Izložba “Casus”, nastala povodom 410. godišnjice smrti Williama Shakespearea, otvorena je večeras u galeriji Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH.

 “Casus” je interdisciplinarni umjetničko-akademski projekt koji u dijalog dovodi emocionalnu dubinu bosanskohercegovačkog karasevdaha i snažni patos dramskih djela Williama Shakespearea.

Izložbu su producirali studenti Internacionalnog univerziteta u Sarajevu (IUS) sa studijskih programa Vizuelna umjetnost i komunikacijski dizajn te Engleski jezik i književnost, pod mentorstvom profesora dr. Damira Kahrića, doc. Nejire Mulahmetović, prof. Romana Sulejmanpašića, prof. dr. Vesne Suljić, asistenta Dine Šahovića te vanjske stručnjakinje Samine Tanović.

– Sama produkcija, od ideje do realizacije, trajala je skoro osam mjeseci. Pored šestero mentora, učestvovalo je više od 30 studenata koji su na razne načine doprinijeli stvaranju ovakvog projekta. Sam naziv izložbe “Casus” je latinska riječ koja ima mnogo značenja. Između ostalog, predstavlja pad, nesreću i kraj. Tematski je uvezana s onim što mi ovdje prikazujemo – jednu vrstu tragične sudbine koju vidimo i u karasevdahu i u dramskom patosu. Postoji simbolizam između casusa kao nesreće, pada, završetka, kraja, ponekad i uzroka nečega, ali i velike promjene koja dolazi kada se jedna epoha završi na račun druge koja dolazi – kazao je dr. Kahrić.

Poseban segment izložbe realiziran je u saradnji s Muzejom književnosti i pozorišne umjetnosti BiH kroz prezentaciju arhivske građe koja svjedoči o izvođenju Shakespeareovih djela u pozorištima širom Bosne i Hercegovine. Na istraživanju, selekciji i pripremi arhivske građe radile su Esma Džinović i Nera Okić, kao dio muzejske ekipe, pod mentorstvom kustosice Ifete Lihić.

– Pregledali smo naše pozorišno odjeljenje kako bismo identificirali u kojim se sve pozorišnim zbirkama nalaze interpretacije Shakespearea na bosanskohercegovačkim pozorišnim scenama. Relevantnu građu pronašli smo u 12 zbirki, iz kojih smo izdvojili scenske fotografije, plakate, afiše te scenografske i kostimografske skice. Pored istraživanja koje su provele naše studentice i istraživačice, digitalizirali smo svu građu koja je uvrštena u digitalni arhiv na kojem radi Muzej – kazala je Lihić.

Izložba “Casus” biće otvorena do 21. marta.

Promocijom knjige, čitanjem stihova i pjesmom obilježena druga godišnjica smrti Mirsada Bećirbašića

Druga godišnjica smrti pjesnika, proznog pisca i prevodioca Mirsada Bećirbašića obilježena je danas u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Tom prilikom predstavljena je i nova Bećirbašićeva knjiga „Četiri kralja i jahači apokalipse“ koja se sastoji od već objavljenih, ali i nikad ranije viđenih djela.

Njegova supruga Jagoda Iličić kazala je da je nemoguće govoriti o Mirsadovom odlasku jer on nikad nije zaista otišao.

“Čuvamo ga u sebi na jedan poseban način, čitamo njegove stihove, dijelimo uspomene i ne mogu reći da to pomaže, ali blago pretvara tu prazninu u jednu finu patinu sjećanja. Mirso je bio izuzetna književna pojava i ličnost, sjećamo se njegove beskrajne energije i savjeta koje se trudio prenijeti svima nama koji smo ga okruživali. Posebno se sjećamo njegovih nastupa i druženja s djecom za koju je najviše i pisao”kazala je Iličić.

O knjizi „Četiri kralja i jahači apokalipse“ Iličić je kazala da je riječ o zbirci pjesama i priča za odrasle na kojima je Bećirbašić radio pred kraj života.

“Riječ je o neobjavljenim pjesmama za odrasle, viziji svijeta u kojem živimo na jedan potpuno drugačiji način. Smatram da je to jedno od njegovih najzrelijih djela na kojem je dugo radio. To se ogleda i u tome da su neke od tih pjesama napisane u više verzija i teško mi je bilo izabrati koja je verzija bila posljednja. Bilo je emotivno, lijepo, ali i teško raditi na ovoj knjizi” naglasila je Iličić.

Iličić je istaknula da će se ova knjiga naći na platformi Knjigosaur.ba, koju su zajedno pokrenuli Mirsad i ona još za vrijeme njegovog života, u nadi da će na taj način knjige koje su objavili lakše naći put do čitalaca.

“Na toj platformi se mogu naći kompletna izdanja knjiga Mirsada Bećirbašića, Tatjane Andrejević i moja, koja se mogu čitati i slušati bez ikakvih ograničenja. Tamo ima jedna sekcija sa zvučnim pričama i pjesmama i to je jedna od njenih najvećih vrijednosti, jer je tu sačuvan Mirsadov glas” kazala je Iličić.

Mak Bećirbašić, Mirsadov sin i najbolji prijatelj, kazao je da je on za njega bio najveći književnik, najveći pjesnik.

“To je pristrasno mišljenje njegovog sina, ali ja to zaista tako osjećam. Velika je sreća što njegova supruga Jagoda Iličić radi na očuvanju Mirsadovog djela. Nadam se da će knjige Mirsada Bećirbašića usrećiti najviše one kojima je on posvetio svoj život – a to su djeca” kazao je Mak.

Senad Bostandžić izveo je nekoliko pjesama koje je komponirao na stihove Mirsada Bećirbašića i Jagode Iličić te ispričao anegdote iz svog dugogodišnjeg prijateljstva s književnikom.

Mirsad Bećirbašić je bosanskohercegovački pjesnik, prozni pisac i prevodilac sa francuskog jezika, rođen 3. jula 1952. u Sarajevu, a umro je 12. februara 2024. godine u Tuzli. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na Odsjeku za filozofiju i sociologiju.

Pisao je poeziju, prozu i prevodio djela sa francuskog jezika. Preveo je roman Mali princ Antoinea de Saint-Exupéryja i izabrane pjesme Barbara Jacquesa Préverta.

Za mlade je objavio pjesme Naušnice od trešanja, Škrinja, Škola baleta, Sunce na rolama, Druga ljubav, Bajka o ljiljanu, Svilena ajkula, Kad pođoh ja na Bentbašu, bajke Kako ja želim, kako ja hoću, Kako su se zavoljeli Baka Roga i Djeda Mraz, te poemu Ljiljan, cvijet cvjetova. Pjesme iz njegove knjige Sunce na rolama poslužile su kao libreto za istoimenu rock operu koja je premijerno izvedena 1988. godine.

Knjiga Harisa Silajdžića „Visovi u magli” promovirana je večeras u prepunoj galeriji Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine.

„Visovi u magli“ predstavljaju Silajdžićevu drugu knjigu poezije, nakon zbirke „Sarječja“, objavljene 2015. godine. Nova zbirka  poezije u izdanju izdavačke kuće „Dobra knjiga“ Sarajevo, donosi snažan poetski izraz i otvara prostor za razgovor o unutrašnjim iskustvima, sjećanju i duhovnim visovima koji se naziru „u magli“ svakodnevice.  Sadrži 44 pjesme podijeljene u sedam segmenata: Visovi u magli, Srebrenica, Ranjena pravda, Čaršija, Na tankoj niti, Kultura uskličnika i Razmišljanja.

Moderator promocije bio je Izedin Šikalo, a o knjizi su govorili: Enes Karić, Nermin Ormanović, Milo Šćekić, Orhan Bajrektarević te sam autor.

Autor Silajdžić zahvalio se svojoj supruzi Selmi Muhedinović-Silajdžić, kojoj je i posvetio ovu zbirku i koja je, kako kaže, prošla s njim sve što se prolazi kad je pisanje u pitanju, kako prve tako i druge zbirke. Naglasio je da poeziju piše zato što se samo njom mogu reći neke stvari.

– Stvari se mogu opisati diskurzivno, ali se samo poezijom mogu, ne samo reći već i postići određeni efekat – kazao je Silajdžić.

Istaknuo je da je jedan od aspekata koji ga je rukovodio u pisanju – zabrinutost.

– To je jedna mala zabrinutost za sve nas u ovom svijetu u kojem danas živimo. Uvijek je bilo problema i uvijek će ih biti, ali danas imamo nešto što nismo prije imali – umjetnu inteligenciju. Zato se bojim zbog svega što se danas dešava u svijetu, pa se bojim i za poeziju. Ako zadamo umjetnoj inteligenciji da napiše jednu pjesmu engleske ili američke poezije 20. vijeka, dobit ćemo odličnu poeziju koja će reći to što će reći. I to je sve. Umjetna inteligencija nema više šta novo reći, može samo to konfigurirati na drugi način. Ja sam optimista. Ljudi su u mnogim teškim periodima proživljavali, a s njima i njihov duh. Zato mislim da će poezija i umjetnost pobijediti – kazao je Silajdžić.

Enes Karić istaknuo je da slapovi Silajdžićeve poezije smjesta suočavaju čitaoca s metaforom “visova u magli”, moćno nas razbuđuju aluzijama na to da se krug poznatog gubi u krugu nepoznatog.

– Ne znamo da li je pjesnik htio da nam ovim oslovi eho jednoga retka u Knjizi Kur’āna (41:11), koji oglašava da je Bog prvo stvorio maglinu (duhān), kao jedan neizmjerni zjap praznine, i potom u toj maglini, tom nepojmljivom ništa, stvara sazviježđa, planete, nebeske staze i puteve. Ali pjesnikova poruka je da visovi nikada neće prestati bivati u magli. Jer sve od pradavnih vremena iskona Bog nije htio ukloniti tu maglinu da bude izazov čovjekovom znanju i pogledu. Visovi onog što je čovjeku zamjetljivo gube se u magli nepoznatog – istaknuo je Karić.

Milo Šćekić kazao je da je, iščitavajući zbirku Visovi u magli Harisa Silajdžića, ostao najdublje fasciniran njegovim doživljajem fenomena vremena.

– Od početnih stihova, preko svih reminiscencija, opservacija, sjećanja i susreta, u sebi sam osvješćivao spoznaju da je sve uvijek prisutno u čovjeku – u dubinama njegova nepreglednog, nesvjesnog života – kazao je Šćekić.

Haris Silajdžić rođen je 1. oktobra 1945. godine u Stocu. Istaknuta je javna i politička ličnost Bosne i Hercegovine, ali i intelektualac čije djelovanje obuhvata akademski i kulturni prostor. Diplomirao je orijentalistiku na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a usavršavao se i na univerzitetima u inostranstvu.

Silajdžić je bio jedan od ključnih aktera savremene političke historije BiH – obavljao je dužnost predsjednika Vlade Republike BiH, ministra vanjskih poslova te člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Njegov rad obilježen je angažmanom u međunarodnoj diplomatiji i zalaganjem za mir i državnost BiH.

Poeziju piše od mladosti, a objavljivao je poeziju i prozu uglavnom u domaćoj periodici.

Festival “Djeca su vojska najjača” održan je u subotu u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Na smotri horova nastupili su “Mali slavuji”, “Mimika” i hor Osnovne škole “Ćamil Sijarić”, koji su izveli po nekoliko pjesama. Na kraju su zajedno otpjevali svojevrsnu dječiju himnu “Djeca su vojska najjača”, za koju je tekst napisao književnik i pjesnik Velimir Milošević, kojem je dječiji festival i posvećen.

Kviz i nagrade za učesnike

Također je organiziran i kviz, u kojem su najbolji pogađači zagonetki nagrađeni specijalnim nagradama, a svi učesnici su dobili poklon paketiće.

Program su vodili veseli duo Adna Prolaz i Ahmed Nur Mehmetović, a u ime Muzeja kratko se obratila direktorica Muzeja Šejla Šehabović.

Na kraju programa organizirano je i snimanje dječijeg podcasta “Darmar”, koji vodi Adna Prolaz.

Humanitarna akcija i izložba

U Muzeju je postavljena i škrinja slatkih djela, u kojoj su sakupljani slatkiši i igračke za paketiće koji će biti podijeljeni djeci koja će praznike dočekati u bolnici.

Festival “Djeca su vojska najjača” održan je kao dio Winter Festa Sarajevo 2025, koji finansira Turistička zajednica Kantona Sarajevo, a partneri su bili Centar za kulturu, Mali ambasadori i dječiji podcast “Darmar”.

Interaktivnu, edukativnu izložbu “Djeca su vojska najjača – Velimir Milošević za malu raju”, zainteresirani mogu pogledati u galeriji Muzeja do 15. januara 2026. godine, svaki dan osim nedjelje, saopćeno je iz Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH.

Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine u 2025. godini uspješno je realizirao dio projekta „Digitalna budućnost muzeja – Modularni pristup digitalizaciji građe i demokratizacija pristupa baštini (modul 3)“, uz podršku Federalnog ministarstva kulture i sporta.

Iako je projekt prvobitno zamišljen kao znatno obimniji i finansiran sa samo dijelom planiranih sredstava, Muzej je i u ograničenim uslovima ostvario važne i mjerljive rezultate. Realizirane aktivnosti omogućile su nastavak procesa digitalizacije muzejske građe, angažman saradnika na ovom važnom segmentu rada, te očuvanje kontinuiteta digitalne transformacije institucije.

U okviru raspoloživih sredstava provedena je osnovna digitalna obrada dijela građe, osigurana je administrativna i tehnička podrška projektu, kao i njegova vidljivost u javnosti. Time su postavljeni temelji za buduće faze digitalne baze, koja će dugoročno omogućiti širi i dostupniji pristup kulturnoj baštini Bosne i Hercegovine.

Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH ističe da su dodijeljena sredstva korištena namjenski, transparentno i odgovorno, uz maksimalno iskorištavanje njihovog efekta. Iako dio planiranih aktivnosti nije mogao biti realiziran u ovom ciklusu, projekt je potvrdio svoju važnost i potrebu za njegovim daljnjim razvojem.

Upravo zbog toga, Muzej planira nastavak projekta u narednoj godini, s ciljem proširenja digitalizacije, uključivanja studenata, razvoja edukativnih i inkluzivnih programa, te dodatnog jačanja dostupnosti kulturnog naslijeđa. Očekuje se i nastavak saradnje s Federalnim ministarstvom kulture i sporta, čija je podrška ključna za dugoročni razvoj kulturnih institucija od značaja za Bosnu i Hercegovinu.

Muzej ostaje posvećen modernizaciji svog rada i stvaranju savremenih načina očuvanja i predstavljanja književne i pozorišne baštine, u interesu stručne javnosti, istraživača, studenata i svih građana.

Izložba “Djeca su vojska najjača – Velimir Milošević za malu raju”, autorice Đane Kukić, otvorena je danas u Galeriji Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

Izložba je posvećena književniku i novinaru Velimiru Miloševiću (1937–2004), jednom od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pjesnika, koji je veliki dio svog književnog opusa posvetio djeci. Poseban značaj ovoj izložbi daju originalne ilustracije koje su izradile studentice grafičkog dizajna s Internacionalnog Burch univerziteta, Ema Okić i Alina Gradaščević, čime je poezija Velimira Miloševića dodatno približena dječijoj publici.

“Postavka je koncipirana u tri tematske cjeline. Prva cjelina donosi izbor pjesama Velimira Miloševića iz nekoliko izdanja poezije za djecu, uz prateće nastavne listiće. Druga cjelina posvećena je njegovom životu I profesionalnoj karijeri, dok treća, pod nazivom ‘U svijetu pravde dječije’, tematizira dječija prava kroz poeziju kojom je autor na pristupačan način približavao osnovne principe zaštite prava djeteta“, kazala je autorica Đana Kukić.

Izložba je realizirana zahvaljujući porodici Velimira Miloševića, koja je Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH poklonila njegovu kompletnu književnu i dokumentarnu zaostavštinu.

“Posebnu zahvalnost upućujemo ovdje prisutnima kćerkama Svetlani Luxemburkovoj i Vesni Štrk Milošević, čijim je darovanjem rukopisa, fotografija, ličnih dokumenata i druge građe omogućeno formiranje muzejske zbirke ‘Velimir Milošević'”, kazala je Kukić.

O druženju i radu s Velimirom Miloševićem govorili su Snježana Galić i Ivica Vanja Rorić. Senad Bostandžić izveo je pjesme komponovane na stihove Velimira Miloševića “Počitelj sanja”, a pjesmu “Djeca su vojska najjača” s njim su pjevali svi učesnici i publika.

Učenici sarajevske OŠ “Saburina” Mak Selimović i Ismail Bjelak čitali su stihove Velimira Miloševića. Izložbu je otvorila direktorica Muzeja Šejla Šehabović.

Postavka “Djeca su vojska najjača – Velimir Milošević za malu raju” edukativna je i interaktivna te Muzej poziva učenike i nastavnike svih osnovnih škola s područja BiH, posebno razredne nastave, da do 15. januara 2026. godine posjete izložbu, saznaju više o velikom pjesniku i njegovom stvaralaštvu te odmah pokažu šta su naučili ispunjavajući zabavni upitnik. Također, svi posjetioci mogu nešto nacrtati na interaktivnom zidu te zapisati svoje misli u Veseloj knjizi utisaka.

Velimir Milošević rođen je 1937. godine u Verićima kod Peći. Gimnaziju I Filozofski fakultet završio je u Sarajevu, gdje je započeo i svoj književni rad. Autor je brojnih zbirki poezije za djecu i odrasle, dobitnik značajnih književnih i društvenih priznanja, a njegova poezija prevođena je na više svjetskih jezika te je zastupljena u školskim čitankama i lektirama. Izložba “Djeca su vojska najjača – Velimir Milošević za malu raju” bit će otvorena za posjetioce do 15. januara 2026. godine.

Dva nova izdanja Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine promovirana su danas u okviru osmog sajma bosanskohercegovačkog izdavaštva „Knjige u nišama“ u Bosanskom kulturnom centru Kantona Sarajevo. Predstavljene su dvije arhivske čitanke – „Drugarica“, posvećena zbirci Razije Handžić, autorice Hajrije Osmanhodžić, te „Nobelovac“, arhivska čitanka iz zbirke Ive Andrića, autora Luke Boškovića. Čitanke su dvojezične, na bosanskom i engleskom jeziku.

Produkciju ovih izdanja finansijski je podržao Grad Sarajevo i Federalno ministarstvo kulture i sporta.

Događaj je okupio autore, predstavnike Muzeja, kao i brojne posjetioce sajma, a fokus razgovora bio je na značaju arhivskih izdanja u očuvanju i reinterpretaciji književne i kulturne baštine Bosne i Hercegovine.

Direktorica Muzeja Šejla Šehabović kazala je da je rad Muzeja sa mladim ljudima jedna od osnovnih obaveza koja je korisna za obje strane.

“Zahvaljujući našoj mladoj kustosici, magistrici Ifeti Lihić, i asistentu na Odsjeku za komparativnu književnosti i informacijske nauke Filozofskog fakulteta u Sarajevu Feđi Kulenoviću, stvorili smo sistem koji izuzetno dobro funkcioniše u praksi. Tako su do nas i došli autori koje danas predstavljamo, Hajrija i Luka, a koji već godinama volontiraju u Muzeju i za Muzej. Sporazum o saradnji sa Internacionalnim Burch univerzitetom donio nam je, pored mnoštva drugih projekata, i saradnju sa mladim dizajnerom Bakirom. Nazvali smo ova izdanja arhivskim čitankama jer smo primijetili da naši muzeji veoma rijetko objavljuju analize vlastitih zbirki. Ovi mladi ljudi su napravili stručne radove koji pokazuju šta se u Muzeju čuva, kazala je Šehabović.”

ajrija Osmanhodžić ističe da je izabrala zbirku Razije Handžić jer smatra da o njoj nije dovoljno pisano, s obzirom na njen značaj za kulturnu historiju BiH.

“Handžić je bila prva direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, a radila je i kao kustosica u Zemaljskom muzeju, Historijskom muzeju i Muzeju Sarajeva, bila je direktorica Radio Sarajeva… Pisala je reportaže o Bosanskoj krajini, pisala je o običnim ljudima. Bila je partizanka, urednica Nove žene i sve me to zainteresovalo kao mladu autoricu koja i sama pokušava da piše i da se ostvari u tom polju”, kazala je Osmanhodžić.

Bošković smatra da je, istražujući Andrića u zbirci Muzeja, saznao neke stvari koje nisu dostupne široj javnosti.

“Arhivi su veoma bitni za lociranje informacija jer nemamo sve na internetu i veoma je važno odrediti postojanje izvora. Zbirka „Ivo Andrić“ nije ogromna, ali je dovoljno velika da se pri pisanju ovakve publikacije mora dosta promisliti šta izabrati od svega i šta da bude publikovano kako bi se lik i djelo približili turistima i bilo značajno za neki određeni narativ. Koliko god se teži objektivnom pisanju, ipak se mora uspostaviti neki narativ, a trenutni narativ je da se publikuje ono što iz građe znamo, kazao je Bošković.”

Dizajner Mujabašić je kazao da se trudio da publikacije budu zanimljive i lake za čitanje, a da je jedan od osnovnih motiva bio potaknuti čitaoca da posjeti Muzej i vidi sve ono što on čuva uživo.

“Trudio sam se da ispoštujem arhivski karakter ovih čitanki, ali da dizajn bude dopadljiv mladima i turistima. Zato su publikacije urađene u modernizmu koji je posljednjih godina sve više prisutan u kulturnim institucijama u svijetu kao vizualni identitet. Sav materijal, od naslovnice pa nadalje, čine eksponati koji se nalaze u Muzeju, a koje sam i ja prvi put vidio. Izdvojili smo ono što je zanimljivo i bitno, a da bude i dopadljivo, kazao je Mujabašić.”

Publikacije “Nobelovac” i “Drugarica” mogu se kupiti na sajmu KUN ili u suvenirnici Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH.

U Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH večeras je priređen susret posvećen književnici, novinarki, matematičarki, aktivistkinji, psihologinji, pedagoginji… Leoni Sabolek.
O Leoni, dobrom duhu sarajevske kulture, govorili su Elma Hašimbegović, direktorica Historijskog muzeja BiH, fra Janko Ćuro, direktor Franjevačkog medijskog centra Svjetlo riječi, i Šejla Šehabović, direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Program je muzički upotpunila violončelistkinja Belma Alić.

Foto: Ivana Pekušić

Hašimbegović je kazala da je Leonu upoznala kao novinarku koja je došla da piše o kulturi za mjesečnik Franjevačke provincije Bosne Srebrene Svjetlo riječi, kojima se ovom prilikom i zahvalila na marljivom bilježenju historije, onako kako to franjevci rade stoljećima u BiH.
– Tako će i za sto godina Leonini tekstovi ostati kao trag kulturnog života u Sarajevu, koji je vrlo marljivo bilježila. Za nas je u historijskom kontekstu posebno zanimljiva njena ratna poezija, koja, nažalost, nikad nije objavljena, ali se nadamo da će ugledati svjetlost dana. Treba napomenuti da je i sama historija porodice Sabolek dio historije Sarajeva, koja je danas ostala na marginama, a važna je karika u razvoju grada – kazala je Hašimbegović.

Fra Janko Ćuro dugo godina sarađuje s Leonom u Svjetlu riječi, glasilu Franjevačke provincije Bosne Srebrene, za koje piše tekstove iz oblasti kulture.

– Kad sagledam Leonin život i rad, bez imalo patetike mogu reći – i ja bih želio biti takav. Ne samo biti nego i ostati angažiran, usmjeren i fokusiran, ali iznad svega dobar čovjek; biti prijatelj svih ljudi, a ne samo svojih ljudi. Leonin sveobuhvatni životni angažman i neumorna izgradnja mostova između ljudi različitih nacija, vjera i uvjerenja svima nama su inspiracija – kazao je fra Ćuro.

Šehabović je naglasila da je Leona velika prijateljica ne samo muzeja na čijem je čelu već i svih sedam baštinskih institucija, za koje se već godinama bori na svoj način i bez uzmicanja.
– Leona koristi svaku priliku da nas spomene političarima, ministrima, zastupnicima. Nekoliko puta sam pomislila da, nije li Leona ovako slatka, bila bi smatrana disidentom. Ona postavlja vrlo nezgodna pitanja, ali njenu dobronamjernost i lijepo vaspitanje ne mogu čak ni političari pobiti. Na simboličkoj ravni moje Sarajevo su ljudi poput Leone, koja spada u najveće kosmopolite, dok je istovremeno veoma vezana za svoju lokalnu sredinu, odnosno Sarajevo – kazala je Šehabović.

Leona Sabolek je istaknula da oduvijek voli kulturu, zahvaljujući prije svega roditeljskom odgoju.
– Kao malo dijete išla sam na predstave, obilazila muzeje i galerije; meni je to bilo fascinantno. Kasnije, kad su naši ljudi švercali sir i vajkrem iz Mađarske, ja sam obilazila njihove muzeje i galerije. Baština je najvrjednije što mi imamo, to je ono što čini jednu zemlju; sve drugo prolazi. Zato su kulturne institucije srž svega i nepravedno su zapostavljene. Ja se borim za normalnu Bosnu i Hercegovinu, odnosno zemlju u kojoj će najbolji imati prioritet, bez obzira ko je ko. Da nas liječi najbolji ljekar, uči najbolji učitelj, bez obzira na naciju, stranku, čiji si – kazala je Leona.

Leona Sabolek rođena je 2. 11. 1950. godine u Sarajevu. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Osijeku (RH). Diplomirala je na Odsjeku za matematiku Prirodno-matematičkog fakulteta i apsolvirala postdiplomski studij na Odsjeku za pedagogiju i psihologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

Prije rata radila je kao profesorica matematike u Grafičkoj školi, u ratu bila među pokretačima nastave za srednje škole i ratnim profesorima, a nakon rata bila je u stalnom radnom odnosu do penzije u Srednjoj školi za okoliš i drvni dizajn. Zalaže se za mir, ljudska prava, normalnu Bosnu i Hercegovinu i opstanak baštinskih kulturnih institucija. Kolumnistica je Kulture u franjevačkom mjesečniku Svjetlo riječi.
Prvu pjesmu napisala je 1958. godine, na početku osnovne škole, da bi nastavila i s drugim književnim vrstama kroz školovanje i studij.

Za vrijeme rata nastao je njen Ratni ciklus, koji prerasta u poetsko-prozna Svjedočenja u spomen Sarajevu, koja, nažalost, nikada nisu našla izdavača, ali je dobar dio sadržaja objavljen u Mađarskoj i Austriji.
Zbog obiteljskih razloga od 1993. do 1998. godine boravi u Mađarskoj, gdje se u potpunosti posvećuje pisanju. Tu je nastao možda najbrojniji i najraznovrsniji dio opusa do tada. Kao stalna suradnica Hrvatske redakcije Mađarskog radija objavila je oko 200 priloga (reportaže, priče, pjesme, osvrti, eseji). Surađivala je s Pečuškim hrvatskim kazalištem i Mađarskom televizijom. Pisala je za novine i časopise u Hrvatskoj, Mađarskoj i Austriji.

Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine uspješno je započeo realizaciju projekta „Uvezivanje riječi u odjevne predmete: kapsulna kolekcija inspirisana književnim nasljeđem Bosne i Hercegovine“.

Projekat istražuje vezu između književne i materijalne kulture kroz zajedničko kreiranje kapsulne kolekcije odjeće inspirisane arhivskim fondom Muzeja. U saradnji sa kolektivom „Udružene“, digitalizirani muzejski materijali pretočeni su u vezene i heklane motive, koje vrijedne ruke žena već uveliko izrađuju.

Muzej je napravio selekciju građe koja čini osnovu kolekcije, a finalni proizvodi bit će prodajnog karaktera. Kolekcija nosi simboličan naziv „Rukom“, a uskoro slijede informacije o tome kako možete rezervisati svoj komad.

 Projekat je finansiran od strane The Headley Southeast Europe Cultural Heritage Fund.

#HeadleySEECHFund #CulturalHeritage #SouthEastEurope #Heritage #Projects #BalkanMuseumNetwork #BMN #MuzejKnjizevnosti #Udruzene #Rukom

---

English:

The Museum of Literature and Performing Arts of Bosnia and Herzegovina has successfully launched the project “Threading Words into Wearables: A Capsule Collection Inspired by Bosnia-Herzegovina’s Literary Heritage.”

The project explores the connection between literary and material culture through the co-creation of a capsule clothing collection inspired by the Museum’s archival holdings. In collaboration with the “Udružene” collective, digitized archival materials are being transformed into embroidered and crocheted motifs, carefully handcrafted by local women.

The Museum has selected the core archival content for this collection, and the final products will be available for purchase. The collection is titled “Rukom”, and more information on how to reserve your piece will be shared soon.

 This project is funded by The Headley Southeast Europe Cultural Heritage Fund.

#HeadleySEECHFund #CulturalHeritage #SouthEastEurope #Heritage #Projects #BalkanMuseumNetwork #BMN #MuseumOfLiterature #Udruzene #Rukom

U saradnji Općine Novi Grad Sarajevo i Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH u Centru za kulturu i edukaciju “Safet Zajko” otvorena je izložba “Neminovnosti: književno, kulturno i društveno djelo Alije Isakovića”, autorice Đane Kukić.

Autorica, Đana Kukić, na samom početku istakla je važnost postavke posvećene životu i djelu jednog od najznačajnijih bosanskohercegovačkih književnika, Alije Isakovića. Kroz pažlijvo odabrane dokumente rukopise, knjige, fotografije i druge vrijedne eksponate, posjetioci imaju priliku zakoračiti u bogat i slojevit svijet njegovog stvaralaštva.

Prisutnima se obratio i dr. Enes Kujundžić, koji je govorio o svom prijateljstvu s Isakovićem naglasivši njegovu blagost, skromnost i spremnost da uvijek pomogne.

Na otvaranju izložbe u pratnji profesorice, posjetili su nas učenici Pete gimnazije, kojima se zahvaljujemo na dolasku!

Izložba se može pogledati do 27. novembra/2025. godine od 08:00 – 20:00 sati.

Na izložbi su predstavljeni lični dokumenti, fotografije, novinski članci, pisma, knjige i drugi eksponati koji svjedoče o životu i djelu ovog književnika.Alija Isaković je bio dramaturg, pisac, publicist, antologičar, leksikograf i historičar jezika i književnosti. Autor je dva rječnika: Rječnik karakteristične leksike u bosanskom jeziku (1993) i Rječnik bosanskog jezika (1995).

Priredio je i prvu antologiju muslimanske književnosti Biserje (1972), prvi izbor bosanskohercegovačkih putopisaca Hodoljublje (1973), zbornik radova Hasanaginica” 1774-1974, anegdote Nasrudina-hodže (1984), te sa Hadžemom Hajdarevićem izbor iz časopisa Behar 1900-1911.

Nagrađivan je za prozno i dramsko stvaralaštvo. Dobitnik je i Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva 1976. godine. BZK “Preporod” svake godine dodjeljuje nagradu „Alija Isaković“ za najbolji originalni dramski tekst na bosanskom jeziku.

Alija Isaković rođen je 15. 01. 1932. godine u Bitunju kod Stoca, a umro je u Sarajevu 1997. godine.