Izložba  „Jedan život – jedna karijera“ autorice Amine Abdičević otvorena je večeras u galeriji Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine čime je obilježeno sedam decenija karijere vrhunskog baletnog umjetnika Slavka Pervana. Podršku realizaciji ovog projekta dala je Fondacija za muzičke, scenske i likovne umjetnosti te HKD „Napredak“.

Direktorica Muzeja Šejla Šehabović naglasila je da se ovom izložbom zvanično najavljuje i formiranje muzejske zbirke posvećene Slavku Pervanu.

– Moja kolegica, muzeja savjetnica Amina Abdičević potrudila se da svojim autorskim pečatom pokaže vrijeme, kontekst i vrijednosti umjetničkog rada Slavka Pervana. Htjela bih se u ime Muzeja zahvaliti porodici Pervan, Neni i Ladi na izuzetnoj saradnji i poštovanju prema očevom radu i bosanskohercegovačkoj historiji – kazala je Šehabović.

Pervan se zahvalio Muzeju i autorici na uloženom trudu u realizaciji ove izložbe.

– Balet se zahvaljujući klasičnoj muzici pretvorio iz salonskog „tandrbala“ i pravu i veliku umjetnost. Sarajevo ne bi smjelo nikad i nikako zanemariti balet, mora mu se posvetiti jednaka pažnja kao i drami, simfoniji, operi…U ratu smo napravili „Kosu“, čuveni mjuzikl i to je nešto što je bilo nevjerovatno za taj period. Ne znam koliko ću još živjeti, ali puno mi je srce kad vidim koliko vas je došlo na ovu izložbu i mogu reći da sam sretan čovjek – kazao je 87-godišnji Pervan.

Izložbu je otvorio hroničar kulture profesor Halid Kuburović koji je napomenuo da je Pervan  počeo igrati u Sarajevu 1951. godine da bi zatim na poziv kazališta u Zagrebu otišao u taj grad.

– Došao je u svoje Sarajevo ponovo 1961. godine da bi igrao prinčeve, glavne likove, heroje baletskih bajki. Sa svojih brojnih gostovanja, sa raznih drugih scena Pervan je Sarajevu donosio nova iskustva, znanja, snagu, energiju i posvećenost baletu. Slavka se sjećam kao elegantnog i pouzdanog  plesača u kojeg su se djevojke zaljubljivale i zahvaljujući kome je sigurno značajno povećan broj publike na baletnim predstavama   – kazao je između ostalog Kuburović.

Na otvorenju je pročitano emotivno pismo koje je Pervanu poslala je bivša balerina Minka Kamberović.

– Slavko Pervan je rijedak koreograf koji je stvarao svoja dijela na domaćoj baštini i tako obogatio kulturu svoje zemlje i ostavio dubok trag na prostorima naše zemlje i izvan nje i ponosni smo što ga imamo. Meni si Slavko svojim vjerovanjem u moj rad ulio snagu i podržavao me i inspirirao u svemu i moj daljnji napredak našoj zemlji i izvan nje je i dio tebe – napisala je Kamberović.

Autorica izložbe Amina Abdičević u Pervanovo ime dodijela je zahvalnice Halidu Kuburoviću i Ameli Đulagić, a posebno se zahvalila dizajneru izložbe Branku Dursumu.

Na otvorenju izložbe nastupili su talentirani učenici baletskog odsjeka muzičke škole “Mladen Pozajić” Hazim Ali Zulović učenik IV razreda u klasi nastavnice Samre Mlinar Mandić i Uma Hećimović i Hena Hrustemović, učenice VI razreda u klasi nastavnice Sare Đurić. Numeru je osmislila balerina Narodnog pozorišta Sarajevo Jovana Milosavljević.

Nastupili su i izvanredni članovi orkesta Akademskog kulturnog centra Univerziteta – “Seljo” koji su izveli blok filmske muzike.

Zasigurno jedan od najutjecajnijih i najbitnijih baletnih umjetnika iz regije, Slavko Pervan, prvobitno kao plesač, a potom i kao redatelj i koreograf, već punih sedam decenija ispisuje svoju profesionalnu i životnu priču sa istom onom  lakoćom, radoznalošću, iskrenošću i samouvjerenošću koji su mu bili okosnicom i kada je počinjao svoj impresivni put potpisivanjem prvog profesionalnog plesačkog ugovora sa Baletom Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku kao još golobradi petnaestogodišnjak. Taj put će ga dalje voditi do Sarajeva, Zagreba, Beograda, Prištine, Novog Sada, Splita, Rijeke, kao i Sankt Peterburga, Moskve, New York City-ja, Los Angelesa i mnogih drugih gradova nazad u Sarajevo gdje je osmislio i realizirao svoje najkvalitetnije i najutjecajnije umjetničke projekte.

Kao plesač, prema vlastitoj računici, Pervan se pojavio u više od 2000 predstava, sa više od 40 uloga, što na pozornici, što pred televizijskim kamerama. Kao solist, odigrao je sve velike muške uloge klasičnog baletnog repertoara. I pored toga, svoje najuspješnije i najkvalitetnije radove ostvarit će kao koreograf. Tu uvijek prvobitno ističe svoju neprevaziđenu suradnju sa domaćim kompozitorima sa prostora cijele nekadašnje Jugoslavije, koja je rezultirala sa čak 19 baletnih praizvedbi u različitim kazalištima bivše države, a poslije i Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Njegov bogati koreografski opus također obuhvata jedinstvene projekte poput proslavljene verzije poznatog američkog mjuzikla Kosa postavljenog ratne 1992 godine u opkoljenom Sarajevu, kao i velike spektakle na otvorenom prostoru poput proslave Dana mladosti od 1977 do 1981, te veličanstvenoga otvaranja i zatvaranja XIV Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984 godine.

Izložba „Isak Samokovlija: Pozdrav iz Samokova i Čamkurija“ otvorena je u Sarajevu u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti kao rezultat bosanskohercegovačko-bugarske saradnje – veza navedenog sarajevskog muzeja i Historijskog muzeja iz bugarskog grada Samokova.

Ova zajednička postavka autorice Đane Kukić i bugarskog kolege Lybomira Nikolova dogovorena je prilikom aprilskog gostovanja u Samokovu postavke iz stalnog fundusa sarajevskog Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti, posvećene poznatom bosanskohercegovačkom književniku Isaku Samokovliji. Njegova porodica čije prezime svjedoči o porijeklu iz bugarskog Samokova doselila je svojevremno u Bosnu i Hercegovinu gdje je Isak i rođen, u Goraždu. U Bosni je živio i stvarao, bavio se ljekarskom praksom te je pokopan u Sarajevu.

Prema izjavi za Fenu autorice Kukić, aprilsko gostovanje izložbe sarajevskog muzeja u Samokovu bilo je početak uspješne bilateralne saradnje u domenu kulturne diplomatije, prvenstveno jer sama muzejska zbirka o Samokovliji nije samo kulturno nasljeđe Bosne i Hercegovine nego i dio evropskog kulturnog nasljeđa.

“Preci Isaka Samokovlije su u traženju utočišta, iz Samokova našli konačno gostoprimstvo u Sarajevu gdje su Jevreji sefardi činili malu zajednicu, među njima i Isak Samokovlija. Zbirka ‘Isak Samokovlija’ jedna je od prvih u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine od njegovog osnivanja 1961. godine. Izuzetno je značajna jer je veoma bogatog sadržaja; dosad je nekoliko puta priikazana bh. javnosti, a odlučili smo pokazati je i stanovnicima bugarskog grada Samokova, ali i našim sugrađanima jer mislimo da je jako vrijedna”, rekla je Kukić.

Prilikom postavke u navedenom bugarskom gradu, gosti iz Sarajeva odlučili su da uzvrate gostoprimstvo, što je na vačerašnjoj izložbi rezultiralo dodavanjem i bugarskih eksponata iz postavke „Pozdrav iz Samokova i Čamkurija“ s fotografijama motiva ta dva bugarska mjesta u različitim periodima.

Pažljivo je napravljen odabir skeniranih eksponata sarajevske i bugarske izložbe – rukopisa, novinskih članaka, naslovnica prvih izdanja objavljenih djela Isaka Samokovlije, njegovih ličnih dokumenata, fotografija i predmeta. Među eksponatima su fotografije rodne kuće u Goraždu, trenutaka s članovima porodice, svjedočanstava iz osnovne škole, indeksa sa studija u Beču.

Eksponati-fotografije iz Bugarske, koje je za večerašnju izložbu priredio Lybomir Nikolov, potiču iz Samokova, gdje je nekad živjela piščeva porodica te na 28 panoa i stotinu slika dočarava prizore iz Samokova i Čamkurija (Borovec) s kraja 19. do početka 20. vijeka.

“Doskoro, u Samokovu nije bilo ništa poznato o Isaku Samokovliji, a ambasador Bugarske u BiH i Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH su izložbom u tom gradu uspostavili kulturni most između Bugarske i Bosne i Hercgovine”,  kazao je autor Lybomir Nikolov iz samokovskog Historijskog muzeja.

Bugarski ambasador u BiH Valeri Ivanov Yotov, koji je također prisustvovao večerašnjem otvorenju bosanskohercegovačko-bugarske izložbe u Sarajevu, naglašava da je to rezultat prijateljskih veza i saradnje, ne samo dviju zemalja već i njihovih kulturnih institucija, Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH i Historijskog muzeja drevnog bugarskog mjesta Samokova, grada tolerancije hrišćanske, islamske i jevrejske zajednice čije su reprezentativne bogomolje spomenici od nacionalne važnosti, bogato ukrašeni ornamentikom umjetnika iz čuvene samokovske slikarske škole.

Izložba je nastavak prijateljskih veza dviju zemalja, koje traju od prvih dana obnove nezavisnosti bosanskohercegovačke države, rekao je tokom otvorenja izložbe Dželaludin Hodžić, savjetnik ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedina Konakovića.

“Pred kulturom bi politika trebalo da šuti”, kazao je također Hodžić uoči otvorenja postavke večeras u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH.

Direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH Šejla Šehabović nalazi se u petodnevnoj studijskoj posjeti Muzeju književnosti “Adam Mickiewich” Muzeum Literatury u Varšavi. Ovo je prilika da se direktorica Šehabović upozna sa radom ovog srodnog, specijaliziranog Muzeja i da usvoji nova znanja i metode koja će prenijeti svojim uposlenicima.

U okviru posjete Šehabović je obišla i Muzeum Witolda Gombrowicza, a priređena je i književna večer. Posjetu je organizirala i finansirala Ambasada Republike u Sarajevu.

Knjiga “Trans-Atlantik” autora Witolda Gombrowicza, u prijevodu Tanje Miletić Oručević, promovirana je večeras u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

Gombrowicz je poljski prozni i dramski pisac, a njegov roman “Trans-Atlantik” iz 1953. godine jedna je od najneobičnijih knjiga ispisanih o iskustvu azila. Njegove teme su nam bliske, jer nas je višak tradicije i lažnog patriotizma mnogo koštao u nedavnoj prošlosti.

Tanja Miletić Oručević rekreira u svom prijevodu izvanredno bogati i kreativni jezik Gombrowicza, jezik koji i nakon ravno sedamdeset godina zvuči moderno, svježe i inspirativno.

Bohdan Korzeniowski, konzul Republike Poljske u Sarajevu, kazao je da je Gombrowicz sinonim za prefinjeni, esencijalni poljski jezik.

“Ovo nije laka proza i prevesti Gombrowicza na bilo koji jezik predstavlja pravi izazov. Nije dovoljno samo odabrati prave riječi i pravilno ih posložiti u rečenice. Prevodilac treba prenijeti smisao njegove proze, nijansirati je na odgovarajući način tako da bude razumljiva i publici koja nije upućena u poljsku historiju. Tanja je to odradila vrhunski”, kazao je Korzeniowski.

Na promociji je priređen i čitalačko-komentatorski performans tokom kojeg je Miletić Oručević veoma nadahnuto i zanimljivo čitala dijelove iz romana, a  Šejla Šehabović, direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, ih je komentirala.

“Roman ‘Trans-Atlantik’ za mene je važan jer tretira teme kao što je pitanje azila, šta je to domovina, pitanje dijaspore, šta je patriotizam, nacionalizam… S druge strane, ja se zalažem za bezbrižno čitanje, odnosno da nije neophodno poznavati historijske činjenice za užitak u čitanju. Knjiga treba da ima tu univerzalnost koju može svako prepoznati”, kazala je Šehabović.

Moderator je bio Husein Oručević, počasni konzul Republike Poljske u Mostaru, koji je kazao da je riječ o izuzetno važnom djelu u Gombrowiczevom opusu, a da je ovaj najnoviji prijevod, izdat prošle godine.

U ime izdavača govorio je Ajet Arifi, direktor izdavačke kuće “Connectum”, koji je kazao da mu je ovo bila prva saradnja sa Miletić Oručević što se odmah pokazalo kao pun pogodak.

Ovogodišnji 62. Sarajevski dani poezije svečano su otvoreni danas u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Predsjednik Društva pisaca BiH Hadžem Hajdarević kazao je da će na ovogodišnjim Sarajevskim danima poezije učestvovati autori iz BiH i te Crne Gore, Hrvatske, Indije, Irana, Luksemburga, Srbije, Slovenije, Njemačke, Austrije, Velike Britanije i drugih zemalja svijeta.

On je istaknuo da je i ove godine pripremljen zanimljiv program uz sve probleme koji prate organizatora manifestacije – Društvo pisaca BiH.

Dobitnik nagrade Sarajevskih dana poezije “Bosanski stećak” ove godine je bugarsko-austrijski pisac Ilija Trojanow.

Direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, književnica Šejla Šehabović kazala je da u Muzeju žele da održavanje Dana poezije u njihovim prostorima postane tradicija.

– Muzej posjeduje arhiv Sarajevskih dana poezije, dosta obiman. U stanju smo da analiziramo na koji način se istorijski razvija ova vrsta festivala u BiH. Ono što je nama važno kao instituciji muzejskog tipa je da možemo u stvarnom vremenu bilježiti događaje koji su važni za kulturni život Bosne i Hercegovine – kazala je Šehabović.

Najveći broj književnih programskih sadržaja Sarajevskih dana poezije biće održan u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti, ali i na drugim lokacijama u Sarajevu i van njega.

U Historijskom muzeju grada Samokova u Bugarskoj danas je otvorena izložba o Isaku Samokovliji, čija porodica vodi porijeklo iz tog grada.

Izložba je nastala kao rezultat višemjesečnog istraživačkog rada o životu i djelu bosanskohercegovačkog književnika, a sastoji se od skeniranih primjeraka originalnih eksponata iz bogate muzejske zbirke “Isak Samokovlija” koja je pohranjena u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Otvaranju izložbe prisustvovao je i ambasador BiH u Bugarskoj Zdravko Begović, koji je izrazio zadovoljstvo što je imao priliku prisustvovati toj važnoj kulturnoj saradnji Bosne i Hercegovine i Bugarske, istakavši da je bosanskohercegovačko-bugarsko prijateljstvo izuzetno važno, naročito što je Republika Bugarska bila prva zemlja koja je priznala nezavisnost Bosne i Hercegovine.

Begović smatra da je kultura značajna oblast za saradnju dvije prijateljske zemlje te se nada nastavku te kulturne saradnje.

Zamjenik ambasadora Bugarske u BiH Nikola Nikolov kazao je da mu je izuzetna čast što je prisustvovao otvorenju izložbe o Isaku Samokovliji te da je ponosan što je Ambasada Bugarske inicirala ovaj projekt između Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH i kulturnih institucija u Samokovu.

Autorica izložbe Đana Kukić već dugi niz godina izučava djelo Isaka Samokovlije, za koje navodi da je vrijedna riznica za sve istraživačice i istraživače te značajno kulturno naslijeđe BiH. Izložba o Isaku Samokovliji predstavlja povod, kako je rekla, za nova istraživanja iz kulturne historije balkanskih naroda.

Izložbu je dizajnirala i prevela na engleski jezik Ifeta Lihić, saradnica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH koja se i sama bavila istraživanjem dramskog opusa Isaka Samokovlije.

Direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH Šejla Šehabović naglasila je tom prilikom da je najvažniji dio ove saradnje ono što nas tek očekuje, a to je zajedničko istraživanje kulturne historije Evrope.

“Naše dvije zemlje u stanju su ispričati neke nove i neotkrivene kulturnohistorijske priče i ponuditi ih europskoj kulturi”, poručila je, saopćeno je iz Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH.

U Bosanskoj kući 34. Međunarodnog sajma knjiga i učila 2023. promovirana je publikacija “Zbirka Isak Samokovlija” autorice Đane Kukić u izdanju Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine i Fondacije za izdavaštvo Sarajevo. Promotori su bili prof. dr. Srđan Vukadinović, član UO Fondacije za izdavaštvo i Vladimir Andrle, predsjednik Jevrejskog kulturno-prosvjetnog i humanitarnog društva “La Benevolencija”. Moderator je bio književnik Mirsad Bećirbašić.

“Isak Samokovlija” jedna je od prvih zbirki formiranih u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, koja je i jedna od najbogatijih u vlasništvu Muzeja. Tematski obuhvaća život Isaka Samokovlije od samog rođenja pa do smrti. Građu sačinjavaju rukopisi, prepiske, dokumenti, fotografije, listovi i časopisi i dr.

Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti umjetnosti Bosne i Hercegovine i Jevrejsko kulturno-prosvjetno i humanitarno društvoo “La Benevolencija” sklopili su Sporazum o saradnji. Potpisali su ga direktorica Muzeja Šejla Šehabović i predsjednik JKPHD “La Benevolencija” Vladimir Andrle. Radujemo se saradnji i zajedničkim projektima!

Poetsko-dokumentarni film “Smrt u Sarajevu” iz 1994. godine prikazan je danas u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, a u okviru obilježavanju Dana grada Sarajeva.

Film “Smrt u Sarajevu” snimljen je treće ratne godine, običnom kućnom Hi8 kamerom. Scenaristi su bili Tvrtko Kulenović i Muhamed Dželilović, režiser Haris Prolić u produkciji Filmskog arhiva FAOS. Film je prikazan uz dozvolu BHRT-a koji je pravni nasljednik FAOS-a, ima voice-over na engleskom jeziku, jer je planiran za prikazivanje internacionalnoj publici, a snimljena je još francuska verzija.

Film “Smrt u Sarajevu” sačuvan je zahvaljujući kustosima Open Society Archive (OSA) u Budimpešti.

Šejla Šehabović, direktorica Muzeja kazala je da ova iznimno vrijedna zbirka pokriva ratni period u Bosni i Hercegovini i neizostavan je izvor materijala za akademska istraživanja.

– Zahvaljujući našoj saradnici Ifeti Lihić Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine digitalizirani snimak ustupljen je u naučno-istraživačke svrhe – kazala je Šehabović.

Jedan od scenarista filma prof. dr. Muhamed Dželilović kazao je da mu je drago da je digitalna verzija pohranjena u Muzeja zbog njegove specifične književne i filmske poetike.

– Fim jeste s jedne strane dokument o opsadi Sarajeva, a s druge nevjerovatno zanimljivo autorsko svjedočenje našeg velikog intelektualca, profesora i pisca Tvrtka Kulenovića. Sama premijera filma desila se u februaru 1994. godine upravo na dan kad pala granata na Markalama. Bili smo usali kina “Radnik” i kad smo nakon projekcije izašli na binu, čuli smo šta se desilo. Istrčali smo svi i ondje pored Higijenskog zavoda prolazila su velikom brzinom vozila puna krvavih ranjenih ljudi i leševa. Kao da smo prepisali Aristotela koji kaže da tragedija najviše dolazi do izražaja kada se isprepliću peripetija i anagnorizma, dramski obrat i prepoznavanje . Film koji je govorio o užasu rata je taj dramski obrat, a kad smo izašli napolje desilo se prepoznanavanje, te strašne, jezive stvarnosti u kojoj je film i nastao – kazao je prof. dr. Dželilović.

Prije projekcije videom se obratio režiser Haris Prolić koji trenutno živi iradi u inostranstvu.

– Film je bio naš odgovor Evropi. On je odgovor intelektualaca koji su jasno znali od početka o čemu se radi. Poruka je bila da su krugovi pakla koji se nama dešavaju krugovi u koje će i oni ući. Znali smo da će Sarajevo preživjeti jer istina i pravda uvijek pobjeđuju. Zahvaljujući Tvrtkovoj i Haminoj (Muhamed Dželilović. op.a) inteligenciji, film u konačnoj verziji ima sve historijske, ontološke I dramaturške replike koje se nalaze skrivene u njegovom tkivu. Film je dio mnogih doktorata u svijetu, a učestvovao je na međunarodnim festivalima i dobio nekoliko priznanja – kazao je Prolić.

U ime Grada Sarajeva koji je podržao projekciju, obratila se zamjenica predsjedavajućeg Gradskog vijeća,Mirela Džehverović koja se zahvalila Muzeju što ovakvim projektima čuva kulturu sjećanja.

– Kultura sjećanja nas održava. Narodu koji zaboravi svoju historiju ona će mu se ponoviti, a kulturne insticuje su između ostalog čuvari te historije. Zato mogu obećati da ću se i ostatak svog mandata boriti da bude sredstava za ovakve i slične projekte – kazala je Džehverović.

Iz OSA Archivum Budimpešta saopćili su da su oduševljeni što ove godine doprinijeti danu sjećanja.

– Poetski dokumentarac sačuvan je i digitaliziran u Blinken OSA Archivumu, u sklopu Balkanskog arhiva International Monitor Institute (IMI). IMI je osnovan 1993. godine kako bi arhivirao vizualne tragove kršenja ljudskih prava: televizijske vijesti, amaterske snimke, dokumentarne filmove. Organizaciju je osnovala američka glumica Pippa Scott nedugo nakon što se pridružila grupi za ljudska prava u Sarajevu 1992. godine. S vremenom je IMI proširio svoj opseg na cijeli svijet i dao velik doprinos međunarodnim sudovima za ratne zločine. Materijali IMI-ja su gotovo u cijelosti digitalizirani, a video zapis, uključujući i “Smrt u Sarajevu”, dostupni su putem Istraživačke sobe – saopćili su iz OSA Archivuma.

Sporazum o primopredaji građe na osnovu koje će biti formirana zbirka Melika Salihbeg Bosnawi potpisan je u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine. Rukopise, ličnu prepisku i dokumente, knjige, časopise, novinske članke i lične predmete ove bosanskohercegovačke književnice i intelektualke Muzeju je poklonio Amir Knežević, sin Melike Salihbeg Bosnawi, na čemu mu je ova institucija izuzetno zahvalna.

Direktorica Muzeja Šejla Šehabović istaknula je da je veoma ponosna što će ove godine formirati ovako lijepu i zanimljivu zbirku.

– Radi se o značajnim dokumentima i sretna sam što se nam i dalje ljudi ukazuju povjerenje iako smo kao institucija u neprekidnoj opasnosti zbog nesigurnog finansiranja. Ovo se može objasniti samo ljubavlju prema našem Muzeju, da nam ljudi poklanjaju povjerenje i da dobijamo originalnu građu – kazala je Šehabović.

Amir Knežević kazao je da nije bilo dileme kome će pokloniti vrijednu građu iz zaostavštine njegove rahmetli majke.

– S obzirom da se selim van granica Bosne i Hercegovine, ovaj put zauvijek nadam se, pomislio sam da će Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH ovu građu čuvati mnogo pažljivije i bolje nego ja. Nadam se kad budem dolazio u BiH u posjetu da ću svu tu građu i zateći te da Muzej neće biti zatvoren, zgrada prodana, jer je čini mi se u našoj zemlji kultura na najnižim granama , barem sudeći prema odnosu bh. političara – kazao je Knežević.

Melika Salihbeg Bosnawi, rođena Salihbegović, bosanskohercegovačka je književnica i intelektualka, rođena 10. januara 1945. godine.

Osnovnu školu i klasičnu gimnaziju završila u rodnom gradu. Na Sveučilištu u Zagrebu studirala je na Fakultetu političkih znanosti, a jedno vrijeme paralelno prateći studij Filozofije i Komparativne književnosti. Postdiplomski studij iz Savremene filozofije, koji upisuje na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, nastavlja slobodnim istraživanjem, kao stipendista Francuske vlade, na fakultetima Université Paris-X, Nanterre i Collège de France, Quartier Latin, Paris. Jednogodišnju stipendiju posvećuje radu na magistarskoj tezi pod naslovom “Ontologija moderne umjetnosti”, kao i upoznavanju sa djelom Gastona Bechelarda.

Melika Salihbeg Bosnawi počinje (pod prezimenom Salihbegović) objavljivati 1971. godine, kad se po prvi put javlja esejem u časopisu “Izraz”. Njena književna karijera, u stalnom usponu, bilježeći i nekoliko nagrada na ex-Yu natječajima (za filmski i tv. scenarij, novinsku priču), kako je pisala, naprasno i prisilno će biti okončana zbog duhovne preobrazbe 1979. godine, te progona vlasti godinama kasnije.

Pisala je pjesme, pripovijetke, eseje, scenarije, prijevode, prijepjeve, političke proteste…, u sarajevskim, zagrebačkim, beogradskim, ljubljanskim, časopisima i magazinima za književnost i umjetnost.

Osim po svom radu poznata je iz montiranog „Sarajevskog procesa“ , suđenja grupi bošnjačkih, muslimanskih intelektualaca 1983. godine na čelu sa Alijom Izetbegovićem. Tada je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od pet godina.

Melika Salihbeg Bosnawi umrla je 18. avgusta 2017. godine u Sarajevu.