Na ovogodišnjoj 39. književno kulturna manifestacija Susreti Zija Dizdarević u Fojnici u programu Novo čitanje klasika bh književnosti: MAK DIZDAR učestvovala je i naša muzejska savjetnica Đana Kukić. Ona je govorila o zbirci “Mak Dizdar” koja se čuva u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine.

U programu su učestvali i Naida Mujkić-Omerbegović, Adijata Šabić-Ibrišimović, Alija Pirić i Hadžem Hajdarević

U Kući i ateljeu “Ismet Mujezinović” Tuzla otvorena je izložba o doajenu sevdaha Safetu Isoviću, autorice Đane Kukić.

Ovo gostovanje rezultat je saradnje Centra za kulturu Tuzla i Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, a svi zainteresirani je mogu pogledati do 27. oktobra. Gostovanje je podržalo Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine.

Na osnovu dokumentarne izložbe o životu i profesionalnoj karijeri ovog velikana sevdaha može se saznati kako se u printanim medijima pisalo o Safetu Isoviću na osnovu skeniranih primjeraka originalnih novinskih članaka iz porodične arhive, kao i fotografija.

Dio izložbe sadrži kompletnu, izuzetno bogatu diskografiju Safeta Isovića koja se može hronološki pratiti od prvog do posljednjeg objavljenog albuma i singl ploče, kao i njegove brojne nagrade i priznanja za rad.

Safet Isović je rođen 20. oktobra 1936. godine u Bileći. Otac Ahmet, po zanimanju trgovac, i majka Emina (djevojački Šaković) imali su troje djece: Fehima, Fehmu i najmlađeg Safeta. Početkom Drugog svjetskog rata petogodišnji Safet je morao sa svojim roditeljima napustiti rodni grad. Od tada je bio nastanjen u Banjoj Luci gdje jepohađao osnovnu školu “Šesta pučka škola”

Nakon završetka rata Safet Isović se vratio u Bileću gdje je upisao prvi razred gimnazije. Poslije položene mature upisao je Višu gimnaziju u Trebinju. Nakon završenog šestog razreda trebinjske Više gimnazije preselio se u Slavonski Brod gdje je nastavio školovanje u gimnaziji “Zlatko Šnajder” u kojoj je bio među najboljim đacima. Godine 1955. je položio veliku maturu.

Iste, 1955. godine Safet Isović se preselio u Sarajevo i počeo studirati na Pravnom fakultetu. Tokom studiranja u Sarajevu često je sa prijateljima “pjevušio” u hodniku tokom odmora.

Njegovo pjevanje se svidjelo Hasku Haveriću koji ga je tada nagovorio da postane članansambla narodnih igara i pjesama studentskog društva “Slobodan Princip Seljo” polagao audiciju pred komisijom u kojoj su bili Selver Pašić, Selim Salihbegović i drugi. Zbog talenta kojeg je imao, odmah je bio primljen.

Godine 1956. godine po nagovoru ljudi iz ansambla Safet Isović je otišao na audiciju na Radio Sarajevo. Nakon što je iz drugog pokušaja položio, bilo mu je odobreno da snimi dvije pjesme. Prve pjesme koje je snimio su bile “Kad ja pođem iz Sarajeva grada” i “Kasno prođoh kraj Morića hana” koje su emitirane prvi put na Radio Sarajevu na dan oslobođenja Sarajeva 1957. godine.

Prvi solistički koncert je održao u “Domu sindikata” u Beogradu 1963. godine kojeg je otvorio pjesmom “Otvori vrata od hamama, Zlato, Zlatijo”. Zatim su slijedile godine njegovog velikog uspjeha.

Bio je pobjednik mnogih velikih muzičkih festivala, dobitnik Zlatnog mikrofona i oko 35 zlatnih i srebrnih ploča, zatim dobitnik Estradne nagrade Bosne i Hercegovine i Estradne nagrade SFR Jugoslavije. Dvorane u kojima je održavao solističke koncerte širom svijeta, bile su prepune kad god je gostovao. Vrhunac svih tih gostovanja je bio održani koncert u prepunoj dvorani Sidnejske opere u Sidneju u kojoj je ušao u katalog izvođača i postao jedini je pjevač iz bivše Jugoslavije koji je u njoj gostovao. Snimio je brojne sevdalinke za arhiv Radio Sarajeva (uključujući i nekoliko sevdalinki uz saz). Bio je aktivan član Udruženja estradnih radnika Bosne i Hercegovine. Umro je u Sarajevu, 2. septembra 2007. godine, a ukopan je u haremu Alipašine džamije u Sarajevu

U ateljeu “Ismet Mujezinović” u Tuzli u četvrtak je otvorena izložba o životu, društvenom angažmanu i profesionalnoj karijeri velikana sevdaha Safeta Isovića autorice Đane Kukić.

 Izložba “Safet Isović” je prvi put predstavljena prošle godine u Sarajevu u povodu 15. godišnjice njegove smrti. Ove godine izložbe su otvorene u Novom Gradu Sarajevo i Tuzli, a posebno je upečatljiva ova večerašnja izložba, jer su mnogobrojni Tuzlaci i Tuzlanke Safeta Isovića zvali tuzlanskim zetom. Na otvaranju je bila supruga rahmetli Safeta Emina Pašić koja mi je za potrebe izložbe posudila fotografije iz porodičnog albuma”, kaže autorica izložbe Đana Kukić iz Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti u Sarajevu.

Gostovanje je podržalo Ministarstvo civilnih poslova BiH.

Direktor Centra za kulturu Edin Jahić potcrtao je neraskidive veze Safeta Isovića i Tuzle te je izrazio svoje zadovoljstvo što je izložba postavljena i što će biti otvorena do 26. oktobra u ateljeu “Ismet Mujezinović”.

– Izložba je plod saradnje koju su u posljednje dvije godine ostvarili Centra za kulturu Tuzla i Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti iz Sarajeva. Dogovorili smo realizaciju izložbe u junu ove godine i bilo nam je stalo da ova izložba dođe u Tuzlu jer Safet Isović ima neraskidive veze s Tuzlom – kaže Jahić.

Izložba je koncipirana tako da se jedan dio odnosi na život Safeta Isovića, a drugi na kompletnu diskografiju počevši hronološki od prvog do posljednje albuma.

– Nije bilo nimalo jednostavno napraviti izložbu, veliki je to izazov, jer je riječ o velikanu sevdaha. Ova dokumentarna izložba je dobra podloga za ozbiljnu monografiju koju planiram napraviti. Ovo je moj skroman doprinos njegovanju kulture sjećanja na velikana Safeta Isovića, a cilj je da se mlađe generacije edukuju kako bi se upoznali s našom kulturnom baštinom jer se sevdalinka nalazi u proceduri UNESCO-a za uvrštavanje na listu nematerijalne baštine, a upravo je tome veliki doprinos svojom interpretacijom dao velikan Safet Isović. Spomenula bih Damira Galijaševića koji mi je posudio originalne snimke iz arhive i Benjamina Isovića iz čije je arhive posuđen veliki broj skeniranih originalnih članaka o Safetu Isoviću – kazala je Kukić.

Safet Isović je rođen 20. oktobra 1936. godine u Bileći. Otac Ahmet, po zanimanju trgovac, i majka Emina (djevojački Šaković) imali su troje djece: Fehima, Fehmu i najmlađeg Safeta. Početkom Drugog svjetskog rata petogodišnji Safet je morao sa svojim roditeljima napustiti rodni grad. Od tada je bio nastanjen u Banjoj Luci gdje je pohađao osnovnu školu “Šesta pučka škola”.

Nakon završetka rata Safet Isović se vratio u Bileću gdje je upisao prvi razred gimnazije. Poslije položene mature upisao je Višu gimnaziju u Trebinju. Nakon završenog šestog razreda trebinjske Više gimnazije preselio se u Slavonski Brod gdje je nastavio školovanje u gimnaziji “Zlatko Šnajder” u kojoj je bio među najboljim đacima. Godine 1955. je položio veliku maturu.

Iste godine Safet Isović se preselio u Sarajevo i počeo studirati na Pravnom fakultetu. Godine 1956. godine otišao je na audiciju na Radio Sarajevo. Nakon što je iz drugog pokušaja položio, bilo mu je odobreno da snimi dvije pjesme. Prve pjesme koje je snimio su bile “Kad ja pođem iz Sarajeva grada” i “Kasno prođoh kraj Morića hana” koje su emitirane prvi put na Radio Sarajevu na Dan oslobođenja Sarajeva 1957. godine.

Prvi solistički koncert je održao u “Domu sindikata” u Beogradu 1963. godine kojeg je otvorio pjesmom “Otvori vrata od hamama, Zlato, Zlatijo”.

Bio je aktivan član Udruženja estradnih radnika Bosne i Hercegovine. Umro je u Sarajevu, 2. septembra 2007. godine, a ukopan je u haremu Alipašine džamije u Sarajevu.

(Tekst: Anadolija)

(Foto: MKPUBiH, Centar za kulturu Tuzla, Anadolija)

U Ateljeu Ismet Mujezinović, izložbom Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine , “Karim Zaimović – Pogled u svemir”, autorice Ifete Lihić počeli su 22. Književni susreti Cum grano salis.

O izložbi “Karim Zaimović – Pogled u svemir” govorila je direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, Šejla Šehabović. Oživljavanje sjećanja na novinara, pisca, strip crtača Karima Zaimovića, koji je ubijen u opkoljenom Sarajevu u dobi od 24 godine, želi se mlađim generacijama približiti umjetnost i književnost. Eksponati, lični predmeti, radovi, crteži, knjige govore o čovjeku pred kojima je bila budućnost. Ispričana je priča kakvih je nažalost puno, ali na ovaj način, Muzej čuva sjećanje na Zaimovića.

Gostovanje je podržalo Ministarstvo civilnih poslova BiH.

Gradonačelnik Tuzle, dr. sc. Zijad Lugavić, otvarajući književne susrete, kazao je: “Čast mi je da otvorim 22. Književne susrete Cum grano salis, koji su postali kulturni brend Tuzle I kulturna poveznica regiona.Tuzla je već dvadesetdvije godine centar romana, a Grad Tuzla vlasnik, po mišljenju mnogih književnika I intelektualaca, najvažnije I najknjiževnije nagrade u region. Sve ove godine zadržan je kvalitet programa, te kredibilitet I neovisnost Nagrade Meša Selimović, nagrade za najbolji roman objavljen u prethodnoj godini na govornom prostoru Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije.”

U Centru za kulturu i edukaciju „Safet Zajko“ Sarajevo otvorena je izložba „Vrijeme je naše, ono će biti naš jedini saveznik“, autorice Tamare Sarajlić – Slavnić, kćerke jednog od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika Izeta Srajalića, koja je pisma koja su Sarajliću dolazila na kućnu adresu pretočila u izložbu.
Izložba se realizira u saradnji Općine Novi Grad Sarajevo i Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, a u mogućnosti ste je pogledati do 6.oktobra uz arhiv orginalnih pisama, koje su od 1949. do 1998. godine Sarajliću slali književnici, umjetnici, književni kritičari, predstavnici pojedinih izdavačkih kuća, poštovaoci iz cijele bivše Jugoslavije, kao i iz zemalja širom svijeta, a koje je autorica pretočila u izložbu koja se sastoji od 25 panoa.
Pisma su prvi put izložena u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercgovine u maju 2022. godine povodom obilježavanja godišnjice Sarajlićeve smrti. Pisana su na našim jezicima kao i na engleskom, njemačkom, ruskom, holandskom, bugarskom, makedonskom, slovenačkom, francuskom, španskom, italijanskom, poljskom. Pisma koja će biti prezentirana javnosti u privatnom su vlasništvu porodice, pet pisama su vlasništvo Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH i pohranjena su u zbirci “Izet Sarajlić”.

Pisma su, između ostalih, ispisivali: Ahmet Hromadžić, Desanka Maksimović, Gustav Krklec, fra Andrija Mikić, Miroslav Antić, Predrag Pelavestra, Josip Lešić, Dobriša Cesarić, Luko Paljetak, Gančo Savov, Lukonjin i mnogi, mnogi drugi.

Izet Sarajlić bio je historičar filozofije, esejist, prevodilac i pjesnik. Objavio je više od 30 knjiga poezije koje su prevedene na 15 stranih jezika. Historičari bilježe kako je bio jedan od najvoljenijih pjesnika svih vremena na Balkanu. 

Rođen je 16. marta 1930. u Doboju. Dane djetinjstvo broji i množi u Trebinju i Dubrovniku. Godine 1945. upoznat će Sarajevo i voljeti ga sve do svoje smrti 2002. godine. U Sarajevu je pohađao i mušku gimnaziju. Kapije svijeta poezije otvorit će kao devetnaestogodišnjak svojom zbirkom poezije “U susretu”. U danima studija na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, stvarao je i kao novinar. Njegovi poznanici će kazati kako nikada nije prestao pisati. Vjerovao je da pripada XX stoljeću pa kada je stiglo XXI, na pismima koja je pisao prijateljima, datume je označavao na sebi svojstven način: 1999+1, 1999+2… Čitajući njegovu poeziju, saznajemo da su smrt njegovog brata Eše, koji je strijeljan 1942. i susret sa Idom Kalas Mikicom, životnom saputnicom, dva najsnažnija pjesnikova životna iskustva.

Šetam gradom naše mladosti
i tražim ulicu za svoje ime.
Velike, bučne ulice – njih prepuštam velikanima istorije.
Dok je istorija trajala šta sam ja radio?
Prosto volio tebe.
Malu ulicu tražim, običnu, svakodnevnu ,
kojom se, neopaženi od svijeta,
možemo prošetati i poslije smrti.
U početku ona ne mora imati mnogo zelenila,
čak ni svoje ptice.
Važno je da u njoj, bježeći pred hajkom,
uvijek mognu da se sklone i čovjek i pas.
Bilo bi lijepo da bude popločana,
ali, na kraju, ni to nije ono najvažnije.
Najvažnije je to
da u ulici s mojim imenom
nikad nikog ne zadesi nesreća.

Izet Kiko Sarajlić, 1968.

(Tekst: Federlna.ba, Foto: Centar za kulturu i edukaciju „Safet Zajko“

Izložba KARIM ZAIMOVIĆ – POGLED U SVEMIR, autorice Ifete Lihić otvorena je večeras u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine. Izložba je rezultat autorskog istraživanja arhivske građe iz zbirke “Karim Zaimović”, koja je od prošle godine u posjedu Muzeja. Izložba prati autorov život od rođenja do smrti.

– Po prvi put možete vidjeti školske sveske i dnevnike Karima Zaimovića; rastavljenu pisaću mašinu koju je autor sam rastavio i nikada poslije nije umio vratiti u prvobitno stanje; lampe pod kojima je Karim pisao u danima opsade…Pozivam vas da sa nama doživite hod kroz jedan kratki život i razmislite o tome zašto je toliko godina nakon njegove smrti, djelo Karima Zaimovića za mlađu generaciju relevantnije nego ikada prije – kazala je Lihić.

Bivši ministar kulture i sporta KS Samir Avdić koji je među prvima prepoznao značaj ovog projekta, kazao je da je ova izložba ima posebnu poruku, a to je da je Karim i dalje među nama.

– On je ostao da živi putem ovih mladih ljudi koji vode računa o njegovoj zaostavštini na najbolji mogući način. Kao prijatelj ove kuće, a ne neko ko obnaša neku javnu funkciju, tvrdim da imamo obavezu da služimo ovim mladim ljudima, da im pomognemo u toj misiji – kazao je Avdić.

Direktorica Muzeja Šejla Šehabović koja je i otvorila izložbu kazala je da se više nego ikad ponosi što vodi ovu instituciju.

– Prije više od dvije godine po prvi put smo dobili priliku da razmišljamo do tome da takva vrsta nacionalnog blaga ostane našem Muzeju, zahvaljujući Karimovoj majci Ašidi Zaimović. Sada je zbirka dio akademske građe koju dijelimo sa istraživačima I istraživačicama i postala je dio opće kulture u gradu Sarajevu i BiH – kazala je Šehabović.

Dizajnerica Farah Noor Ćemer kazala je da su napravili najbolje što mogle sa resursima koje su imale te se zahvalila na prilici da radi na ovako važnom projektu.

Strip umjetnik Filip Andronik je otvorio Festival “Stripoteka na otvorenom”.

– Od trenutka kad nas je Karim nesretno napustio nastao je jedan vakum na bh. strip sceni. Drago mi je što mogu reći da smo taj vakum ispunili I danas ovdjemožete pogledati dio radova mladih i prosperitetnih stripa autora i autorica iz cijele Bosne i Hercegovine. Družimo se naredne tri dana kada ćemo prčati o stripovima i pokušati približiti taj svijet svim zainteresiranim – kazao je Andronik.

Izložbi je prethodilo arhiviranje i digitalizacija na kojoj su vrijedno volontirale studentice Odsjeka za komparativnu književnost i informacione studije Hajrija Osmanhodžić i Anida Herceg koje su asistirale i na pripremi izložbe.

Izložbu možete posjetiti do 3. septembra 2023.

U Galeriji Općine Novi Grad Sarajevo danas je otvorena izložba o velikanu sevdaha Safetu Isoviću u saradnji Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine sa Općinom Novi Grad Sarajevo.

Izložba o doajenu sevdaha Safetu Isoviću, autorice Đane Kukić, obuhvata 30 panoa na kojima su prikazani skenirani dokumenti, novinski članci i fotografije iz porodične arhive Safeta Isovića.

Dio izložbe sadrži kompletnu, izuzetno bogatu diskografiju Safeta Isovića koja se može hronološki pratiti od prvog do posljednjeg objavljenog albuma i singl ploče, kao i njegove brojne nagrade i priznanja za rad.

Izložba je otvorena do 15. augusta 2023. godine, radnim danima, u periodu od 10 do 16 sati, ulaz je slobodan.

Safet Isović je rođen kao treće dijete Ahmeta i Emine u Bileći 1936. godine. Životni put ga je odveo do Banja Luke, pa ponovo Bileće, Trebinja, Slavonskog Broda pa do Sarajeva.

Bio je pobjednik mnogih velikih muzičkih festivala, dobitnik „Zlatnog mikrofona“ i oko 35 zlatnih i srebrenih ploča, zatim dobitnik Estradne nagrade Bosne i Hercegovine i Estradne nagrade SFR Jugoslavije. Dvorane u kojima je održavao solističke koncerte širom svijeta, bile su prepune kad god je gostovao. Vrhunac svih tih gostovanja je bio održani koncert u prepunoj dvorani Sidnejske opere u Sidneju kada je ušao u katalog izvođača i postao jedini pjevač iz bivše Jugoslavije koji je u njoj gostovao. Snimio je brojne sevdalinke za arhiv Radio Sarajeva (uključujući i nekoliko sevdalinki uz saz). Bio je aktivan član Udruženja estradnih radnika Bosne i Hercegovine. Umro je u Sarajevu, 2. septembra 2007. godine, a ukopan je u haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu.

Svojim kristalnim tenorom izvodio je sevdalinke sa dušom, nekom vrstom scenske samouvjerenosti i superiornosti.

Tekst: PRESS OPĆINE

Izložba „Isak Samokovlija“ autorica Đane Kukić i Ifete Lihić otvorena je večeras u galeriji Novi Hram u Sarajevu. Isak Samokovlija jedan je od najznačajnijih bosanskohercegovačkih književnika sefardskog porijekla čiji je književni opus od značaja ne samo za Jevreje u Bosni i Hercegovini, nego i za i bosanskohercegovačko društvo u cjelini.

Direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH Šejla Šehabović kazala je izložba rezultat saradnje ove Institucije sa Jevrejskim kulturno-prosvjetnim i humanitarnim društvom “La Benevolencija”.

– I ranije smo sarađivali sa “La Benevolencijom” na nekim manjim, jednokratnim projektima, a sada imamo priliku da pokažemo prve rezultate našeg rada. Cilj nam je i da uradimo jednu kampanju u kojoj bismo objasnili zašto je nama važno imati saradničke institucije koje stoje uz nas i sa kojima možemo podijeliti svoju građu kako bi zajednička produkcija pokazala  veći I značajniji dio historije naše zemlje – kazala je Šehabović.

Isak Samokovlija je bio i vrstan ljekar, a studij medicine započeo je 1910. godine u Beču kao stipendist “La Benevolencije“.

Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini, kazao je da je imao čast da upozna Samokovliju kad je imao 12 godina.

– Bio sam bolestan i pošto je bilo kasno otišli smo njegovoj kući da me pregleda. Ja sam imao primjedbu i pitao sam roditelje kakav vam je ovo doktor nema ni bijeli mantil, jer je Isak Samokovlija u svojoj kući logično bio u odijelu. Nažalost, drugi put sam se susreo sa Samokovlijom na njegovoj sahrani koja je bila jedna od najvećih javnih sahrana u Sarajevu ikad zabilježenih. Jasno je da je bio izuzetan čovjek – kazao je Finci.

Muzejska savjetnica Đana Kukić kazala je da je izložba rezultat višemjesečnog istraživačkog rada o životu i djelu bosanskohercegovačkog književnika.

– Sastoji se od skeniranih primjeraka originalnih eksponata iz bogate muzejske zbirke “Isak Samokovlija” koja je pohranjena u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine. Ova izložba je u aprilu ove godine gostovala u Bugarskoj, u Historijskom muzeju grada Samokova, odakle Samokovlije potiču. Ipak želja nam je bila da je predstavimao i bosanskohercegovačkoj javnosti i drago nam je da je to baš u galeriji Novi Hram  – kazala je Kukić.

Dizajnerica izložbe i pratećeg kataloga je Berina Verlašević, a u izradi dvojezične publikacije osim autorica Kukić i Lihić učestvovali su i Vladimir Andrle, predsjednik “La Benevolencije” te prevoditeljica Hana Tiro.

Izložba  „Jedan život – jedna karijera“ autorice Amine Abdičević otvorena je večeras u galeriji Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine čime je obilježeno sedam decenija karijere vrhunskog baletnog umjetnika Slavka Pervana. Podršku realizaciji ovog projekta dala je Fondacija za muzičke, scenske i likovne umjetnosti te HKD „Napredak“.

Direktorica Muzeja Šejla Šehabović naglasila je da se ovom izložbom zvanično najavljuje i formiranje muzejske zbirke posvećene Slavku Pervanu.

– Moja kolegica, muzeja savjetnica Amina Abdičević potrudila se da svojim autorskim pečatom pokaže vrijeme, kontekst i vrijednosti umjetničkog rada Slavka Pervana. Htjela bih se u ime Muzeja zahvaliti porodici Pervan, Neni i Ladi na izuzetnoj saradnji i poštovanju prema očevom radu i bosanskohercegovačkoj historiji – kazala je Šehabović.

Pervan se zahvalio Muzeju i autorici na uloženom trudu u realizaciji ove izložbe.

– Balet se zahvaljujući klasičnoj muzici pretvorio iz salonskog „tandrbala“ i pravu i veliku umjetnost. Sarajevo ne bi smjelo nikad i nikako zanemariti balet, mora mu se posvetiti jednaka pažnja kao i drami, simfoniji, operi…U ratu smo napravili „Kosu“, čuveni mjuzikl i to je nešto što je bilo nevjerovatno za taj period. Ne znam koliko ću još živjeti, ali puno mi je srce kad vidim koliko vas je došlo na ovu izložbu i mogu reći da sam sretan čovjek – kazao je 87-godišnji Pervan.

Izložbu je otvorio hroničar kulture profesor Halid Kuburović koji je napomenuo da je Pervan  počeo igrati u Sarajevu 1951. godine da bi zatim na poziv kazališta u Zagrebu otišao u taj grad.

– Došao je u svoje Sarajevo ponovo 1961. godine da bi igrao prinčeve, glavne likove, heroje baletskih bajki. Sa svojih brojnih gostovanja, sa raznih drugih scena Pervan je Sarajevu donosio nova iskustva, znanja, snagu, energiju i posvećenost baletu. Slavka se sjećam kao elegantnog i pouzdanog  plesača u kojeg su se djevojke zaljubljivale i zahvaljujući kome je sigurno značajno povećan broj publike na baletnim predstavama   – kazao je između ostalog Kuburović.

Na otvorenju je pročitano emotivno pismo koje je Pervanu poslala je bivša balerina Minka Kamberović.

– Slavko Pervan je rijedak koreograf koji je stvarao svoja dijela na domaćoj baštini i tako obogatio kulturu svoje zemlje i ostavio dubok trag na prostorima naše zemlje i izvan nje i ponosni smo što ga imamo. Meni si Slavko svojim vjerovanjem u moj rad ulio snagu i podržavao me i inspirirao u svemu i moj daljnji napredak našoj zemlji i izvan nje je i dio tebe – napisala je Kamberović.

Autorica izložbe Amina Abdičević u Pervanovo ime dodijela je zahvalnice Halidu Kuburoviću i Ameli Đulagić, a posebno se zahvalila dizajneru izložbe Branku Dursumu.

Na otvorenju izložbe nastupili su talentirani učenici baletskog odsjeka muzičke škole “Mladen Pozajić” Hazim Ali Zulović učenik IV razreda u klasi nastavnice Samre Mlinar Mandić i Uma Hećimović i Hena Hrustemović, učenice VI razreda u klasi nastavnice Sare Đurić. Numeru je osmislila balerina Narodnog pozorišta Sarajevo Jovana Milosavljević.

Nastupili su i izvanredni članovi orkesta Akademskog kulturnog centra Univerziteta – “Seljo” koji su izveli blok filmske muzike.

Zasigurno jedan od najutjecajnijih i najbitnijih baletnih umjetnika iz regije, Slavko Pervan, prvobitno kao plesač, a potom i kao redatelj i koreograf, već punih sedam decenija ispisuje svoju profesionalnu i životnu priču sa istom onom  lakoćom, radoznalošću, iskrenošću i samouvjerenošću koji su mu bili okosnicom i kada je počinjao svoj impresivni put potpisivanjem prvog profesionalnog plesačkog ugovora sa Baletom Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku kao još golobradi petnaestogodišnjak. Taj put će ga dalje voditi do Sarajeva, Zagreba, Beograda, Prištine, Novog Sada, Splita, Rijeke, kao i Sankt Peterburga, Moskve, New York City-ja, Los Angelesa i mnogih drugih gradova nazad u Sarajevo gdje je osmislio i realizirao svoje najkvalitetnije i najutjecajnije umjetničke projekte.

Kao plesač, prema vlastitoj računici, Pervan se pojavio u više od 2000 predstava, sa više od 40 uloga, što na pozornici, što pred televizijskim kamerama. Kao solist, odigrao je sve velike muške uloge klasičnog baletnog repertoara. I pored toga, svoje najuspješnije i najkvalitetnije radove ostvarit će kao koreograf. Tu uvijek prvobitno ističe svoju neprevaziđenu suradnju sa domaćim kompozitorima sa prostora cijele nekadašnje Jugoslavije, koja je rezultirala sa čak 19 baletnih praizvedbi u različitim kazalištima bivše države, a poslije i Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Njegov bogati koreografski opus također obuhvata jedinstvene projekte poput proslavljene verzije poznatog američkog mjuzikla Kosa postavljenog ratne 1992 godine u opkoljenom Sarajevu, kao i velike spektakle na otvorenom prostoru poput proslave Dana mladosti od 1977 do 1981, te veličanstvenoga otvaranja i zatvaranja XIV Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984 godine.

Izložba „Isak Samokovlija: Pozdrav iz Samokova i Čamkurija“ otvorena je u Sarajevu u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti kao rezultat bosanskohercegovačko-bugarske saradnje – veza navedenog sarajevskog muzeja i Historijskog muzeja iz bugarskog grada Samokova.

Ova zajednička postavka autorice Đane Kukić i bugarskog kolege Lybomira Nikolova dogovorena je prilikom aprilskog gostovanja u Samokovu postavke iz stalnog fundusa sarajevskog Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti, posvećene poznatom bosanskohercegovačkom književniku Isaku Samokovliji. Njegova porodica čije prezime svjedoči o porijeklu iz bugarskog Samokova doselila je svojevremno u Bosnu i Hercegovinu gdje je Isak i rođen, u Goraždu. U Bosni je živio i stvarao, bavio se ljekarskom praksom te je pokopan u Sarajevu.

Prema izjavi za Fenu autorice Kukić, aprilsko gostovanje izložbe sarajevskog muzeja u Samokovu bilo je početak uspješne bilateralne saradnje u domenu kulturne diplomatije, prvenstveno jer sama muzejska zbirka o Samokovliji nije samo kulturno nasljeđe Bosne i Hercegovine nego i dio evropskog kulturnog nasljeđa.

“Preci Isaka Samokovlije su u traženju utočišta, iz Samokova našli konačno gostoprimstvo u Sarajevu gdje su Jevreji sefardi činili malu zajednicu, među njima i Isak Samokovlija. Zbirka ‘Isak Samokovlija’ jedna je od prvih u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine od njegovog osnivanja 1961. godine. Izuzetno je značajna jer je veoma bogatog sadržaja; dosad je nekoliko puta priikazana bh. javnosti, a odlučili smo pokazati je i stanovnicima bugarskog grada Samokova, ali i našim sugrađanima jer mislimo da je jako vrijedna”, rekla je Kukić.

Prilikom postavke u navedenom bugarskom gradu, gosti iz Sarajeva odlučili su da uzvrate gostoprimstvo, što je na vačerašnjoj izložbi rezultiralo dodavanjem i bugarskih eksponata iz postavke „Pozdrav iz Samokova i Čamkurija“ s fotografijama motiva ta dva bugarska mjesta u različitim periodima.

Pažljivo je napravljen odabir skeniranih eksponata sarajevske i bugarske izložbe – rukopisa, novinskih članaka, naslovnica prvih izdanja objavljenih djela Isaka Samokovlije, njegovih ličnih dokumenata, fotografija i predmeta. Među eksponatima su fotografije rodne kuće u Goraždu, trenutaka s članovima porodice, svjedočanstava iz osnovne škole, indeksa sa studija u Beču.

Eksponati-fotografije iz Bugarske, koje je za večerašnju izložbu priredio Lybomir Nikolov, potiču iz Samokova, gdje je nekad živjela piščeva porodica te na 28 panoa i stotinu slika dočarava prizore iz Samokova i Čamkurija (Borovec) s kraja 19. do početka 20. vijeka.

“Doskoro, u Samokovu nije bilo ništa poznato o Isaku Samokovliji, a ambasador Bugarske u BiH i Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH su izložbom u tom gradu uspostavili kulturni most između Bugarske i Bosne i Hercgovine”,  kazao je autor Lybomir Nikolov iz samokovskog Historijskog muzeja.

Bugarski ambasador u BiH Valeri Ivanov Yotov, koji je također prisustvovao večerašnjem otvorenju bosanskohercegovačko-bugarske izložbe u Sarajevu, naglašava da je to rezultat prijateljskih veza i saradnje, ne samo dviju zemalja već i njihovih kulturnih institucija, Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH i Historijskog muzeja drevnog bugarskog mjesta Samokova, grada tolerancije hrišćanske, islamske i jevrejske zajednice čije su reprezentativne bogomolje spomenici od nacionalne važnosti, bogato ukrašeni ornamentikom umjetnika iz čuvene samokovske slikarske škole.

Izložba je nastavak prijateljskih veza dviju zemalja, koje traju od prvih dana obnove nezavisnosti bosanskohercegovačke države, rekao je tokom otvorenja izložbe Dželaludin Hodžić, savjetnik ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedina Konakovića.

“Pred kulturom bi politika trebalo da šuti”, kazao je također Hodžić uoči otvorenja postavke večeras u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH.