U Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH večeras je prigodnim programom “Dvadeset godina bez Velimira Miloševića” obilježena 20. godišnjica smrti Velimira Miloševića, bosanskohercegovačkog i regionalnog pjesnika za djecu te dugogodišnjeg novinara. Galerija Muzeja bila je tijesna da primi sve prijatelje i poštovaoce njegovog lika i djela koji su došli da odaju počast ovom velikanu pisane riječi.

Specijalne gošće bile su kćerke Velimira Miloševića, Svjetlana Luksemburkova Milošević i Vesna Štrk, koje su odlučile da dio zaostavštine svoga oca predaju na čuvanje Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH gdje će biti formirana književna zbirka “Velimir Milošević”.

Urednica programa bila je njegova prijateljica i radna kolegica, novinarka Snježana Galić, a učestvovali su Bisera Alikadić, Zlata Jurić, Nijaz Memić i Dejan Garić. Moderatorica je bila Đana Kukić koja je pročitala biografiju te nekoliko pjesama Velimira Miloševića.

Galić je naglasila je da su za Velimira Velju Miloševića djeca bila centar svijeta, a smatrao je da bi dječijoj sreći trebalo da bude sve podređeno.

– Veljo je čovjek koji je umio sa riječima i da utješi i da postakne i djecu i odrasle. Njegova poezija je puna svjetlosti, ljubavi, muzike – kazala je Galić.

Pjesnikinja Bisera Alikadić, Veljina “sestra po peru”, kazala je da u dvije svoje pjesme spominje Velimira Miloševića te da uskoro planira napisati i treću.

– Veljo je bio pjesnik svjetlost. Zato će i ta pjesma imati svijetlu misao, to je sunčeva zraka koja može proći u sred mraka i koja može da nas oplemeni – kazala je Alikadić.

Novinar Nijaz Memić prisjetio se Veljine radio-emisije “Karta za povratak” koja je bila namijenjena svoj djeci koja su otišla iz BiH i Sarajeva.

– Kroz tu emisiju čika Veljo prizivao je njihov povratak i čini mi se i povratak svoje porodice. Zaista sam ponosan što sam nekoliko godina bio dio te ekipe koja je radila emisiju – kazao je Memić.

Novinarka Zlata Jurić kazala da je Veljo nije bio samo njen kolega već i veliki prijatelj.

– Posebno sam mu zahvalna jer sam s njim počela koračati kao novinar, davao mi je krila i ohrabrivao me. Uživali smo sedam godina radeći emisiju “Hiljadu škola, hiljadu radosti” i zaista je to bila istinska radost – kazala je Jurić.

Dejan Garić, predsjednik UO “Prosvjeta” kazao je da se Velji kao društvo nikad nismo dovoljno odužili.

– Vrijeme je da počnemo to da ispravljamo i da Velji Miloševiću damo značaj koji je imao. Da u ovom gradu, kojem je toliko dao, dobije svoju ulicu ili trg, da njegove knjige ponovo budu u izlozima knjižara – kazao je Garić.

Glumica Emina Minka Muftić govorila je stihove Velimira Miloševića te se prisjetila vremena kada je tokom rata sa njim nastupala u programima po bunkerima, skloništima i bolnicama.

U muzičkom dijelu programa nastupila je Uma Handan iz hora “Princess krofne” pod mentorstvom Zlatana Bostandžića koji se takođe prisjetio Velimira Miloševića istaknuvši da je upravo on jedan od zaslužnih što su “Princess krofne” nastale i opstale.

Uma je otpjevala pjesmu “Djeca su vojska najača” za koju je na stihove Velimira Miloševića muziku napisao Esad Arnautalić i koja je postala himna djece sa naših prostora.

U okviru programa emitirana je i najavna špica te dijelovi radio-emisije “Budilica probudilica”, u kojoj je učestvovao Veljo sa djecom, kako bi publika osjetila s koliko se senzibiliteta obraćao djeci.

Pjesmom “Bosna je svijet” srbijanski pjesnik Stefan Simić, večeras je u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH započeo svoj samostalni nastup u okviru 63. Sarajevskih dana poezije.

Brojna publika, među kojom su dominirale žene, upijala je svaku izgovorenu riječ Simića. 

Predsjedavajuća programskog savjeta Sarajevskih dana poezije Bisera Suljić Boškailo uručila mu je i bijelu ružu od anonimne obožavateljice.

A onda je uslijedio red pjesme, red priče, uglavnom iz privatnog života pjesnika, red muzike, suza i smijeha smjenjivali su se večeras u katarzičnom nastupu Simića.

– Recite na vrijeme onima koje volite. Kada nekoga volite kažite to na vrijeme. Nemojte kao ja. Poslije je kasno- poručio je Simić.

Govorio je Simić i o životu, smrti, ljubavi, sreći, braku, karakteru… 

– Živi sad, ne jučer, ne sutra. Kad krenemo da padamo tek tada shvatimo šta je život. Osnov života je sreća. Ja sam svoju sreću našao u pisanju knjiga, to je moje spasenje svijeta. Slavimo život kroz umjetnost – poručio je Simić. 

Objasnio je i “kako mu uspijeva da razumije žene”. 

– Šta je žena ako ne sloboda. Ako voliš slobodu, tada voliš i ženu. Za ljubav i slobodu su rođene – istakao je Simić.

Poručio je i da ovom vremenu u kojem živimo potrebna je pobuna.

– Moramo da se borimo za ljudskost, za zagrljaj, za nježnost, jer nema ko drugi. Često nismo svjesni ljepote oko sebe, i u svom tom spektaklu i sjaju ovog današnjeg svijeta vidimo samo sebe, nikako drugog čovjeka. Ti koji traže trenutna zadovoljstva, oni ih nađu ali im je duša prazna. Sve može da se popravi, samo ne može da se vrati onaj koji je zauvijek otišao. Zato čovjek treba stvarno da živi – poručio je Simić. 

Stefan Simić mladi je, ali već etablirani pisac rođen 1989. godine u Paraćinu. Pisati je počeo tek sa 18, 19 godina kako bi umirio svoj burni unutarnji svijet koji je primjećivao štošta oko sebe i koji je neprestano reproducirao i rekonstruirao razne priče iz svakodnevnih situacija.

Drugog dana 63. Sarajevskih dana poezije, u okviru Dječijeg programa održana je poetska radionica “STIHOVI PLEŠU NAJLJEPŠU PJESMU STAROG GRADA”.

Stihove su govorili Lidija Sejdinović, Aleksandra Čvorović, Dragana Pavlović Ribać i Fahrudin Kučuk, a na kraju su im se pridružili i mali gosti iz publike

Stihovima svoje pjesme “Bosanski stećak”, koji je simbol Bosne i Hercegovine, ali i oficijelna nagrada Sarajevskih dana poezije, pjesnikinja Bisera Suljić Boškailo, večeras u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH otvorila je 63. izdanja ovog značajnog međunarodnog književnog događaja koji će do 5. oktobra publici u Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Kaknju i Visokom ponuditi bogat program.

Suljić Boškailo članica je Društva pisaca BiH, koje je organizator Sarajevskih dana poezije. Publici se obratila i u svojstvu predsjedavajuće programskog savjeta Sarajevskih dana poezije.

– Ljubitelji uzvišene riječi dobrodošli na Sarajevske poezije. Od prošlogodišnjeg izdanja festivala do danas preminuli su naši veliki književnici i pjesnici: Hadžem Hajdarević, Abdulah Sidran, Mirsad Bećirbašić, Ajša Zahirović, Enes Duraković… i Goran Simić koji nas je napustio prije tri dana, a trebao je biti dio našeg festivala. Odlaze oni koji su dali maksimum Društvu pisaca i književnoj sceni. Društvo pisaca BiH naredne godine slavi 80. rođendan, a ono što želimo poručiti javnosti je da smo mi tu, i idemo dalje – istakla je Suljić Boškailo i zamolila publiku da minutom šutnje odaju počast pjesnicima koji više nisu fizički sa nama.

Član Društva pisaca i organizator dječijeg programa 63. Sarajevskih dana poezije, Fahrudin Kučuk pozvao je građane Sarajeva i BiH da “tokom pet dana festivala iskoriste priliku da se druže sa lijepom rječju”.

– Dva pjesnika ili pjesnikinje kada se sretnu negdje na okeanu, oni se dobro razumiju, jer pjesništvo nadilazi sve. Budite sretni i zadovoljni, budite plemeniti i budimo plemenitiji – poručio je Kučuk.

Sarajevski dani poezije, ove godine, publici nudi književne večeri poezije, književne razgovore, radionice i druge aktivnosti koje će omogućiti interakciju i kreativnu razmjenu među autorima i publikom.

U noći otvaranja festivala brojna publika u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH čula je stihove eminentnih pjesnika iz BiH, regije i Evrope, ali i stihove značajnih bh. pjesnika koji više nisu među nama.

Knjiga “Dramaturgija evropskog lutkarstva (fragmenti)” Vahida Durakovića promovirana je večeras u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Izdavač je Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, a muzejska savjetnica Đana Kukić je istaknula da je ova institucija ponosna što je Durakovićeva vrijedna knjiga izdata pod njenim okriljem.

Urednica i recenzentica, teatrologinja Dubravka Zrnčić Kulenović kazala je da Durakovićevu knjigu smatra pravim podvigom jer materijala i podataka o ovoj temi na našim prostorima gotovo da nema, a i ono što ima su samo fragmenti. 

– Vahid je uspio ne samo da ih prikupi, nego i sučeli. Sučeljavanje različitih estetika, kao i stručna teorijska promišljanja, ovu knjigu čine i značajnim udžbenikom (jedinim kod nas!) namijenjenim prvenstveno studentima umjetničkih akademija… Teatrološka opservacija o lutkarskim tekstovima, o praktičnoj i vizualnoj dramaturgiji, ukazuju da je Vahid Duraković vrsni poznavalac suvremenog lutkarstva, analitički studiozan i kritički kompetentan – kazala je Zrnčić Kulenović.

Autor Vahid Duraković kazao da je tokom godina rada u Kulturno-sportskom centru u Bugojnu u kojem se su se događali lutkarski festivali te tokom putovanja na lutkarske festivale u Zagreb, Suboticu, Banjaluku, Mostar i Beograd, prikupio pozamašanu literaturu kada je u pitanju historija i estetika lutkastva. 

– Posljednji dio knjige  bavi se savremenom estetikom lutkarstva i dramaturgije i tu sam dosta koristio internet. Nabavio sam literaturu koja još nije prevedena na naše jezike. Tu sam se bavio više estetikom evropskog lutkarstva i onim što je sada tamo dominantno, a nije prisutno u našem okruženju. To se prije svega odnosi na predstave u kojima je dominantna animacija – kazao je Duraković.

Drugi recenzent Dragan Komadina, vanredni profesor dramaturgije na Akademiji scenskih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu, kazao je da će u ovoj knjizi podjednako uživati ljubitelji lutkarstva, ali i studenti i profesori te da je ona nezaobilazno vrelo u promišljanjima i izučavanju lutkarstva i lutkarske dramaturgije.

Vahid Duraković je rođen 1971. godine u Bugojnu. Diplomirao je na FPN Univerziteta u Sarajevu, Odsjek socilogije. Zvanje magistar dramaturgije stekao na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci. Dobitnik je nagrada za dramske tekstove, radio-drame, monodramu, kratke priče i filmske scenarije. 

U Kulturno-sporstkom centru Bugojno od 2007. do 2018. obavljao je dužnost direktora te ujedno bio direktor Festivala FEDRA, Susreta pozorišta/kazališta lutaka BiH i Bugojanskog lutkarskog bijenala. 

Objavljene su mu dvije knjige drama, zbirka pripovijetki “Kletva”, knjiga kratkih priča “Četiri parole i dva ljubavna stiha” i teatrološka studija o Bijenalu jugoslovenskog lutkarstva “Laboratorija lutkarstva”.

Izdavanje knjige podržali su Općina Bugojno i Fondacija za izdavaštvo.

Bogata i dragocjena ostavština istaknutog bosanskohercegovačkog i sarajevskog muzičara, klavijaturiste legendarnih sastava “Indexi” i “Bijelo dugme” Vlade Pravdića, od danas je dio Zbirke “književnost i popularna kultura”, čija je kustosica, muzejska savjetnica Amina Abdičević, saopćeno je iz ovog muzeja. 

– Ponosni smo što su eksponati iz privatne arhive ovog izuzetnog muzičkog umjetnika iz Splita dopremljeni u Vladino rodno Sarajevo, gdje će biti dostupni svim zainteresiranim posjetiteljima našeg muzeja, a nadamo se i skoroj izložbi – kazala je Abdičević.

Vlado Pravdić rođen je 6. decembra 1949. godine u Sarajevu gdje je sa sedam godina upisao muzičku školu i naučio svirati klavir. Nakon toga završava i srednju muzičku školu te se odlučuje na studij fizike na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu.

Muzičku karijeru započeo je 1965. godine kada se priključio grupi Vokinsi, a 1968. pridružio se grupi Kost. Godine 1970. pridružio se grupi Ambasadori, da bi kasnije od 1971. do 1973. godine svirao u Indexima.

Iste godine, sprijateljio se s Goranom Bregovićem i on se pridružuje njegovom tadašnjem bendu Jutro. Raspadom ovog benda, Bregović i Pravdić osnivaju Bijelo dugme, gdje je Pravdić svirao klavijature na njihova prva dva albuma. Nedugo nakon toga Pravdić odlazi na obavezni vojni rok, a na njegovo mjesto dolazi Laza Ristovski.

Vlado Pravdić se 1978. godine vraća u bend, gdje svira do 1987. godine, nakon čega se povlači iz javnog života. Posljednji put s Bijelim dugmetom svirao je na njihovoj oproštajnoj turneji 2005. godine.

Preminuo je u 74. godini u Splitu, u decembru 2023. godine.

u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine počela je realizacija projekta „Digitalizacija zbirke Šukrija Pandžo i štampa publikacije Edicija Dokumentarna građa: zbirka Šukrija Pandžo Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti  BiH”. Projekt je finansijski podržala Općina Centar Sarajevo.

Ove godine se obilježava 40 godina od smrti bosanskohercegovačkog književnika Šukrije Pandže. U Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine čuva se zbirka „Šukrija Pandžo“ koja se sa skoro hiljadu eksponata jedna od najvećih u Muzeju. Za ovom građom vlada veliko interesovanje istraživača iz Bosne i Hercegovine i regiona i zbog toga je izvrđena digitalizaciju kako bi bila dostupna široj javnosti. Također objevljena je i publikacija iz edicije Dokumentarna građa: zbirka Šukrija Pandžo Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti  BiH u kojoj bi bili obuhvaćeni svi eksponati koje posjeduje Muzej.

Zbirka Šukrija Pandžo podijeljena je u nekoliko segmenata: rukopisi, bilježnice, osvrti i prilozi, radio-drame, prevodi, prepiska, dokumenti, fotografije, časopisi, časopisi i novinski isječci, pruznanja i nagrade i drugo.

Općina Centar Sarajevo dosad je podržala digitalizaciju četiri muzejske zbirke Isak Samokovlija, Zija Dizdarević, Kalmi Baruh i Šukrija Pandžo.

Gradu Sarajevu je putem Javnog poziva za finansijsku podršku projektima ustanova kulture, institucija kulture od značaja, muzeja i pozorišta sa područja grada Sarajeva u 2024. godini podržao naš projekt “Sarajevo under siege – digitalna budućnost kulture otpora. Arhiv Zdravko Grebo”.

U okviru projekta biće izvršena obrada i arhiviranje građe zbirke “Zdravko Grebo”.

U projektu učestvuju kustosica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH Đana Kukić, asistent na Odsjeku za komparativnu književnosti i informacijske nauke Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Feđa Kulenović te studenti/volonteri Odsjeka za komparativnu književnost i informacijske nauke Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Hajrija Osmanhodžić, Luka Bošković, Anida Herceg i Selsebila Medić.

 Cilj projekta je liberalizacija podataka u istraživačke svrhe, a skladu sa tim i liberalizacija znanja iz oblasti tematskih rodnih muzejskih građa koje institucija baštini. Projekt digitalizacije temelji se na strateškom projektu prema kojem se Muzej otvara prema obrazovnim institucijama u Bosni i Hercegovini, omogućavajući studentima pristup informatičkim znanostima i literaturi, a široj akademskoj zajednici u BiH i inozemstvu pristup digitalnim arhivima. Muzej književnosti Bosne i Hercegovine također nema dugoročne ljudske resurse i opremu da samostalno realizira proces digitalizacije.

Podsjećamo Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH je krajem 2023. došao u posjed obimne građe koja se odnosi na život i djelo Zdravka Grebe što je ozvaničeno potpisivanjem Ugovora s Ognjenkom Finci, suprugom Zdravka Grebe koja je poklonila legat Muzeju.

Zbirka se sastoji od više od 2000 eksponata i podijeljena je u više tematskih cjelina.

Grad Sarajevo ponosno objavljuje uspješnu provedbu edukacije za osoblje muzeja pod okriljem projekta “Inkluzivnost i vidljivost za održivi kulturni razvoj – IVA”, koji je dio šire inicijative “Kultura i kreativnost za Zapadni Balkan” (CC4WBs).

 „Kultura i kreativnost za Zapadni Balkan“ (CC4WBs) je projekat koji podržava UNESCO, a finansira Evropska unija s ciljem podsticanja dijaloga na Zapadnom Balkanu, ali i jačanja kulturnih i kreativnih sektora za povećan društveno-ekonomski uticaj.

Edukacija je održana od 5. do 7. juna 2024. godine u prostorijama Olimpijskog muzeja Sarajevo, okupivši predstavnike institucija partnera Grada Sarajeva, Glavnog grada Podgorice, Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine, Gradskih muzeja Sarajevo, Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine te Muzeja i galerija Podgorice.

Dinamična edukacija nije samo obuhvatila osnovne teorijske koncepte; sudionici su se duboko uronili u široki spektar tema poput historijata i prava osoba s invaliditetom, inkluzije, asistivne tehnologije te pristupa različitim društvenim grupama. Kroz interaktivni program, sudionici su imali priliku ne samo usvojiti teorijsko znanje o inkluzivnosti, već i aktivno primijeniti svoje spoznaje kroz praktične vježbe i dinamične diskusije. Ovaj pristup omogućio je sudionicima da dublje razumiju temeljne koncepte inkluzije te da steknu praktične vještine koje će moći primijeniti u svakodnevnom radu u muzejskom sektoru.

Poseban naglasak stavljen je na važnost stvaranja inkluzivnog okruženja u muzejima kako bi se osiguralo da kulturna baština bude dostupna svima. Prezentacije Planova Inkluzivnosti dodatno su obogatile program, pružajući praktične smjernice za implementaciju inkluzivnih praksi u svakodnevni rad muzeja.

Ovaj događaj ne predstavlja samo još jednu edukaciju; on je korak naprijed ka stvaranju kreativnijeg, inkluzivnijeg i održivijeg kulturnog sektora na Zapadnom Balkanu. Sudionici su ne samo stekli nova znanja i vještine, već su postali ambasadori inkluzivnosti u svojim institucijama, pridonoseći unapređenju kulturnih praksi i kreativnih industrija u regiji.

Međunarodni dan muzeja proslavili smo razgovorom, druženjem u bašti uz kafu, obilaskom Stalne postavke i galerije, učešćem u radionici o digitalnoj transformaciji…

Pored uposlenika Muzeja sa posjetiocima su bili i naša vrijedna istraživačica i saradnica Ifeta Lihić te studenti Odsjeku za komparativnu književnosti i informacijske nauke Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Luka Bošković i Selsebila Medić na čemu smo im veoma zahvalni. Oni su posjetiocie upoznali sa procesom digitalne transformacije kroz koju prolazi Muzej.

Ifeta lihić je inače voditeljica projekta istraživanja i digitalizacije zbirke “Zdravko Grebo”.

Muzej je bio otvoren sve do ponoći.