U okviru projekta „Kultura narodu“, ispred Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, uz podršku Općine Novo Sarajevo, predstavljamo izložbu „Sjećanja pozorišnih kostima“, posvećenu pozorišnom naslijeđu Sarajeva i umjetnicima koji su ga oblikovali.

Otvorenje izložbe bit će upriličeno 3. augusta 2026. godine u 19 sati na Vilsonovom šetalištu, prekoputa kafića Aquarius, u blizini lokacije budućeg Muzeja savremene umjetnosti Ars Aevi. Izložba će posjetiocima biti dostupna tokom augusta.

Ideja projekta „Kultura narodu“ razvila se nakon iskustva festivala „Stripoteka na otvorenom“, koji je privukao veliko interesovanje građana i građanki Sarajeva, kao i brojnih stranih posjetilaca. Tada je prepoznata važnost izlaska muzejske produkcije izvan zidova institucije i njenog predstavljanja u javnom prostoru, gdje postaje dostupna široj i raznovrsnijoj publici.

„Naša je namjera da projekt ‘Kultura narodu’ realizujemo svake godine kroz različite izložbene sadržaje te da muzejske arhive, zbirke i savremenu umjetničku produkciju približimo građanima i građankama, posebno onima koji možda nemaju naviku da posjećuju muzejske institucije“, ističe voditeljica projekta Ifeta Lihić Gašović.

Ovogodišnje izdanje projekta donosi izložbu autora Zorana Lešića, nastalu istraživanjem arhivskih fotografija, kostimografskih skica, dokumenata i druge građe iz zbirki Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine i Narodnog pozorišta Sarajevo.

Pozorište prvenstveno postoji u trenutku izvođenja. Nakon što predstava završi, aplauz utihne i svjetla se ugase, ostaju tek rijetki tragovi. Među njima je pozorišni kostim posebno značajan jer nosi oblik tijela, pamti prisustvo izvođača i čuva sjećanje na umjetnike koji su mu udahnuli život.

„Izložba ‘Sjećanja pozorišnih kostima’ umjetnička je reakcija na zaboravljene pozorišne kostime i tihi otpor zaboravu koji polako prekriva umjetnike čije je stvaralaštvo oblikovalo naše kulturno pamćenje i identitet. Kroz fotografiju i autorsku interpretaciju istražujemo odnos između kostima, sjećanja i ljudskog prisustva“, navodi autor izložbe Zoran Lešić.

Izložba nije zamišljena kao hronološki pregled historije sarajevskog pozorišta niti kao rekonstrukcija pojedinačnih predstava, već kao savremena umjetnička interpretacija pozorišnog naslijeđa. Arhivska građa poslužila je kao polazište za novu vizuelnu interpretaciju kostima, kojom stare skice i sačuvani tragovi dobijaju novi život i značenje u javnom prostoru.

Kroz spoj fotografije, arhivske građe i dramaturške interpretacije, izložba govori o glumcima, balerinama, pjevačima, kostimografima, scenografima, koreografima i rediteljima koji su oblikovali sarajevsku pozorišnu scenu. Kostimi se tako predstavljaju kao mjesta susreta prošlosti i sadašnjosti, odsutnog tijela i živog sjećanja.

Koncept izložbe i fotografije potpisuje Zoran Lešić, a dramaturgiju Mirjana Blažević Lešić. Voditeljica projekta je Ifeta Lihić Gašović, uz podršku direktorice Muzeja Šejle Šehabović, dok je asistentica fotografa Zulejha Kečo Kapidžić.

Nosilac projekta je Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, a projekt se realizuje uz podršku Općine Novo Sarajevo. Arhivsku građu korištenu u realizaciji izložbe ustupili su Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine i Narodno pozorište Sarajevo.

Pozivamo građane, predstavnike medija i ljubitelje pozorišta da prisustvuju otvorenju i kroz fotografije, kostimografske skice i arhivske tragove ponovo susretnu predstave, glasove, pokrete i emocije koje čine historiju sarajevske pozorišne scene.

Realizaciju ovog projekta podržala je i Turistička zajednica Kantona Sarajevo.

Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine ove godine pokreće novu produkcijsku liniju pod nazivom “Svjedoci”, s ciljem formiranja vlastitog videoarhiva koji će dopuniti postojeće muzejske zbirke.

Direktorica Muzeja Šejla Šehabović kazala je za Fenu da će novi videoarhiv omogućiti prikupljanje autentičnih svjedočanstava i razgovora sa umjetnicima i učesnicima kulturnog života, čime će se obogatiti postojeća arhivska građa.

Video sadržaji pratit će muzejske zbirke i izložbe

Kako je pojasnila Šehabović, Muzej želi smanjiti oslanjanje isključivo na arhivske materijale televizijskih produkcija, iako oni imaju veliku dokumentarnu vrijednost.

– Ovaj dio našeg rada nazvali smo “Svjedoci”. Nastojat ćemo da uz svaku zbirku koju elektronski obrađujemo i svaku novu izložbu produciramo odgovarajući videosadržaj – istaknula je.

Prvi primjer takvog pristupa bit će izložba “Sve što je ostalo”, nastale u okviru digitalizacije muzejske zbirke “Kamerni teatar 55”, a koju je podržalo Federalno ministarstvo kulture i sporta.

Svjedočanstva o radu Kamernog teatra tokom rata

Na realizaciji projekta sarađuju Muzej i Univerzitet u Sarajevu. Studentica Lejla Avdović, uz mentorstvo kustosice Ifete Lihić i pomoć Zorana Lešića, istraživala je arhivsku građu iz perioda od 1992. do 1995. godine te prikupila videosvjedočanstva osoba koje su obilježile rad Kamernog teatra 55 tokom ratnih godina.

U videosnimcima učestvuju Kaća Dorić, Miki Trifunov, Strajo Krsmanović, Ademir Kenović, Suada Kapić, Dubravka Zrnčić Kulenović i Srđan Jevđević.

Cilj je sačuvati lična iskustva za buduće generacije

Šehabović ističe da su videomaterijali posebno značajni za pozorišno odjeljenje Muzeja, budući da je teatar umjetnost koja postoji u trenutku i teško se može u potpunosti sačuvati.

– Želimo zaustaviti vrijeme kako bi živi ljudi, uz svoj umjetnički rad, ostavili i vlastita iskustva stvaranja, rada i umjetnosti – poručila je.

Video arhiv će se u narednom periodu kontinuirano širiti novim razgovorima i svjedočanstvima.

Izložba “Sve što je ostalo” otvara se 16. jula

Izložba “Sve što je ostalo”, autorice Lejle Avdović, bit će otvorena u četvrtak, 16. jula, u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Nastala je kao rezultat višemjesečne revizije, obrade i digitalizacije zbirke “Kamerni teatar 55”, kroz koju su predstavljeni plakati, afiše, fotografije, novinski članci i druga arhivska građa koja svjedoči o radu ovog pozorišta u periodu od 1992. do 1995. godine.

Izložba istražuje ono što je sačuvano, ali i ono što nedostaje

Autori izložbe naglašavaju da postavka ne nastoji ispričati cjelokupnu historiju ratnog perioda, već kroz sačuvane dokumente i svjedočanstva otvara prostor za nova tumačenja arhivske građe.

Poseban dio izložbe čine intervjui sa učesnicima i svjedocima rada Kamernog teatra 55, koji predstavljaju prve sadržaje novoosnovanog Video arhiva “Svjedoci”.

U foajeu Narodno pozorište Sarajevo, u petak, 10. aprila 2026. godine, upriličena je svečana promocija monografije „Dursum Design“, autora Branka Dursuma.

Monografija predstavlja reprezentativno izdanje koje sumira više od tri decenije umjetničkog rada u oblasti teatra, izložbene djelatnosti i vizuelne kulture Bosne i Hercegovine. Kroz pregled najznačajnijih projekata nastalih tokom 35 godina stvaranja, publikacija donosi uvid u kontinuitet i specifičnost Dursumovog autorskog izraza, ali i širi kontekst razvoja vizuelnog identiteta kulturnih institucija.

Poseban značaj ove publikacije za Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine ogleda se u dugogodišnjoj saradnji autora sa Muzejom, u okviru koje je realiziran niz izložbenih i izdavačkih projekata. Kako se ističe u monografiji, Dursum je u pojedinim slučajevima bio i glavni kreator muzejskih postavki u likovno-vizuelnom smislu, a njegov rad na vizualizaciji stalne postavke Muzeja predstavlja „neprocjenjiv doprinos“ predstavljanju muzejske građe .

U tom kontekstu, učešće Muzeja kao suizdavača ove monografije potvrđuje njegovu aktivnu ulogu ne samo u očuvanju, nego i u savremenoj interpretaciji književnog i pozorišnog naslijeđa Bosne i Hercegovine.

Tokom promocije, zahvalnica je uručena i Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, koju je preuzela direktorica Šejla Šehabović.
Zahvalnica je dodijeljena i muzejskoj savjetnici Amina Abdičević, za dugogodišnju saradnju sa Brankom Dursumom na realizaciji brojnih izložbenih projekata.

Monografija „Dursum Design“ time se potvrđuje kao važan dokument o saradnji umjetnika i institucija, ali i o ulozi dizajna u oblikovanju načina na koji se kulturna baština predstavlja, tumači i pamti.

Foto: Velija Hasanbegović, NPS

U foajeu Narodno pozorište Sarajevo, u petak, 10. aprila, sa početkom u 20:00 sati, bit će upriličena svečana promocija monografije „Dursum Design“, autora Branko Dursum. Vrata Kuće na Obali bit će otvorena za posjetioce od 19:15 sati.

Ovim događajem započinje širi kulturni projekat predstavljanja umjetničkih ostvarenja i institucija kulture u Bosni i Hercegovini.

Monografija „Dursum Design“ predstavlja reprezentativno izdanje koje sumira više od tri decenije umjetničkog rada Branka Dursuma u oblasti teatra, izložbene djelatnosti i vizuelne kulture Bosne i Hercegovine. Kroz pažljivo odabrane projekte nastale tokom 35 godina stvaranja, publikacija donosi pregled jednog izuzetno prepoznatljivog i dosljednog autorskog rukopisa.

Knjiga je strukturirana kroz 30 tematskih cjelina, koje zajedno oblikuju pregled Dursumovog rada na vizuelnim identitetima predstava, publikacija, plakata, izložbi i drugih kulturnih sadržaja. Na taj način monografija ne dokumentuje samo individualni umjetnički opus, nego i jedan važan segment kulturne i teatarske historije Bosne i Hercegovine.

Poseban značaj ovog izdanja za Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine ogleda se u činjenici da je značajan dio Dursumovog stvaralačkog rada vezan upravo za izložbene i izdavačke projekte Muzeja. Tokom godina, Branko Dursum oblikovao je vizuelni identitet brojnih izložbi, publikacija i programskih sadržaja Muzeja, ostavljajući prepoznatljiv trag u načinu na koji je muzejska građa predstavljana javnosti.

U tom smislu, učešće Muzeja u realizaciji ove monografije nije samo izdavačko, nego i suštinski programsko i dokumentarno. Kao institucija koja čuva i interpretira književnu i pozorišnu baštinu Bosne i Hercegovine, Muzej ovom publikacijom potvrđuje i važnost grafičkog oblikovanja i izložbenog dizajna kao ravnopravnog dijela kulturne memorije.

Monografija „Dursum Design“ stoga predstavlja ne samo pregled jednog autorskog opusa, nego i vrijedan dokument o saradnji umjetnika i kulturnih institucija, te o ulozi dizajna u oblikovanju načina na koji pamtimo, tumačimo i predstavljamo umjetnost i naslijeđe.

Projekat potpisuju Narodno pozorište Sarajevo i Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine kao izdavači.

Izložba “Casus”, nastala povodom 410. godišnjice smrti Williama Shakespearea, otvorena je večeras u galeriji Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH.

 “Casus” je interdisciplinarni umjetničko-akademski projekt koji u dijalog dovodi emocionalnu dubinu bosanskohercegovačkog karasevdaha i snažni patos dramskih djela Williama Shakespearea.

Izložbu su producirali studenti Internacionalnog univerziteta u Sarajevu (IUS) sa studijskih programa Vizuelna umjetnost i komunikacijski dizajn te Engleski jezik i književnost, pod mentorstvom profesora dr. Damira Kahrića, doc. Nejire Mulahmetović, prof. Romana Sulejmanpašića, prof. dr. Vesne Suljić, asistenta Dine Šahovića te vanjske stručnjakinje Samine Tanović.

– Sama produkcija, od ideje do realizacije, trajala je skoro osam mjeseci. Pored šestero mentora, učestvovalo je više od 30 studenata koji su na razne načine doprinijeli stvaranju ovakvog projekta. Sam naziv izložbe “Casus” je latinska riječ koja ima mnogo značenja. Između ostalog, predstavlja pad, nesreću i kraj. Tematski je uvezana s onim što mi ovdje prikazujemo – jednu vrstu tragične sudbine koju vidimo i u karasevdahu i u dramskom patosu. Postoji simbolizam između casusa kao nesreće, pada, završetka, kraja, ponekad i uzroka nečega, ali i velike promjene koja dolazi kada se jedna epoha završi na račun druge koja dolazi – kazao je dr. Kahrić.

Poseban segment izložbe realiziran je u saradnji s Muzejom književnosti i pozorišne umjetnosti BiH kroz prezentaciju arhivske građe koja svjedoči o izvođenju Shakespeareovih djela u pozorištima širom Bosne i Hercegovine. Na istraživanju, selekciji i pripremi arhivske građe radile su Esma Džinović i Nera Okić, kao dio muzejske ekipe, pod mentorstvom kustosice Ifete Lihić.

– Pregledali smo naše pozorišno odjeljenje kako bismo identificirali u kojim se sve pozorišnim zbirkama nalaze interpretacije Shakespearea na bosanskohercegovačkim pozorišnim scenama. Relevantnu građu pronašli smo u 12 zbirki, iz kojih smo izdvojili scenske fotografije, plakate, afiše te scenografske i kostimografske skice. Pored istraživanja koje su provele naše studentice i istraživačice, digitalizirali smo svu građu koja je uvrštena u digitalni arhiv na kojem radi Muzej – kazala je Lihić.

Izložba “Casus” biće otvorena do 21. marta.

Promocijom knjige, čitanjem stihova i pjesmom obilježena druga godišnjica smrti Mirsada Bećirbašića

Druga godišnjica smrti pjesnika, proznog pisca i prevodioca Mirsada Bećirbašića obilježena je danas u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Tom prilikom predstavljena je i nova Bećirbašićeva knjiga „Četiri kralja i jahači apokalipse“ koja se sastoji od već objavljenih, ali i nikad ranije viđenih djela.

Njegova supruga Jagoda Iličić kazala je da je nemoguće govoriti o Mirsadovom odlasku jer on nikad nije zaista otišao.

“Čuvamo ga u sebi na jedan poseban način, čitamo njegove stihove, dijelimo uspomene i ne mogu reći da to pomaže, ali blago pretvara tu prazninu u jednu finu patinu sjećanja. Mirso je bio izuzetna književna pojava i ličnost, sjećamo se njegove beskrajne energije i savjeta koje se trudio prenijeti svima nama koji smo ga okruživali. Posebno se sjećamo njegovih nastupa i druženja s djecom za koju je najviše i pisao”kazala je Iličić.

O knjizi „Četiri kralja i jahači apokalipse“ Iličić je kazala da je riječ o zbirci pjesama i priča za odrasle na kojima je Bećirbašić radio pred kraj života.

“Riječ je o neobjavljenim pjesmama za odrasle, viziji svijeta u kojem živimo na jedan potpuno drugačiji način. Smatram da je to jedno od njegovih najzrelijih djela na kojem je dugo radio. To se ogleda i u tome da su neke od tih pjesama napisane u više verzija i teško mi je bilo izabrati koja je verzija bila posljednja. Bilo je emotivno, lijepo, ali i teško raditi na ovoj knjizi” naglasila je Iličić.

Iličić je istaknula da će se ova knjiga naći na platformi Knjigosaur.ba, koju su zajedno pokrenuli Mirsad i ona još za vrijeme njegovog života, u nadi da će na taj način knjige koje su objavili lakše naći put do čitalaca.

“Na toj platformi se mogu naći kompletna izdanja knjiga Mirsada Bećirbašića, Tatjane Andrejević i moja, koja se mogu čitati i slušati bez ikakvih ograničenja. Tamo ima jedna sekcija sa zvučnim pričama i pjesmama i to je jedna od njenih najvećih vrijednosti, jer je tu sačuvan Mirsadov glas” kazala je Iličić.

Mak Bećirbašić, Mirsadov sin i najbolji prijatelj, kazao je da je on za njega bio najveći književnik, najveći pjesnik.

“To je pristrasno mišljenje njegovog sina, ali ja to zaista tako osjećam. Velika je sreća što njegova supruga Jagoda Iličić radi na očuvanju Mirsadovog djela. Nadam se da će knjige Mirsada Bećirbašića usrećiti najviše one kojima je on posvetio svoj život – a to su djeca” kazao je Mak.

Senad Bostandžić izveo je nekoliko pjesama koje je komponirao na stihove Mirsada Bećirbašića i Jagode Iličić te ispričao anegdote iz svog dugogodišnjeg prijateljstva s književnikom.

Mirsad Bećirbašić je bosanskohercegovački pjesnik, prozni pisac i prevodilac sa francuskog jezika, rođen 3. jula 1952. u Sarajevu, a umro je 12. februara 2024. godine u Tuzli. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na Odsjeku za filozofiju i sociologiju.

Pisao je poeziju, prozu i prevodio djela sa francuskog jezika. Preveo je roman Mali princ Antoinea de Saint-Exupéryja i izabrane pjesme Barbara Jacquesa Préverta.

Za mlade je objavio pjesme Naušnice od trešanja, Škrinja, Škola baleta, Sunce na rolama, Druga ljubav, Bajka o ljiljanu, Svilena ajkula, Kad pođoh ja na Bentbašu, bajke Kako ja želim, kako ja hoću, Kako su se zavoljeli Baka Roga i Djeda Mraz, te poemu Ljiljan, cvijet cvjetova. Pjesme iz njegove knjige Sunce na rolama poslužile su kao libreto za istoimenu rock operu koja je premijerno izvedena 1988. godine.

Knjiga Harisa Silajdžića „Visovi u magli” promovirana je večeras u prepunoj galeriji Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine.

„Visovi u magli“ predstavljaju Silajdžićevu drugu knjigu poezije, nakon zbirke „Sarječja“, objavljene 2015. godine. Nova zbirka  poezije u izdanju izdavačke kuće „Dobra knjiga“ Sarajevo, donosi snažan poetski izraz i otvara prostor za razgovor o unutrašnjim iskustvima, sjećanju i duhovnim visovima koji se naziru „u magli“ svakodnevice.  Sadrži 44 pjesme podijeljene u sedam segmenata: Visovi u magli, Srebrenica, Ranjena pravda, Čaršija, Na tankoj niti, Kultura uskličnika i Razmišljanja.

Moderator promocije bio je Izedin Šikalo, a o knjizi su govorili: Enes Karić, Nermin Ormanović, Milo Šćekić, Orhan Bajrektarević te sam autor.

Autor Silajdžić zahvalio se svojoj supruzi Selmi Muhedinović-Silajdžić, kojoj je i posvetio ovu zbirku i koja je, kako kaže, prošla s njim sve što se prolazi kad je pisanje u pitanju, kako prve tako i druge zbirke. Naglasio je da poeziju piše zato što se samo njom mogu reći neke stvari.

– Stvari se mogu opisati diskurzivno, ali se samo poezijom mogu, ne samo reći već i postići određeni efekat – kazao je Silajdžić.

Istaknuo je da je jedan od aspekata koji ga je rukovodio u pisanju – zabrinutost.

– To je jedna mala zabrinutost za sve nas u ovom svijetu u kojem danas živimo. Uvijek je bilo problema i uvijek će ih biti, ali danas imamo nešto što nismo prije imali – umjetnu inteligenciju. Zato se bojim zbog svega što se danas dešava u svijetu, pa se bojim i za poeziju. Ako zadamo umjetnoj inteligenciji da napiše jednu pjesmu engleske ili američke poezije 20. vijeka, dobit ćemo odličnu poeziju koja će reći to što će reći. I to je sve. Umjetna inteligencija nema više šta novo reći, može samo to konfigurirati na drugi način. Ja sam optimista. Ljudi su u mnogim teškim periodima proživljavali, a s njima i njihov duh. Zato mislim da će poezija i umjetnost pobijediti – kazao je Silajdžić.

Enes Karić istaknuo je da slapovi Silajdžićeve poezije smjesta suočavaju čitaoca s metaforom “visova u magli”, moćno nas razbuđuju aluzijama na to da se krug poznatog gubi u krugu nepoznatog.

– Ne znamo da li je pjesnik htio da nam ovim oslovi eho jednoga retka u Knjizi Kur’āna (41:11), koji oglašava da je Bog prvo stvorio maglinu (duhān), kao jedan neizmjerni zjap praznine, i potom u toj maglini, tom nepojmljivom ništa, stvara sazviježđa, planete, nebeske staze i puteve. Ali pjesnikova poruka je da visovi nikada neće prestati bivati u magli. Jer sve od pradavnih vremena iskona Bog nije htio ukloniti tu maglinu da bude izazov čovjekovom znanju i pogledu. Visovi onog što je čovjeku zamjetljivo gube se u magli nepoznatog – istaknuo je Karić.

Milo Šćekić kazao je da je, iščitavajući zbirku Visovi u magli Harisa Silajdžića, ostao najdublje fasciniran njegovim doživljajem fenomena vremena.

– Od početnih stihova, preko svih reminiscencija, opservacija, sjećanja i susreta, u sebi sam osvješćivao spoznaju da je sve uvijek prisutno u čovjeku – u dubinama njegova nepreglednog, nesvjesnog života – kazao je Šćekić.

Haris Silajdžić rođen je 1. oktobra 1945. godine u Stocu. Istaknuta je javna i politička ličnost Bosne i Hercegovine, ali i intelektualac čije djelovanje obuhvata akademski i kulturni prostor. Diplomirao je orijentalistiku na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a usavršavao se i na univerzitetima u inostranstvu.

Silajdžić je bio jedan od ključnih aktera savremene političke historije BiH – obavljao je dužnost predsjednika Vlade Republike BiH, ministra vanjskih poslova te člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Njegov rad obilježen je angažmanom u međunarodnoj diplomatiji i zalaganjem za mir i državnost BiH.

Poeziju piše od mladosti, a objavljivao je poeziju i prozu uglavnom u domaćoj periodici.

Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine započeo je realizaciju projekta „Digitalna biblioteka i scenska riznica BiH – otvaranje književne i pozorišne baštine javnosti“, čiji je cilj unapređenje zaštite, očuvanja i dostupnosti vrijedne književne i pozorišne baštine Bosne i Hercegovine.

Projekt se realizuje uz podršku Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine, Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo, kao i vlastita sredstva Muzeja.

U okviru projekta planirane su aktivnosti zaštite i očuvanja prioritetne muzejske građe, unapređenje prezentacije izložbenih sadržaja, priprema i štampa publikacija, te aktivnosti promocije i vidljivosti kulturne baštine koju Muzej čuva više od šest decenija.

Poseban fokus projekta usmjeren je na očuvanje osjetljive arhivske i muzejske građe, unapređenje uslova za njeno dugoročno čuvanje, kao i povećanje dostupnosti kulturnih sadržaja javnosti.

Direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH Šejla Šehabović istakla je da projekat predstavlja važan korak u procesu sistemskog očuvanja književne i pozorišne baštine Bosne i Hercegovine:

„Muzej čuva izuzetno vrijednu građu koja predstavlja neizostavan dio kulturne historije Bosne i Hercegovine. Realizacijom ovog projekta unapređujemo uslove zaštite i prezentacije baštine, ali i jačamo kapacitete Muzeja za buduće aktivnosti u oblasti kulture i očuvanja kulturnog naslijeđa.“

Muzej će tokom implementacije projekta javnost redovno informisati o realizovanim aktivnostima i rezultatima projekta putem svojih komunikacijskih kanala i medijskih objava.

Festival “Djeca su vojska najjača” održan je u subotu u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Na smotri horova nastupili su “Mali slavuji”, “Mimika” i hor Osnovne škole “Ćamil Sijarić”, koji su izveli po nekoliko pjesama. Na kraju su zajedno otpjevali svojevrsnu dječiju himnu “Djeca su vojska najjača”, za koju je tekst napisao književnik i pjesnik Velimir Milošević, kojem je dječiji festival i posvećen.

Kviz i nagrade za učesnike

Također je organiziran i kviz, u kojem su najbolji pogađači zagonetki nagrađeni specijalnim nagradama, a svi učesnici su dobili poklon paketiće.

Program su vodili veseli duo Adna Prolaz i Ahmed Nur Mehmetović, a u ime Muzeja kratko se obratila direktorica Muzeja Šejla Šehabović.

Na kraju programa organizirano je i snimanje dječijeg podcasta “Darmar”, koji vodi Adna Prolaz.

Humanitarna akcija i izložba

U Muzeju je postavljena i škrinja slatkih djela, u kojoj su sakupljani slatkiši i igračke za paketiće koji će biti podijeljeni djeci koja će praznike dočekati u bolnici.

Festival “Djeca su vojska najjača” održan je kao dio Winter Festa Sarajevo 2025, koji finansira Turistička zajednica Kantona Sarajevo, a partneri su bili Centar za kulturu, Mali ambasadori i dječiji podcast “Darmar”.

Interaktivnu, edukativnu izložbu “Djeca su vojska najjača – Velimir Milošević za malu raju”, zainteresirani mogu pogledati u galeriji Muzeja do 15. januara 2026. godine, svaki dan osim nedjelje, saopćeno je iz Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH.