektivni zaborav i brisanje kulturne memorije što u konačnici olakšava proizvodnju kulture laži pod zastavama nacionalizama. Arhiv, međutim, može postati bojno polje a arhiviranje oružje protiv etnonacionalizama, kojim ćemo braniti različitost i multikulturalnost. Danas je veliki dan za književnu historiju jer su napokon institucionalizirani  lik i djelo Karima Zaimovića, pohranjeni na sigurno, sačuvani od zaborava, i dostupni budućim generacijama da svjedoče o Karimovoj genijalnosti.

(Tekst je objavljen na portalu Radiosarajevo.ba 23. 12. 2022.)

Naslovna fotografija: Foto: Privatni album / Karim Zaimović na portretu koji je nacrtao Hermann

“Obećano ostrvo” Tina Ujevića izložba je nastala u saradnji sa Antimuzejom

Izložba „Obećano ostrvo“ na kojoj su po prvi put predstavljeni neobjavljeni rukopisi i naliv-pero Tina Ujevića iz perioda njegovog života u Sarajevu otvorena je večeras u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Autor izložbe je Domagoj Margetić, direktor Antimuzeja u kojem se, između ostalih, čuva i zbirka Tina Ujevića, a koje je sakupio i sačuvao umjetnik i vizionar Vladimir Dodig Trokut.

– Kad čitate ove stihove koje je Tin pisao u Sarajevu ne možete, a da se ne zaljubite u grad u kojima su nastali. Kad pročitate pripovijetke o životu pojedinih sarajevskih obitelji, ne možete a da se ne zapitate da li su stvarno postojali. Kad je živio u Sarajevu o Tinu Ujeviću su zagrebački mediji pisali kao o „boemu sa Miljacke“. Svi smo mi večeras tog boema sa Miljacke vratili u njegov grad – kazao je Margetić.

Izložbu je otvorila direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine Šejla Šehabović koja je pročitala Ujevićevu neobjavljenu pjesmu „Noem“ iz koje je iskorištena sintagma „obećano ostrvo“ za naziv izložbe.

– Bilo bi nam drago da ova izložba gostuje i u drugim gradovima, ali činjenica je da je ona najvažnija za Sarajevo. Rukopise smo namjerno pojedinačno izložili kako bismo poklonili dužnu pažnju onome što je Tin Ujević uradio za naš jezik i za književnost našeg zajedničkog jezika. Iz te ljubavi i tog obećanja nastala je ova izložba – kazala je Šehabović.

Dodala je da se na izložbi, pored eksponata koji su u vlasništvu Antimuzeja, mogu pogledati i oni koji se čuvaju u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH.

– Čuvamo neveliku, ali dragocjenu zbirku posvećenu Tinu Ujeviću. Uglavnom se radi o njegovoj prepisci što su je prijatelji, znajući za njegov boemski život, prikupili bez njegova znanja i predali Muzeju – istaknula je Šehabović.

Dizajn izložbe radio je Almir Atlić, a tehničku postavku Miralem Dizdarević.

Na otvorenju je nastupio orkestar Bentabaša Akademskog kulturnog centra Univerziteta u Sarajevu „Seljo“ koji su izveli popularne numere i poznatih filmova. Izložba je otvorena do 28. novembra.

Izložba o doajenu sevdaha Safetu Isoviću, autorice Đane Kukić, izazvala veliku pažnju javnosti

Izložba o doajenu sevdaha Safetu Isoviću, autorice Đane Kukić, otvorena je večeras u galeriji Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH u Sarajevu, a u povodu 15. godišnjice smrti ovog izuzetnog pjevača.

Podršku realizaciji izložbe dala je Asocijacija kompozitora-muzičkih stvaralaca AMUS, a material je ustupio Safetov sin Benjamin Isović, iz porodičnog arhiva iz kojeg je određeni broj eksponata dio postavke Art kuće sevdaha u Sarajevu. Dizajn izložbe radio je umjetnik i dizajner Dejan Slavuljica.

Posjetioci će kroz ovu izložbu dobiti uvid u život i profesionalnu karijeru Isovića, ali i kako se u printanim medijima pisalo o njemu, na osnovu skeniranih primjeraka originalnih novinskih članaka iz porodične arhive kao i fotografija. Na izložbi posjetioci mogu pogledati i poslušati videosnimke prvih pjesama koje je na svoj prepoznatljiv način interpretirao Safet Isović.

– Cilj ove izložbe je da se prisjetimo karijere doajena sevdaha koji je obilježio jedan dugi period na muzičkoj sceni tadašnje Jugoslavije, ali i da ne dozvolimo da bude zaboravljen. Građa, ili konkretno novinski članci, koji su posuđeni za potrebe produkcije izložbe, skenirani su i izloženi na 30 info ploča na kojima se može hronološki pratiti život i profesionalna karijera ovog velikana sevdaha. Dio izložbe sadrži kompletnu, izuzetno bogatu diskografiju Safeta Isovića koja se može hronološki pratiti od prvog do posljednjeg objavljenog albuma i singl ploče, kao i njegove brojne nagrade i priznanja za rad – kazala je autorica Kukić.

Prof. dr. Esad Bajtal kazao je da su često poredili Safeta Isovića sa opernim pjevačima jer je bilo nemoguće “safetovski” otpjevati sevdalinke koje je on izvodio te da su bili česti novinski naslovi da njegov glas treba staviti pod zaštitu države.

– Govorili su da je Isović bosanski Pavarotti, ali istina je da je Pavarotti bio italijanski Safet Isović – kazao je Bajtal.

Vrsni poznavalac sevdalinki Omer Talović kazao je da je sevdalinka bila i ostala brava usmenog lirskog pjesništva, a da je najadekvatniji ključ za tu bravu bio Safet Isović.

– Ostao je naš Sajo, jedinstven, neponovljiv i neprolazan. On živi u našim srcima I našim dušama u kojima neizbrisivo traje i stanuje esencija bosanske muzičke kulture, njen ugaoni kamen I bastion, sevdalinka naša – kazao je Talović.

Izložbu je otvorio Safetov sin, Benjamin Isović koji je kazao da se poklopilo da se ove godine navršilo 86 godina od rođenja i 15 godina od smrti Safeta Isovića, ali da ne treba obilježavati niti jedan od tih datuma već strast koju je on imao prema sevdalinci.

– Kako je znao reći moj otac “Sevdah je vesela bosanska tuga” i to je najbolji opis koji sam čuo. Zahvalan sam svima koji su učestvovali u realizaciji ove izložbe – kazao je Isović.

Na otvorenju izložbe predivnu sevdalinku “U Stambolu na Bosforu” koju je često pjevao Isović izveli su gosti iz Opće gimnazije KŠC “Sv. Pavao” iz Zenice. Njihov kvartet čini Nina Trbić, Amina Bajramović, Ella Zulfić i Lana Lazić. Aranžman ove sevdalinke za gudački kavretet uradio je profesor Davorin Bošnjaković. Posjetioci će izložbu u galeriji Muzeja moći pogledati do 1. novembra, nakog čega će biti prebačena u Art kući sevdaha.

Otvorena izložba ”Život i djelo Ćamila Sijarića – Cio svijet živi u Sandžaku” u Centru za kulturu i edukaciju “Safet Zajko”

U Centru za kulturu i edukaciju “Safet Zajko” otvorena je izložba: ”Život i djelo Ćamila Sijarića – Cio svijet živi u Sandžaku”, autorice magistrice Đane Kukić.

Izložba je prvi put predstavljena 2019. godine, nakon čega je više puta gostovala u zemlji i inostranstvu. Zahvaljujući edukativnom karakteru postavke i hronološki predstavljenim detaljima iz piščeva života, aktuelna je i danas. Autorica je na raspolaganju imala veliki broj eksponata iz ostavštine prodice Sijarić na osnovu kojih se u tančine može hronološki pratiti Sijarićev književni i životni put.

Izložba ne bi bila moguća bez velikodušnosti Sijarićeve kćerke Olane Sijarić, koja je osigurala građu za produkciju i bila velika podršku u radu.

Kroz izložbu svi posjetioci imat će priliku hronološki pratiti život i književno stvaralaštvo Sijarićevo na osnovu pažljivo selektiranih eksponata iz porodične arhive: porodično stablo porodice Sijarić koje je nacrtao sam Ćamil Sijarić predstavlja priču o njegovom porijeklu, fotografije iz perioda dok je pohađao Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju svjedoče  o osmogodišnjem školovanju u Medresi iz koje je 1935. Ćamil Sijarić izbačen zbog političkog djelovanja.

Zatim, dokument koji predstavlja spisak delegata studentskih udruženja delegiranih za Kongres studentskog udruženja za Svetski mir i društvo naroda koji je održan 9. aprila 1940. godine na Pravnom fakultetu u Beogradu i na kojem je pod rednim brojem 130. zaveden Ćamil Sijarić kao redovni student Pravnog fakulteta koji je pohađao VIII semestar- otkriva nam Sijarićevu angažiranost tokom studija, kad je izabran kao delegat udruženja studenata  „Osman Đikić“. O završenom gimnazijskom školovanju svjedoči originalni dokument: svjedočanstvo o završenom višem tečajnom ispitu Državne realne gimnazije u Vranju, a o studiju prava na Beogradskom fakultetu, diploma ove visokoškolske ustanove. Vrijedni spomena su i originalni rukopisi „Četiri narodne muslimanske pesme iz Sandžaka“ iz arhiva SANU, pohranjene pod rednim brojem 336. koje je Ćamil Sijarić kao brucoš studija prava odnio Aleksandru Beliću. Tadašnji student prava upoznao je Sabinu Fehimović, studenticu iz Mostara, svoju buduću suprugu, kojoj posvećuje pjesmu „Breze“. Rukopis ove pjesme, jedne od njegovih ranih pjesama, sastavni je dio izložbe. O ranoj fazi Sijarićevog rada svjedoče i pjesme objavljene u časopisima: „Pregled“ (1941.), „Gajret“ (1946.) i „Njiva“ (1948.), koji su također dio ove izložbe. Rukopisi pjesama „Trista volova imao je u Pešteri“ i „Dođe naš ratnik iz rata u Grčkoj“ koje su uvrštene u zbirku poezije „Koliba na nebu“, posthumno objavljene 1990, zanimljiv su dio izložbe. U trenutku pogibije Ćamila Sijarića ova zbirka pripremana je za štampu u banjalučkom Glasu. Priređivač i pisac pogovora je književnik Irfan Horozović. Vrijedan eksponat predstavlja i knjiga „Bihorci“ u izdanju Narodne prosvjete, kao i dokumenti koji svjedoče o jednom u nizu blistavih trenutaka u književnom sazrijevanju Ćamila Sijarića: novinski članak naslova „Ko će dobiti milion dinara“, objavljen prije nagrade Narodne prosvjete, kada je u javnosti, vjerovatno i zbog velikog novčanog iznosa nagrade, vladalo veliko interesovanje za rad žirija i proces dodjele nagrade, zatim karikatura naslova „Kod iskusnog profesora“, nastala nakon konkursa Narodne prosvjete i fotografija na kojoj je prikazan Ćamil Sijarić tokom uručenja nagrade u društvu Gustava Krkleca, Vladana Desnice, Dragoslava Grbića i Milana Bogdanovića. Dalje, prateći autorovo književno stvaralaštvo, izdvajamo knjigu „Zelen prsten na vodi“ i novinski članak Luke Pavlovića „Proza Ćamila Sijarića“ (Oslobođenje, 1950.), zatim rukopise pripovjedaka „Put“ i „Snaha“ objavljene u zbirci pripovjedaka „Naša snaha i mi momci“; pisma Ive Andrića upućena Ćamilu Sijariću u povodu dodjele nagrade za romane „Bihorci“ (28.12.1955, Beograd) i Mojkovačka bitka (15.5.1968, Beograd); odobrenje o kretanju Ćamila Sijarića, dopisnika TANJUG-a, na slobodnoj teritoriji Jasenovca; neobjavljene rukopise zapisa „Donja dolina i mjesečina“ i „Objavljeno u Mileševi, 1544“ iz ostavštine; zatim diplomu o dodjeljivanju 27-julske nagrade za roman „Mojkovačka bitka“ i Andrićevu nagradu za zbirku pripovjedaka „Francuski pamuk“. Veliki je broj dokumenata koji grade mozaik raznolike i bogate profesionalne karijere Ćamila Sijarića: potvrde o radnom stažu u redakcijama „Glasa“, „Zadrugara“ „Čička“ „Radio-Sarajeva“ itd.

Gostovanje ove izložbe rezultat je saradnje Općine Novi Grad Sarajevo i Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Veliki je broj dokumenata koji grade mozaik raznolike i bogate profesionalne karijere Ćamila Sijarića svi zainteresovani posjetioci mogu pogledati u Centru za kulturu i edukaciju „Safet Zajko“, svakim radnim danom od 08:00 – 20: 00h do 28. oktobra, 2022. godine. Ulaz je slobodan.

Otvorena izložba ‘Mama, ja ne želim rat’

U Galeriji Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine otvorena je izložba ‘Mama, ja ne želim rat’, koja sadrži crteže poljske djece iz perioda Drugog svjetskog rata i ukrajinske djece iz rata koji se upravo tamo vodi. 

Kako je naglašeno, uprkos razmaku od 76 godina crteži pokazuju istu sliku ratnih užasa viđenu očima djeteta. Kao rezultat toga, izložba je univerzalna i bezvremenska.

Kako je istaknuo na otvaranju ambasador Republike Poljske u BiH Jarosław Lindenberg, izložbu je organizirao Poljski državni arhiv u suradnji sa ukrajinskim partnerima. Sličnost slika, usprkos godina koje ih dijele, upečatljiva je i tjera na razmišljanje o okrutnosti rata čije su najveće žrtve uvijek djeca – nevina ljudska bića.

– Dok fizičke rane mogu zacijeliti i kuće se mogu obnoviti ništa neće vratiti izgubljeno djetinjstvo. Mislim da je ova poruka važna u Bosni i Hercegovini, posebno u Sarajevu gdje je proteklog rata stradalo više od hiljadu djece, a sva preživjela nose traumu na duši do kraja života – naglasio je.

I otpravnik poslova ambasade Ukrajine u BiH Serhii Miniailo naglašava značaj te izložbe za Ukrajinu, Poljsku isto tako i za Bosnu i Hercegovinu jer, kako je kazao, u svakom ratu najviše strada civilno stanovništvo, posebno djeca. Kako je naglasio, na toj izložbi, svojim radovima djeca u značajnom vremenskom razmaku, podsjećaju i opisuju svoje sjećanje i svoje stradanje.

– Nažalost, u svakom ratu ima mnogo takve djece. Međutim, sve ove crteže ujedinjuje nada za mir  – kazao je.

Direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Šejla Šehabović ponosna je zbog prilike da ugoste izložbu te vrste i daju doprinos pomoći djeci koja su u ratu.

– Sve je važno, nama je bilo važno da se čuje za nas, da ne budemo sami na svijetu. I za njih je važno da znaju da nisu sami – naglasila je.

I direktor Muzeja ratnog djetinjstva Jasminko Halilović naglašava potrebu da se pokaže neka vrsta empatije i solidarnosti sa ljudima iz Ukrajine, posebno djecom ‘koja prolaze nešto što smo mi prolazili ne tako davno’.

Na izložbi su prezentirana dirljiva dječja svjedočanstva o ratu – povijesni crteži poljske djece iz 1946. godine, koji su zapis njihovih iskustava tokom Drugog svjetskog rata i njemačke okupacije 1939.-1945 i crteži ukrajinske djece vezane za rat koji se trenutno odvija u Ukrajini.

Kako navode organizatori, historijski crteži poljske djece su čuvani u Centralnom arhivu modernih zapisa u Varšavi, a radovi ukrajinske djece su prikupljeni na portalu Mama, ja ne želim rat – https://momidontwantwar.eu/en/index.php .

Izložba je zvaničnog naziva ‘Mama, ja ne želim rat“ (1939 – 45 Poljska, 2022. Ukrajina, poljsko-ukrajinski arhivski projekat), a do 30. septembra bit će postavljena u Galeriji Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine u Sarajevu. (FENA)

Ova izložba je dio Kalendara aktivnosti povodom Sedmice izgradnje mira.

Izložbe o Ziji Dizdareviću i Izetu Sarajliću na Međunarodnim književnim susretima “Cum Grano Salis” u Tuzli

Na ovogodišnjim Međunarodnim književnim susretima “Cum Grano Salis” Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH predstavio je dvije izložbe kustosice Tamare Sarajlić-Slavnić.

Izložbom “Jedan dan u mojoj kasabi“ koja je posvećena životu i djelu bosanskohercegovačkog književnika Zije Dizdarevića u Ateljeu Ismet Mujezinović u Tuzli otvoreni su 21. Međunarodni književni susreti “Cum Grano Salis”. Izložba sadrži dokumentarnu građu, pisma, rukopise, fotografije i knjige. 

Drugog dana Susreta u Međunarodnoj galeriji portreta otvorena je  izložba “Vrijeme je naše. Ono će biti naš saveznik”, autorice Tamare Sarajlić Slavnić, posvećena bosanskohercegovačkom historičaru filozofije, esejisti, prevodiocu i pjesniku Izetu Sarajliću, koji je objavio preko 30 knjiga poezije, od kojih su neke prevedene na 15 stranih jezika. Na izložbi su prezentirana pisma koja su Sarajliću slali književnici, umjetnici, književni kritičari, predstavnici pojedinih izdavačkih kuća, obožavatelji iz cijele Jugoslavije, kao i iz Italije, Španije, Francuske, Velike Britanije, Njemačke, Švicarske, Sovjetskog Saveza, Poljske, Turske, Bugarske, SAD, Kube, Argentine…

Dan bosanske pismenosti obilježen izložbom“Slovom o slovu: Tragovima bosanske pismenosti”

Izložba “Slovom o slovu: Tragovima bosanske pismenosti” koju su organizirali Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ u saradnji s Institutom za jezik Univerziteta u Sarajevu i Muzejom književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine povodom obilježavanja Dana bosanske pismenosti, otvorena je danas u Sarajevu.

To je dokumentarna izložba o povijesti pismenosti na bosanskom jeziku od srednjeg vijeka, pa sve do novijeg vremena, zaključno s početkom austrougarskog perioda. Pokazuje duboku povijesnu ukorijenjenost i dugu tradiciju bosanskog jezika, ali i pismenosti na bosanskom jeziku, čiji se začeci javljaju upravo u dalekom srednjem vijeku, dok se njezin razvoj odvija tokom svih narednih stoljeća.

Predsjednik Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” i redovni profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Sanjin Kodrić kazao je da je izložba vrlo važna iz više aspekata, ali je izdvojio složenost bosanske pismenosti od srednjeg vijeka do novijeg doba.

– Tu su najprije glagoljica i njezine različite varijante, od kojih je za Bosnu karakteristična glagoljica poluoblog tipa, potom posebna varijanta stare ćirilice, tzv. zapadna ćirilica bosanskog tipa, zatim bosančica te arebica, nakon čega slijede različite starije varijante ćirilice i latinice, kao i, napokon, savremena ćirilica i savremena latinica, odnosno ćirilica i latinica kakve danas poznajemo i koristimo – istakao je Kodrić.

Sva ta pisma, pojasnio je Kodrić, svjedoče slojevitosti bosanske povijesti, ali i povijesti bosanskog jezika i pismenosti.

Dodao je da će izložba za sve posjetioce Muzeja književnosti i savremene umjetnosti biti otvorena do 14. septembra, te je najavio da će 8. septembra, na Međunarodni dan pismenosti organizirati javno predavanje o temi „Bosanska pismenost u pismenosti svijeta“.

– Na taj način želimo povezati Dan bosanske pismenosti i Međunarodne pismenosti i pokazati važnost fenomena bosanske pismenosti u globalnom smislu – pojasnio je.

Kodrić je također najavio da će izložba, nakon Sarajeva, obići i ostale bh. gradove, ali i regiju, jer na taj način žele promovirati bosanski jezik i svijest o bosanskom jeziku.

– Trebaju svi da znaju da je bosanski jezik, iako je povijesno neupitan, još uvijek u međunarodnom kontekstu nema onaj status koji mu pripada – zaključio je Kodrić.

Naučni savjetnik Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu Alen Kalajdžija kazao je da je obilježavanje Dana bosanske pismenosti i prilika da se govori o složenosti upotrebe pisma na prostoru današnje BiH, ali i šire.

– Kroz ovu izložbu smo željeli pokazati složenost upotrebe pisama. Tu imamo stare glagoljične tekstove koji će biti predstavljeni na ovoj izložbi, zatim tekstove iz srednjovjekovnog perioda, arebice koja je jako bogata – istakao je.

– Dodaje da su na izložbi predstavljeni i spomenici – dokumenti koji su nastali na savremenoj ćirilici i latinici. Sama činjenica da kroz historiju imamo toliki broj pisama, govori o tome koliko je naš prostor, kulturološki gledano, složen, i to svakako trebamo cijeniti – zaključio je.

Današnja Bosna i Hercegovina zemlja je s dalekim povijesnim korijenima, ali i zemlja vrlo složene prošlosti, što se reflektiralo i u historiji bosanskog jezika, ali i u povijesti pismenosti na bosanskom jeziku.

U dalekoj prošlosti na prostoru današnje Bosne i Hercegovine govorilo se različitim jezicima i pisalo različitim pismima, kako onima koja su vezana za starosjedilačko stanovništvo, tako i onima koja su na prostore ove zemlje donijeli razni osvajači i drugi narodi koji su njime prošli, ostavivši upravo i u jeziku i u pismu svoje važne povijesne tragove.

No, uprkos ovoj znatno dužoj tradiciji, o tradiciji bosanske pismenosti kao takvoj može se govoriti tek nakon dolaska Slavena na današnji bosanskohercegovački prostor i njihovog postepenog stapanja sa zatečenim stanovništvom počev od kraja 6. i početka 7. stoljeća, pa nadalje, odnosno tek nakon dospijeća tekovina šire slavenske pismenosti, i to najprije ćirilo-metodske glagoljske pismenosti kao prvog oblika pismenosti kod Slavena, a potom i ćirilične pismenosti – sve to najvjerovatnije ne prije 10. stoljeća.

U ovo vrijeme na prostoru današnje Bosne i Hercegovine uveliko su uznapredovali i procesi konstituiranja osobene bosanske etno-jezičke zajednice, kao i procesi formiranjem prvih naznaka, a potom i prvih stvarnih pojavnih oblika srednjovjekovne bosanske države, koja se razvija počev od tzv. zagorskih sklavinija u 9. i 10. stoljeću, potom kao banovina, a od 1377. godine i kao kraljevina.

Za srednjovjekovnu Bosnu vezuje se i naročita bosanska varijanta staroslavenskog jezika kao prvog pisanog jezika svih Slavena, pisanog najprije glagoljicom, a potom ćirilicom kao prvim slavenskim pismima, odnosno bosanska redakcija staroslavenskog jezika.

Kao i svaki drugi izbor, ova izložba nužno je selektivna, te je, naravno, tek jedna moguća interpretacija složenosti i raznolikosti bosanske pisane tradicije.

No, ma koliko bila selektivna i u tom smislu ograničena, i ova izložba dovoljan je pokazatelj bogatstva bosanske pisane baštine, o kojoj se još uvijek malo, premalo zna, što je jedan od razloga da se bosanski jezik i danas nedovoljno uvažava kao takav. Neizbježna selektivnost i ograničenost ove izložbe, stoga, ostaje kao poziv za nove prikaze i nove interpretacije bosanske pisane tradicije, kao i bosanske jezičke prošlosti uopće, koja, bez i najmanje sumnje, pokazuje i dokazuje zbilju bosanskog jezika i njegovu historijsku i kulturnu utemeljenost. (Izvor: FENA)

Izložba “Idi onom što te vuče’’ posvećena Rejhanu Demirdžiću, postavljena u galeriji Općine Novi Grad

Izložba autorice Amine Abdičević “Idi onom što te vuče”, glumačka odiseja Rejhana Demirdžića otvorena je u galeriji Općine Novi Grad Sarajevo. Izložba govori o životu i radu jednog od najvećih pozorišnih glumaca u Bosni i Hercegovini i bivšoj Jugoslaviji, koji je ostavio veliki dio svog naslijeđa Muzeju književnosti i požorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, ujedno obilježavajući 42. godišnjicu Demirdžićeve smrti i 95. godišnjicu njegovog rođenja.

Izložbom je posebno obuhvaćen period glumčevog angažmana u periodu stvaranja Karađoza i predstava u Svrzinoj kući. Posjetioci će imati priliku pogledati dio eksponata (scenske i individualne fotografije, plakate, kritičku literaturu, lične predmete, priznanja i nagrade…)  iz bogate Demirdžićeve zbirke.

Izložba je opus glumačke odiseje u koju je Demirdžić krenuo kao petnaestogodišnjak u sarajevskom Narodnom pozorištu, zatim nastavio na teatarskim scenama Šapca, Titovog Užica i Niša, da bi se potom ponovo vratio na scenu sarajevskog Narodnog pozorišta, gdje je ostao do svoje mirovine.

Autorica izložbe i muzejska savjetnica Amina Abdičević zahvalila se Općini Novi Grad Sarajevo na uspješnoj saradnji, te je istakla lik i djelo Rejhana Demirdžića kao jednog od najboljih bosanskohercegovačkih i jugoslavenskog glumca.

,,Ove godine obilježava se 95. godina od njegovog rođenja i 42. godine od odlaska. Smrću ovog darovitog glumca, umjetničko Sarajevo je izgubilo svog najvrijednijeg člana, koji je bio neobično omiljen i u najširim krugovima prosječnih ljubitelja teatara. Prve glumačke korake napravio je upravo u Sarajevu i nakon velike karijere, vratio se u Sarajevo. Posebno zapažena Demirdžićeva saradnja bila je sa revijalnim programom tadašnje sarajevske televizije, gdje je godinama nastupao, kao nerazdvojan tandem sa dugogodišnjim kolegom, glumcem Rudijom Alvađem, sa prilozima čuvenog Mome i Uzeira”, kazala je Abdičević.

Abdičević je istakla da će njegova pojava ostati trajno prisutna kao svjedočanstvo, ne samo raskošnog talenta nego i burnih promjena u bosanskohercegovačkoj dramskoj umjetnosti.

Izložba će biti otvorena do 30. 08. 2022. godine, radnim danima, od 10 do 16 sati. Ulaz na izložbu za sve posjetioce je besplatan.

Website Built with WordPress.com.

Gore ↑