Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine formirao je zbirku “Zdravko Grebo”! To je ozvaničeno potpisivanjem Ugovora s Ognjenkom Finci, suprugom Zdravka Grebe koja je poklonila legat Muzeju.
Zbirka se sastoji od 2169 eksponata i podijeljena je u više tematskih cjelina.
Direktorica Muzeja Šejla Šehabović kazala je da je to jedna od najobimnijih zbirki i da će ovo biti značajan projekat u narednoj godini.

• Svi znamo od kakvog je značaja doprinos Zdravka Grebe historiji Bosne i Hercegovine. Nezmjerno smo zahvalni što imamo priliku da budemo baštinici njegovog naslijeđa i učinit ćemo sve što je u našoj moći da učinimo ovaj dio nase historije dostupnim što većem broju ljudi – kazala je Šehabović.
  Ognjenka Finci kazala je do saradnje došlo zahvaljujući projektu “Karim Zaimović” koji je Muzej realizirao u ovoj godini te da joj je drago sa su u ovoj instituciji prepoznali značaj legata.

Proces istraživanja i digitalizacije zbirke “Zdravko Grebo” vodi saradnica Muzeja Ifeta Lihić, a za zbirku je zadužena kustosica Đana Kukić.

• Tokom realizacije projekta o djelu Karima Zaimovića koji je radio na Radiju Zid kontaktirala sam gospođu Finci koja mi je ustupila dio građe za potrebe istraživanja i izložbe. Zdravko Grebo, je kao što većina zna bio jedan od osnivača Radija Zid i tu se rodila ideja za formiranje nove zbirke “Zdravko Grebo”. Radi se o veoma vrijednoj građi koja svjedoči o kulturnom i političkom životu BiH i koja zahtjeva temeljito interdisciplinarno istraživanje.”, kazala je Lihić.

Lihić dodaje da postoji veliki interes istraživača za proučavanje arhivske građe ove zbirke. Tim istraživača za sada čine Feđa Kulenović, Damir Arsenijević, Jasmina Husanović, Hana Ćurak, Saida Mustajbegović, Faris Šehović, i tim istraživača Historijskog muzeja BiH.

Digitalizaciju građe vodi Feđa Kulenović, asistent na Odsjeku za komparativnu književnosti i informacijske nauke Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, a timu su studentice i studenti Hajrija Osmanhodžić, Anida Herceg, Harun Ćurak i Luka Bošković.

Zahvaljujući Fondu Otvoreno Društvo Bosna i Hercegovine koji podržava prvu fazu projekta građa će uskoro biti dostupna na web platformi svim zainteresiranim istraživačima.

Grad Sarajevo započeo je  implementaciju  projekta “IVA- Akcije inkluzivnosti i vidljivosti za održivi razvoj kulture”,  u  okviru zajedničkog projekta “ CC4WBs- Kultura i kreativnost za Zapadni Balkan”. „Kultura i kreativnost za zapadni Balkan“ (CC4WBs) je projekat koji finansira Evropska unija koji ima za cilj podsticanje dijaloga na Zapadnom Balkanu jačanjem kulturnih i kreativnih sektora za povećani društveno-ekonomski uticaj.

Projekat se implementira u partnerstvu sa Gradom Podgoricom, Sarajevskom regionalnom razvojnom agencijom SERDA-om, Muzejima grada Sarajeva, Muzejom književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, Historijskim muzejom BiH, Muzejima i galerijama Podgorice

Glavno polazište realizacije  projekta IVA zasniva se na činjenici da muzeji u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori nisu dovoljno inkluzivni, niti pružaju inkluzivne sadržaje, a muzejsko osoblje nema dovoljno kapaciteta da obezbijedi i organizuje inkluzivne aktivnosti ili da organizuje okruženja sa elementima inkluzivnih aktivnosti.

Namjera projekta je da se udruženim snagama partnera doprinese uspostavljanju aktivnosti upravljanja muzejskom inkluzivnošću, jačanju kapaciteta kulturnih institucija u dvije zemlje te doprinese socio-ekonomskom razvoju i dobrobiti svih građana na projektnom području, što predstavlja specifičan cilj ovog projekta.

Projektom IVA će se uspostaviti  saradnja institucija kulture iz Bosne i Hercegovine i Crne Gore na zaštiti i inkluzivnosti kulturno-historijskog naslijeđa. Nadalje, Takođe, jačaće se kapaciteti partnerskih kulturnih institucija kroz edukaciju i nabavku neophodne muzejske opreme.

Projekat će tokom 12 mjeseci trajanja svojim aktivnostima doprinijeti da navedeni partnerski muzeji postanu inkluzivniji, vidljiviji i privlačniji građanima i turistima kroz nove usluge koje čuvaju tradiciju i istorijsko/kulturno nasljeđe. 

Izložba fotografija „Ivo Andrić – posljednji put u Travniku“ otvorena je večeras u galeriji Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Povod izložbe je godišnjica dodjele Nobelove nagrade za književnost Ivi Andriću 10. decembra 1961. godine.

Na izložbi su predstavljene fotografije iz arhiva Gradske biblioteke Travnik, a autori su doc. dr. Amela Bajrić, Kenan Kavazović i Azra Kavazović.

– Ova izložba predstavlja hronologiju događanja Andrićeve posljednje posjete Travniku, 15. oktobra 1972. godine. Po dolasku iz Sarajeva u Travnik andrić je prisustvovao Centralnoj jugoslovenskoj manifestaciji „Mjesec dana knjige“ čiji je pokrovitelj bio Džemal Bijedić, tadašnji predsjednik Saveznog izvršnog vijeća. U okviru manifestacije posjetio je, tada, Narodnu biblioteku, svečano otvorio Dječiju biblioteku, otkrio spomen-ploču na mjestu gdje je davne 1706. godine Elči Ibrahim-paša uspostavio javnu biblioteku. Tog dana ispred tadašnjeg Doma JNA posadio je i jednu od osam Pančićevih omorika koje su, između ostalog, obilježavale osam decenija života Ive Andrića – kazala je Bajrić.

Kavazović ističe da su iz veoma bogate arhive fotografija Gradske biblioteke Travnik, probrali samo jedan mali dio.

– Pored ove arhive korištena je i građa iz Kantonalnog arhiva u Travniku, od pozivnica, finansijskog plana, manifestacije na osnovu kojih se može vidjeti kako je pripremana jedna tako važna kulturna manifestacija u tom periodu. Zahvalni smo i dnevnom listu “Oslobođenje” koje nam je ustupio svoj digitalni arhiv na osnovu kojeg se može vidjeti kako su mediji pisali  tom događaju na saveznom nivou – kazao je Kavazović.

Dodaje da je iz manifestacija “Mjesec dana knjige“ nakon Andrićeve smrti nastala druga poznata kulturna manifestacija “Andrićevi dani”.

– Prema nekim izvorima nobelovac nije želio da za njegovog života neka manifestacija nosi ime po njemu pa je to učinjeno tek nakon njegove smrti – istaknuo je Kavazović.

Direktorica Muzeja Šejla Šehabović kazala je da joj je drago da se upravo ovom izložbom obilježava 62. godišnjica dodjele Nobelove nagrade Ivi Andriću.

– Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine baštini original rukopisa “Na Drini ćuprija”, grad Travnik čuva Andrićevu rodnu kuću. Ta konekcija je nama veoma važna jer i jedni i drugi u svojim arhivima imamo dokaze koliko je nekad institucionalno posvećivana pažnja književnosti. To je još jedno podsjećanje da mi nismo nastali jučer – kazala je Šehabović.

Povodom 25. novembra – Dana državnosti Bosne i Hercegovine Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ Travnik i Javna ustanova Gradska biblioteka Travnik priredili su u Centru za kulturu općine Travnik izložbu „Neminovnosti: književno, kulturno i društveno djelo Alije Isakovića“.

Izložba je autorsko djelo magistrice Đane Kukić, muzejske savjetnice u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, a nastala je kao plod saradnje Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ Bosne i Hercegovine i ovoga muzeja. Gostovanje izložbe podržalo je Ministarstvo civilnih poslova BiH.

Na izložbi su prikazani skenirani primjerci ličnih dokumenata, fotografija, novinskih članaka, pisama, knjiga i drugih eksponata koji svjedoče o životu i bogatoj književno-naučnoj karijeri jednog od najvećih bosanskohercegovačkih i bošnjačkih književnika i intelektualaca.

-Željeli smo pokazati da je neminovno, nužno, danas se sjećati Alije Isakovića, i to ne radi njega samog, jer on je svoje djelo ostavio iza sebe, nego radi nas samih. Isaković nas uči tome kako se vlastita kultura, vlastiti identitet može formirati kao prirodno pravo na kulturu i identitet, pri čemu takvo formiranje ne isključuje pravo drugog. – istakao je predsjednik Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“Bosne i Hercegovine, prof. dr. Sanjin Kodrić.

U okviru XIX Književnih susreta “Muhamed Abdagić” u Sjenici, u Sjeničkoj kući otvorena je izložba ”Život i djelo Ćamila Sijarića – Cio svijet živi u Sandžaku”, autorice magistrice Đane Kukić. Na otvorenju izložbe govorila je direktorica Muzeja Šejla Šehabović koja je učestvovala i u Poetskoj večeri.

Gostovanje ove izložbe rezultat je saradnje Kulturno-prosvetne zajednice Sjenica i Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine. Gostovanej je podoržalo Ministarstvi civilnih poslova Bosne i Hercegovine.

Izložba je prvi put predstavljena 2019. godine, nakon čega je više puta gostovala u zemlji i inostranstvu. Zahvaljujući edukativnom karakteru postavke i hronološki predstavljenim detaljima iz piščeva života, aktuelna je i danas. Autorica je na raspolaganju imala veliki broj eksponata iz ostavštine prodice Sijarić na osnovu kojih se u tančine može hronološki pratiti Sijarićev književni i životni put.

Izložba ne bi bila moguća bez velikodušnosti Sijarićeve kćerke Olane Sijarić, koja je osigurala građu za produkciju i bila velika podršku u radu.

Kroz izložbu svi posjetioci imat će priliku hronološki pratiti život i književno stvaralaštvo Sijarićevo na osnovu pažljivo selektiranih eksponata iz porodične arhive: porodično stablo porodice Sijarić koje je nacrtao sam Ćamil Sijarić predstavlja priču o njegovom porijeklu, fotografije iz perioda dok je pohađao Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju svjedoče  o osmogodišnjem školovanju u Medresi iz koje je 1935. Ćamil Sijarić izbačen zbog političkog djelovanja.

Na ovogodišnjoj 39. književno kulturna manifestacija Susreti Zija Dizdarević u Fojnici u programu Novo čitanje klasika bh književnosti: MAK DIZDAR učestvovala je i naša muzejska savjetnica Đana Kukić. Ona je govorila o zbirci “Mak Dizdar” koja se čuva u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine.

U programu su učestvali i Naida Mujkić-Omerbegović, Adijata Šabić-Ibrišimović, Alija Pirić i Hadžem Hajdarević

U Kući i ateljeu “Ismet Mujezinović” Tuzla otvorena je izložba o doajenu sevdaha Safetu Isoviću, autorice Đane Kukić.

Ovo gostovanje rezultat je saradnje Centra za kulturu Tuzla i Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, a svi zainteresirani je mogu pogledati do 27. oktobra. Gostovanje je podržalo Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine.

Na osnovu dokumentarne izložbe o životu i profesionalnoj karijeri ovog velikana sevdaha može se saznati kako se u printanim medijima pisalo o Safetu Isoviću na osnovu skeniranih primjeraka originalnih novinskih članaka iz porodične arhive, kao i fotografija.

Dio izložbe sadrži kompletnu, izuzetno bogatu diskografiju Safeta Isovića koja se može hronološki pratiti od prvog do posljednjeg objavljenog albuma i singl ploče, kao i njegove brojne nagrade i priznanja za rad.

Safet Isović je rođen 20. oktobra 1936. godine u Bileći. Otac Ahmet, po zanimanju trgovac, i majka Emina (djevojački Šaković) imali su troje djece: Fehima, Fehmu i najmlađeg Safeta. Početkom Drugog svjetskog rata petogodišnji Safet je morao sa svojim roditeljima napustiti rodni grad. Od tada je bio nastanjen u Banjoj Luci gdje jepohađao osnovnu školu “Šesta pučka škola”

Nakon završetka rata Safet Isović se vratio u Bileću gdje je upisao prvi razred gimnazije. Poslije položene mature upisao je Višu gimnaziju u Trebinju. Nakon završenog šestog razreda trebinjske Više gimnazije preselio se u Slavonski Brod gdje je nastavio školovanje u gimnaziji “Zlatko Šnajder” u kojoj je bio među najboljim đacima. Godine 1955. je položio veliku maturu.

Iste, 1955. godine Safet Isović se preselio u Sarajevo i počeo studirati na Pravnom fakultetu. Tokom studiranja u Sarajevu često je sa prijateljima “pjevušio” u hodniku tokom odmora.

Njegovo pjevanje se svidjelo Hasku Haveriću koji ga je tada nagovorio da postane članansambla narodnih igara i pjesama studentskog društva “Slobodan Princip Seljo” polagao audiciju pred komisijom u kojoj su bili Selver Pašić, Selim Salihbegović i drugi. Zbog talenta kojeg je imao, odmah je bio primljen.

Godine 1956. godine po nagovoru ljudi iz ansambla Safet Isović je otišao na audiciju na Radio Sarajevo. Nakon što je iz drugog pokušaja položio, bilo mu je odobreno da snimi dvije pjesme. Prve pjesme koje je snimio su bile “Kad ja pođem iz Sarajeva grada” i “Kasno prođoh kraj Morića hana” koje su emitirane prvi put na Radio Sarajevu na dan oslobođenja Sarajeva 1957. godine.

Prvi solistički koncert je održao u “Domu sindikata” u Beogradu 1963. godine kojeg je otvorio pjesmom “Otvori vrata od hamama, Zlato, Zlatijo”. Zatim su slijedile godine njegovog velikog uspjeha.

Bio je pobjednik mnogih velikih muzičkih festivala, dobitnik Zlatnog mikrofona i oko 35 zlatnih i srebrnih ploča, zatim dobitnik Estradne nagrade Bosne i Hercegovine i Estradne nagrade SFR Jugoslavije. Dvorane u kojima je održavao solističke koncerte širom svijeta, bile su prepune kad god je gostovao. Vrhunac svih tih gostovanja je bio održani koncert u prepunoj dvorani Sidnejske opere u Sidneju u kojoj je ušao u katalog izvođača i postao jedini je pjevač iz bivše Jugoslavije koji je u njoj gostovao. Snimio je brojne sevdalinke za arhiv Radio Sarajeva (uključujući i nekoliko sevdalinki uz saz). Bio je aktivan član Udruženja estradnih radnika Bosne i Hercegovine. Umro je u Sarajevu, 2. septembra 2007. godine, a ukopan je u haremu Alipašine džamije u Sarajevu

U ateljeu “Ismet Mujezinović” u Tuzli u četvrtak je otvorena izložba o životu, društvenom angažmanu i profesionalnoj karijeri velikana sevdaha Safeta Isovića autorice Đane Kukić.

 Izložba “Safet Isović” je prvi put predstavljena prošle godine u Sarajevu u povodu 15. godišnjice njegove smrti. Ove godine izložbe su otvorene u Novom Gradu Sarajevo i Tuzli, a posebno je upečatljiva ova večerašnja izložba, jer su mnogobrojni Tuzlaci i Tuzlanke Safeta Isovića zvali tuzlanskim zetom. Na otvaranju je bila supruga rahmetli Safeta Emina Pašić koja mi je za potrebe izložbe posudila fotografije iz porodičnog albuma”, kaže autorica izložbe Đana Kukić iz Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti u Sarajevu.

Gostovanje je podržalo Ministarstvo civilnih poslova BiH.

Direktor Centra za kulturu Edin Jahić potcrtao je neraskidive veze Safeta Isovića i Tuzle te je izrazio svoje zadovoljstvo što je izložba postavljena i što će biti otvorena do 26. oktobra u ateljeu “Ismet Mujezinović”.

– Izložba je plod saradnje koju su u posljednje dvije godine ostvarili Centra za kulturu Tuzla i Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti iz Sarajeva. Dogovorili smo realizaciju izložbe u junu ove godine i bilo nam je stalo da ova izložba dođe u Tuzlu jer Safet Isović ima neraskidive veze s Tuzlom – kaže Jahić.

Izložba je koncipirana tako da se jedan dio odnosi na život Safeta Isovića, a drugi na kompletnu diskografiju počevši hronološki od prvog do posljednje albuma.

– Nije bilo nimalo jednostavno napraviti izložbu, veliki je to izazov, jer je riječ o velikanu sevdaha. Ova dokumentarna izložba je dobra podloga za ozbiljnu monografiju koju planiram napraviti. Ovo je moj skroman doprinos njegovanju kulture sjećanja na velikana Safeta Isovića, a cilj je da se mlađe generacije edukuju kako bi se upoznali s našom kulturnom baštinom jer se sevdalinka nalazi u proceduri UNESCO-a za uvrštavanje na listu nematerijalne baštine, a upravo je tome veliki doprinos svojom interpretacijom dao velikan Safet Isović. Spomenula bih Damira Galijaševića koji mi je posudio originalne snimke iz arhive i Benjamina Isovića iz čije je arhive posuđen veliki broj skeniranih originalnih članaka o Safetu Isoviću – kazala je Kukić.

Safet Isović je rođen 20. oktobra 1936. godine u Bileći. Otac Ahmet, po zanimanju trgovac, i majka Emina (djevojački Šaković) imali su troje djece: Fehima, Fehmu i najmlađeg Safeta. Početkom Drugog svjetskog rata petogodišnji Safet je morao sa svojim roditeljima napustiti rodni grad. Od tada je bio nastanjen u Banjoj Luci gdje je pohađao osnovnu školu “Šesta pučka škola”.

Nakon završetka rata Safet Isović se vratio u Bileću gdje je upisao prvi razred gimnazije. Poslije položene mature upisao je Višu gimnaziju u Trebinju. Nakon završenog šestog razreda trebinjske Više gimnazije preselio se u Slavonski Brod gdje je nastavio školovanje u gimnaziji “Zlatko Šnajder” u kojoj je bio među najboljim đacima. Godine 1955. je položio veliku maturu.

Iste godine Safet Isović se preselio u Sarajevo i počeo studirati na Pravnom fakultetu. Godine 1956. godine otišao je na audiciju na Radio Sarajevo. Nakon što je iz drugog pokušaja položio, bilo mu je odobreno da snimi dvije pjesme. Prve pjesme koje je snimio su bile “Kad ja pođem iz Sarajeva grada” i “Kasno prođoh kraj Morića hana” koje su emitirane prvi put na Radio Sarajevu na Dan oslobođenja Sarajeva 1957. godine.

Prvi solistički koncert je održao u “Domu sindikata” u Beogradu 1963. godine kojeg je otvorio pjesmom “Otvori vrata od hamama, Zlato, Zlatijo”.

Bio je aktivan član Udruženja estradnih radnika Bosne i Hercegovine. Umro je u Sarajevu, 2. septembra 2007. godine, a ukopan je u haremu Alipašine džamije u Sarajevu.

(Tekst: Anadolija)

(Foto: MKPUBiH, Centar za kulturu Tuzla, Anadolija)

U Ateljeu Ismet Mujezinović, izložbom Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine , “Karim Zaimović – Pogled u svemir”, autorice Ifete Lihić počeli su 22. Književni susreti Cum grano salis.

O izložbi “Karim Zaimović – Pogled u svemir” govorila je direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, Šejla Šehabović. Oživljavanje sjećanja na novinara, pisca, strip crtača Karima Zaimovića, koji je ubijen u opkoljenom Sarajevu u dobi od 24 godine, želi se mlađim generacijama približiti umjetnost i književnost. Eksponati, lični predmeti, radovi, crteži, knjige govore o čovjeku pred kojima je bila budućnost. Ispričana je priča kakvih je nažalost puno, ali na ovaj način, Muzej čuva sjećanje na Zaimovića.

Gostovanje je podržalo Ministarstvo civilnih poslova BiH.

Gradonačelnik Tuzle, dr. sc. Zijad Lugavić, otvarajući književne susrete, kazao je: “Čast mi je da otvorim 22. Književne susrete Cum grano salis, koji su postali kulturni brend Tuzle I kulturna poveznica regiona.Tuzla je već dvadesetdvije godine centar romana, a Grad Tuzla vlasnik, po mišljenju mnogih književnika I intelektualaca, najvažnije I najknjiževnije nagrade u region. Sve ove godine zadržan je kvalitet programa, te kredibilitet I neovisnost Nagrade Meša Selimović, nagrade za najbolji roman objavljen u prethodnoj godini na govornom prostoru Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije.”

U Centru za kulturu i edukaciju „Safet Zajko“ Sarajevo otvorena je izložba „Vrijeme je naše, ono će biti naš jedini saveznik“, autorice Tamare Sarajlić – Slavnić, kćerke jednog od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika Izeta Srajalića, koja je pisma koja su Sarajliću dolazila na kućnu adresu pretočila u izložbu.
Izložba se realizira u saradnji Općine Novi Grad Sarajevo i Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, a u mogućnosti ste je pogledati do 6.oktobra uz arhiv orginalnih pisama, koje su od 1949. do 1998. godine Sarajliću slali književnici, umjetnici, književni kritičari, predstavnici pojedinih izdavačkih kuća, poštovaoci iz cijele bivše Jugoslavije, kao i iz zemalja širom svijeta, a koje je autorica pretočila u izložbu koja se sastoji od 25 panoa.
Pisma su prvi put izložena u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercgovine u maju 2022. godine povodom obilježavanja godišnjice Sarajlićeve smrti. Pisana su na našim jezicima kao i na engleskom, njemačkom, ruskom, holandskom, bugarskom, makedonskom, slovenačkom, francuskom, španskom, italijanskom, poljskom. Pisma koja će biti prezentirana javnosti u privatnom su vlasništvu porodice, pet pisama su vlasništvo Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH i pohranjena su u zbirci “Izet Sarajlić”.

Pisma su, između ostalih, ispisivali: Ahmet Hromadžić, Desanka Maksimović, Gustav Krklec, fra Andrija Mikić, Miroslav Antić, Predrag Pelavestra, Josip Lešić, Dobriša Cesarić, Luko Paljetak, Gančo Savov, Lukonjin i mnogi, mnogi drugi.

Izet Sarajlić bio je historičar filozofije, esejist, prevodilac i pjesnik. Objavio je više od 30 knjiga poezije koje su prevedene na 15 stranih jezika. Historičari bilježe kako je bio jedan od najvoljenijih pjesnika svih vremena na Balkanu. 

Rođen je 16. marta 1930. u Doboju. Dane djetinjstvo broji i množi u Trebinju i Dubrovniku. Godine 1945. upoznat će Sarajevo i voljeti ga sve do svoje smrti 2002. godine. U Sarajevu je pohađao i mušku gimnaziju. Kapije svijeta poezije otvorit će kao devetnaestogodišnjak svojom zbirkom poezije “U susretu”. U danima studija na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, stvarao je i kao novinar. Njegovi poznanici će kazati kako nikada nije prestao pisati. Vjerovao je da pripada XX stoljeću pa kada je stiglo XXI, na pismima koja je pisao prijateljima, datume je označavao na sebi svojstven način: 1999+1, 1999+2… Čitajući njegovu poeziju, saznajemo da su smrt njegovog brata Eše, koji je strijeljan 1942. i susret sa Idom Kalas Mikicom, životnom saputnicom, dva najsnažnija pjesnikova životna iskustva.

Šetam gradom naše mladosti
i tražim ulicu za svoje ime.
Velike, bučne ulice – njih prepuštam velikanima istorije.
Dok je istorija trajala šta sam ja radio?
Prosto volio tebe.
Malu ulicu tražim, običnu, svakodnevnu ,
kojom se, neopaženi od svijeta,
možemo prošetati i poslije smrti.
U početku ona ne mora imati mnogo zelenila,
čak ni svoje ptice.
Važno je da u njoj, bježeći pred hajkom,
uvijek mognu da se sklone i čovjek i pas.
Bilo bi lijepo da bude popločana,
ali, na kraju, ni to nije ono najvažnije.
Najvažnije je to
da u ulici s mojim imenom
nikad nikog ne zadesi nesreća.

Izet Kiko Sarajlić, 1968.

(Tekst: Federlna.ba, Foto: Centar za kulturu i edukaciju „Safet Zajko“