Porodica Velimira Miloševića, istaknutog bosanskohercegovačkog i regionalnog pjesnika te dugogodišnjeg novinara, poklonila je kompletnu zaostavštinu Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine. Na osnovu ove donacije biće formirana posebna zbirka posvećena njegovom književnom i profesionalnom opusu.

Tim povodom, u prostorijama Muzeja danas je potpisan Sporazum o primopredaji građe. Sporazum su potpisale kćerka Velimira Miloševića, Svetlana Luksemburk, i direktorica Muzeja, Šejla Šehabović.

Direktorica Muzeja naglasila je važnost ovog trenutka, ističući kako institucija s ponosom preuzima odgovornost za očuvanje uspomene na jednog od značajnijih književnih stvaralaca našeg vremena.

– Među muzejskim zbirkama veoma je malo građe koja se odnosi na književnost za djecu. Ova donacija biće dragocjena ne samo za istraživače, već i za podsjećanje na književnost za djecu, koja u našoj zemlji nikada nije doživjela punu valorizaciju. Zahvalni smo porodici Milošević na ukazanom povjerenju – izjavila je Šehabović

Svetlana Luksemburk, kćerka Velimira Miloševića, u ime porodice izrazila je zadovoljstvo što će očev rad biti dostupan javnosti u ustanovi koja njeguje i čuva književnu i pozorišnu baštinu BiH.

– S velikom ljubavlju i povjerenjem, moja sestra Vesna i ja, kao nasljednice autorskih prava našeg oca, poklanjamo Muzeju kompletnu zaostavštinu. Ona obuhvata rukopise, recenzije, fotografije i druge lične dokumente. Iako nije rođen u Sarajevu, tata je ovaj grad smatrao svojim. Živio je Sarajevom i za Sarajevo. Vjerujemo da je ovo pravo mjesto za njegovo stvaralaštvo i sretne smo što će jedan kutak Muzeja biti posvećen njemu – izjavila je Luksemburk.

Za zbirku “Velimir Milošević” biće zadužena muzejska savjetnica Đana Kukić. Formiranjem ove zbirke, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH dodatno obogaćuje svoju misiju očuvanja kulturne memorije i nasljeđa Bosne i Hercegovine.

Velimir Milošević (1942–2004) bio je istaknuti bosanskohercegovački pjesnik, književnik i novinar, poznat po svom doprinosu književnosti za djecu i mlade. Rođen je u Verićima kod Peći. Osnovnu školu završio je na Kosovu, dok je gimnaziju i Filozofski fakultet završio u Sarajevu. Autor je brojnih zbirki poezije, proznih djela i tekstova namijenjenih najmlađima.

Paralelno s književnim radom, Milošević je bio i dugogodišnji novinar, te urednik u više medijskih kuća i kulturnih institucija. Posebno se ističe njegov voditeljski i urednički rad u okviru Jutarnjeg programa na Radioteleviziji Sarajevo, gdje je vodio čuvenu dječiju emisiju Budilica probudilica.

Njegova djela prevođena su na ruski, francuski, italijanski, mađarski, poljski, češki, bugarski, albanski, turski, makedonski i slovenački jezik.

Kao član Društva pisaca Bosne i Hercegovine, zajedno s Huseinom Tahmiščićem, Ahmetom Hromadžićem, Izetom Sarajlićem i Vladimirom Čerkezom, 1962. godine pokreće međunarodnu književnu manifestaciju “Sarajevski dani poezije”, u organizaciji Društva pisaca Bosne i Hercegovine.

Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada, a njegovo stvaralaštvo i dalje živi kroz generacije čitalaca i učenika.

Na 36. Međunarodnom sarajevskom sajmu knjiga i učila završavamo najljepšim vijestima knjiga “Dramaturgija evropskog lutkarstva (fragmenti)” autora Vahida Durakovića u izdanju Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH nagrađena je u kategoriji Nauka: Društvene i prirodne nauke.

Urednica knjige je Dubravka Zrnčić-Kulenović, a dizajnerica Merjem Duraković.

Knjiga je objavljena uz podršku Fondacija za izdavaštvo Sarajevo i Općine Bugojno.

Historiografska studija Vahida Durakovića Dramaturgija evropskog lutkarstva rijedak je primjer djela koje u Bosni i Hercegovini (kao i na širem području našeg jezika) može poslužiti kao udžbenik na studijama umjetničkih akademija.

Knjiga se sastoji iz poglavlja Lutka – metamorfoze kroz dva milenija, Lutkarska dramaturgija – dio opće dramaturgije, Lutkarska dramaturgija i Praktična dramaturgija. Autor prati kontekst i historiju razvoga evropskog lutkarstva, sa posebnim akcentom na razvoj dramaturgije.

Izuzetno je važno održavati produkciju na području naučne knjige u oblasti lutkarstva. U ovom smislu, u Bosni i Hercegovini Duraković je osobito istaknut autor, budući da i ovom knjigom održava zanemarenu vrstu produkcije.

Zahvaljujmo se organizatorima Sajma, predsjednici žirija Lejli Alimanović, članovima Dragani Bogdanović i Asmiru Kujoviću te predsjedniku Programskog savjeta Ibrahimu Spahiću što su prepoznali značaj ovog djela.

Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine već tradicionalno učestvuje na Međunarodnom sarajevskom sajmu knjiga i učila u Centru Skenderija koji se ove godine po 36. put organizira.

Međunarodni sarajevski sajam knjiga i učila pod sloganom „Čitaj me!“ biće održan od 9. do 14. aprila 2025. godine.

Naš štand smješten u je dvorani 2, a na njemu ćete pronaći vrijedna muzejska izdanja, publikacije, kataloge kao i suvenire. Pored usposlenika Muzeja, na našem štandu dočekaće vas ljubazni i vrijedni studenti Odsjeka za komparativnu književnost i informacijske nauke Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Hajrija Osmanhodžić i Luka Bošković.

U okviru Sajma, pored našeg štanda, od 9. do 14. aprila možete pogledati i izložbu MOSTOVI – IVO ANDRIĆ autora, muzejskog savjetnika Nedima Mušovića.

Također, u okviru Sajma u petak, 11. aprila 2025. u 14. 10 sati u Bosanskoj kući promoviraćemo publikaciju “Zbirka Šukrija Pandžo Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine” autorice, muzejske savjetnice Đane Kukić. Dobro nam došli!

Povodom Svjetskog dana teatra u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine” predavanje „Historijat pozorišnog odjeljenja Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine” održale su muzejska savjetnica Amina Abdičević i umjetnica Lada Pervan.

U saopštenju Muzeja navodi se da je cilj predavanja bio  da se posjetioci  upoznaju sa razvojem i značajem pozorišnog odjeljenja Muzeja te da saznaju više o bogatoj kulturnoj baštini bh. pozorišta. Posebno je značajno da su predavanju prisustvovali i učenici četvrtog razreda Srednje škole primijenjenih umjetnosti Sarajevo sa odsjeka slikarstva, tekstilnog dizajna i vajarstva u pratnji profesorice bosanskog jezika i književnosti Emina Ćosibegović i bibliotekarke Amine Abdulahović.

Amina Abdičević je podsjetila da Sarajevo njeguje pozorišnu umjetnost od formiranja prvog profesionalnog pozorišta – Narodnog pozorišta u Sarajevu koje je osnovano daleke 1921. godine, preko Kamernog teatra 55, Pozorišta mladih, najmlađeg Sarajevskog ratnog teatra – SARTR-a i samog Muzeja koji je osnovan 1961. godine.

-U našem Muzeju se  pored književnih nalazi preko 40 dragocjenih i značajnih pozorišnih zbirki sa ukupno više od 20.000 eksponata. Zbirke pozorišnog odjeljenja muzeja formirale su se postepeno kako su dolazile u muzej, putem poklona ili otkupa od članova porodice ili bliskih prijatelja. Veliki dio dragocijene dokumentarne građe u naš muzej stigao je iz Narodnog pozorišta Sarajevo, Kamernog teatra 55, Pozorišta mladih, ali i pozorišta iz Bosne i Hercegovine. Tako da s ponosom mogu da kažem da pored sarajevskih teatarskih institucija koje su našle mjesto u našem Muzeju baštinimo i bogatu pozorišnu dokumentaciju koja se odnosi na teatarske scene Mostara, Zenice, Tuzle, Banja Luke i drugih gradova Bosne i Hercegovine – kazala je Abdičević.

U okviru predavanja prikazani su isječci iz kultne predstave „Kosa“ koja je premijerno prikazana u oktobru 1992. godine u Kamernom teatru 55. Predstava je nakon toga ponovo igrana u proljeće 1993. godine.

Sarajevska „Kosa“ nastala je na osnovu prvobitne ideje Srđana Jevđevića, a u razradi i pod vodstvom koreografa i režisera Slavka Pervana, te Kaće Dorić, korediteljice, prema muzičkim aranžmanima Amira Bešića i Srđana Jevđevića, te u scenografiji Lade Pervan i kostimima Amele Vilić.

Izložba „Miroslav Bilać – slikar i pozorišni scenograf” autorice muzejske savjetnice Amina Abdičević otvorena je danas u galeriji Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH.

Izložba je realizirana u povodu 70 godina od osnivanja Kamernog teatra ‘55, a u okviru Internacionalnog Festivala „Sarajevska zima”. Produkciju izložbe i pratećeg kataloga podržala je Fondacija za muzičke scenske i likovne umjetnosti Sarajevo.

Glumac i fotograf Zoran Lešić kazao je da je Miro bio divan čovjek, miran, staložen i stub Kamernog teatra.

– Čak 37 godina je radio scenografiju za Kamerni teatar i evo ja sad gledam okolo i ne vidim nikog iz Kamernog teatra na ovom otvorenju. Praviti scenografiju za Kamerni nije bilo lako, scena je mala, ograničena i trebalo je iz sezone u sezonu praviti magiju na toj sceni, a Miro je to izvanredno uspijevao – kazao je Lešić.

Arhitekt Stjepan Roš istaknuo je da se družio sa Bilaćem i da je prve priče o scenama i životu u pozorištu uz njega percipirao.

– Teatar je prostor za snove, a Bilaćeve scenografije to potvrđuju. Mladi ljudi više i ne porepoznaju šta znače ovi izloženi eksponati. Naprimjer Bilać je izrezivao karton od kutija sa košulja i pastelima i kredom na njima radio. Zato su ove skice prava umjetnička djela – kazao je Roš.

Ibrahim Spahić, direktor Festivala “Sarajevska zima” zahvalio je Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH kao jednoj od sedam institucija kulture od značaja za BiH koje u nevjerovatnim uslovima ostvaruje svoju misiju.

“Prekrasno je da u jednom prostoru imamo dva događaja koji se nadopunjuju na najprirodniji način. Susret Dubrovnika i Sarajeva iznova potvrđuje našu kulturnu povezanost “, kazao je Spahić najavljujući drugi dio programa.

U muzičkom dijelu programa nastupili su zbor „Blasius” iz Dubrovnika i ansambl „Cantabile” iz Sarajeva, koji su pod sjajnim vodstvom dirigentica Maje Marušić i Željke Andrić pripremili pravi muzički spektakl za posjetioce. Nakon pojedinačnih nastupa zbor i ansambl na kraju su zajednički izveli poznatu sevdalinku “Svi dilberi”.

„Pilot projekat digitalne obrade zbirke Zdravko Grebo i pripadajuća istraživanja“ Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH završen je krajem februara i prezentiran javnosti. Ovaj projekat, koji je obilježio prekretnicu u digitalizaciji arhivske građe. Ne samo da je unaprijedio prakse arhiviranja, već je otvorio nove horizonte u istraživačkom radu Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine. Projekat je finansiralo Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke.

Tim, pod vodstvom kustosice Ifete Lihić, obuhvatio je stručnjake iz različitih oblasti, uključujući advokata i pravnog savjetnika Asima Jusića, te stručnjake za digitalizaciju Dragana Golubovića i Feđu Kulenovića. Njihovo iskustvo i predan rad omogućili su efikasno ostvarenje zadanih ciljeva.  

Standardizacija arhivskih praksi
Jedan od najznačajnijih rezultata projekta je izrada i usvajanje Pravilnika o rukovođenju arhivskom građe. Ovaj dokument  garantuje sigurnost i pristupačnost digitaliziranog materijala i postavlja jasna pravila korištenja, čime se osigurava dugoročna održivost i kvaliteta digitalnih primjeraka arhivskog materijala. Ovaj set pravila postavio je nove standarde u digitalizaciji i postao je temelj za buduće projekte modernizacije.

Angažman akademske zajednice
Na segmentu digitalizacije i obrade građe značajnu ulogu odigrao je tim studenata sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Njihov angažman omogućio je brzu i efikasnu primjenu savremenih tehnologija u obradi i pohrani arhivske građe. Detaljni plan digitalizacije arhiva Muzeja je uspješno implementiran, a nabavljena je sva neophodna oprema za prvu pohranu digitalnih materijala, čime je osigurana dugoročna zaštita kulturne baštine.

Inovativni pilot projekat dokumentovanja usmene historije
Jedinstvenost ovog projekta dodatno je istaknuta finalizacijom pilot projekta dokumentovanja i arhiviranja usmene historije, realiziranog u decembru prošle godine. Dio građe zbirke „Zdravko Grebo“ posvećen je arhivskom segmentu pod nazivom Radio Zid. Zbog malog broja eksponata koji se odnose na legendarnu ratnu radio stanicu, zirku smo odlučili proširiti dodatnim intervjuima sa uposlenicima radija. Ovaj pristup omogućio je da se ispričaju zaboravljene ili do sada ne ispričane priče pruživši jedinstven uvid u događaje iz ratnog perioda, čime se otvara nova dimenzija istraživanja i razumijevanja kulturnog otpora stanovnika ratnog Sarajeva. 

Snimanje intervjua sa uposlenicima Radija Zid

Proširenje djelokruga Muzeja
Realizacijom ovog projekta, Muzej je znatno proširio svoje mogućnosti djelovanja. Modernizacijom praksi digitalizacije i arhiviranja, institucija je učvrstila svoju poziciju kao lider u primjeni suvremenih tehnologija za očuvanje kulturne baštine. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke zaslužuje posebnu zahvalnost, grantom omogučivši okupljanje istraživačkog tima i postavljanje temelja za modernizaciju pružanja usluga istraživačima.

Segment istraživanja
Uz samu realizaciju projekta, provedena su i pripadajuća istraživanja. Neovisni istraživači, od kojih neki djeluju i izvan granica Bosne i Hercegovine, koristili su digitaliziranu građu kao temelj za nova istraživanja. Ovaj model primjene digitaliziranih materijala predstavlja inspirativan primjer kako tehnologija može olakšati pristup i analizu arhivske građe.

Nastavak edukacije i mentorstva
 Ispred Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, kustosica Ifeta Lihić imenovana je nadležnom za rukovođenje digitaliziranom građom, a u saradnji s Filozofskim fakultetom Univerziteta u Sarajevu, dok je mentorom procesa digitalizacije imenovan Feđa Kulenović. Posebna čast predstavlja navedeno mentorstvo čime se dodatno osnažuje praktična obuka i razvoj novog kadra studentica i studenata matičnih fakulteta. Edukacija mladih stručnjakinja i stručnjaka, u saradnji s Odsjekom za komparativnu književnost i informacijske nauke, ključna je komponenta ovog projekta, osiguravajući prijenos znanja i praktičnih vještina za buduće generacije.

Pilot projekat digitalne obrade zbirke „Zdravko Grebo“ predstavlja prekretnicu u modernizaciji muzejske prakse Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Realizacijom svih aktivnost, Muzeju je omogućeno da postane inovativna institucija koja pruža napredne usluge istraživačima i čuva kulturnu baštinu na najvišem nivou. Nadamo se da će ovaj projekat poslužiti kao inspiracija i za druge institucije, potičući ih na uspostavljanje sličnih studija za dokumentovanje historije uz primjenu savremenih digitalnih alata.

Izložba pod nazivom “Vlado Pravdić – Mali princ s Marijinog Dvora” autorice muzejske savjetnice Amine Abdičević otvorena je večeras u povodu 75. godišnjice rođenja ovog izuzetnog muzičara.,

Vlado Pravdić bio je član legendarnog rock sastava Bijelo dugme, kao i drugih utjecajnih grupa poput Ambasadora i Indexa. Posjetioci će na ovoj izložbi imati priliku da saznaju detalje o životu i radu Vlade Pravdića kroz raznovrsne izložbene eksponate. Među njima su privatne fotografije iz njegovog arhiva, službene fotografije iz njegovih godina rada u grupama Ambasadori, Indexi i Bijelo dugme, kao i novinski članci, intervjui, popis diskografskih izdanja na kojima je učestvovao te posebno vrijedan eksponat – posljednje klavijature na kojima je Vlado svirao.

Izložba je dio projekta “Književnost i popularna kultura” koji istražuje povezanost književnosti i popularne kulture u Bosni i Hercegovini, a koja se bazira na dokumentarnoj građi i drugim svjedočanstvima.

O Pravdiću su osim autorice, govorili direktorica Muzeja Šejla Šehabović, novinar i urednik Dževdet Tuzlić, poznati muzičar Vlado Podany te kompozitor, muzičar i muzički producent Ismet Nuno Arnautalić koji je i otvorio izložbu.

Vlado Pravdić rođen je 6. decembra 1949. godine u Sarajevu. Muziku je zavolio još u ranoj mladosti, a njegov muzički put počeo je u grupama Vokins i Kost. U periodu od 1970. do 1971. godine svirao je u grupi Ambasadori, a kasnije je postao član Indexa.

Godine 1974. pridružuje se grupi Jutro, koja ubrzo mijenja ime u Bijelo dugme, gdje je proveo ključne godine svoje karijere. Pravdić je bio poznat po svom posvećenom načinu života, koji se razlikovao od tipičnog životnog stila muzičara, te je bio u grupi Bijelo dugme sve do 1987. godine, a potom se vratio 2005. godine kada su održali seriju uspješnih koncerata.

Izložba “Vlado Pravdić – Mali princ s Marijinog Dvora” bit će otvorena za posjetioce i nakon novogodišnjih praznika, a ljubitelji muzike, historije i kulture pozvani su da posjete ovu jedinstvenu izložbu koja čuva uspomenu na jednog od najvažnijih muzičara bivše Jugoslavije.

U Centru za kulturu i edukaciju „Safet Zajko” otvorena izložba pod nazivom „Karim Zaimović – Pogled u svemir” autorice Ifete Lihić. Dizajn izložbe uradila je Farah Noor Ćemer.

Gostovanje ove izložbe rezultat je saradnje Općine Novi Grad Sarajevi i Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Izložba je posvećana ličnosti i djelu Karima Zaimovića, a rezultat je autorskog istraživanja arhivske građe iz zbirke “Karim Zaimović”, koja je od 2022. godine u posjedu Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Izložba prati autorov život od rođenja do smrti, te nudi – ulazak u svijet autorovog djela, a po prvi put i priliku da se publika upozna sa školskim sveskama, dnevnicima i crtežima Karima Zaimovića, njegovim rukopisima koji će kasnije biti sabrani u zbirku pripovjetki “Tajna džema od malina”, kao i njegovu pisaću mašinu i lampe pod kojima je pisao u danima opsade.

Karim Zaimović bio je pisac priča i stripova, književni i muzički kritičar, novinar i istaknuta ličnost sarajevske kulturne scene, posebno tokom opsade (1992. – 1995.). Njegov izuzetan talenat pružio je nakratko utočište od surove ratne stvarnosti. Njegov mladi život tragično je okončan 13. avgusta 1995. godine uslijed ranjavanja. Bio je jedna od posljednjih civilnih žrtava rata. Karim Zaimović nije među nama već 27 godina. Unatoč tome njegov izvanredan rad pozicionirao ga je među jednog od najpopularnijih pisaca nove generacije. Njegova djela privlače čitatelje/ice svih generacija. Lik Karima Zaimovića utjelovljuje koncept otpora umjetnosti smrti i urbanoj destrukciji. Mnogi kritičari su pisali o njegovom radu. Tu je i poznati pozorišni komad zasnovan na njegovoj knjizi i životu (Tajna džema od malina), Fondacija Karim Zaimović i više izdanja njegovih knjiga koje se još uvijek prodaju u velikom broju primjeraka. Djela Karima Zaimovića predstavljaju glas sa alternativne scene koji ne poznaje nacionalne pripadnosti.

Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine danas je ugostio Enrica Davanza, doktoranta na Univerzitetu “G. D’Annunzio” u Italiji, koji je održao predavanje pod nazivom “Rat svjetova u čaršiji: radiofonska stvarnost u pričama Karima Zaimovića”. Predavanje je moderirala Elvedina Kahrić, studentica pete godine na odsjeku za komparativnu književnost, a prisustvovale su, između ostalog majka i sestra Karima Zaimovića, Ašida i Lajla Zaimović.

U svom predavanju, Davanzo je analizirao jedinstven narativni stil Karima Zaimovića, istaknivši da on u svojim tekstovima spaja narativnu maštu i dokumentarnu stvarnost, stvarajući “radiofonsku” stvarnost koja je imala duboko emotivno i kulturno značenje za njegove sugrađane.

Predavač je detaljno objasnio kako su Zaimovićeve priče koristile tehniku direktnog prijenosa, sličnu onoj koju je Orson Welles primenio u svojoj radio-adaptaciji Rata svjetova, stvarajući iluziju realizma i vjerodostojnosti. Analizirajući “radiofonske” elemente u Zaimovićevim pričama, Davanzo je ukazao na transmedijalne aspekte njegovog pripovijedanja, istovremeno istražujući kulturno naslijeđe Radija Zida i njegovog osnivača Zdravka Zgreba.

– Drago mi je da mogu potvrditi da se još čuje Karimov glas i širi se njegovo književno naslijeđa. Takvi primjeri su pozorišna adptacija “Tajne džema od malina”, Selme Spahić za SARTR 2016.  strip-adaptacije na engleskom Karimovih priča od strane Aleksandra Brezara i Enisa Čišića, izdavanje dopunjenog izdanja zbirke “Tajna džema od malina” koju je izdao Buybook 2021… Među tim je i izuzetno važan projekt Formiranja i digitalizacije zbirke “Karim Zaimović” u  Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Zahvaljujući tom projektu ja sam imao priliku da iz prve ruke vidim knjige koje je Karim Zaimović čitao, naprimjer one o mitovima i vampirima. Tako sam mogao iz prve ruke saznati šta je utjecalo na njegovo pisanje. Zato je ovo što radi Muzej veoma dragocjeno – kazao je Davanza.

Sporazum u primopredaji arhivske građe na osnovu koje će biti formirana zbirka „Nijaz Alispahić“ u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine potpisale su danas Selma Alispahić, kćerka Nijaza Alispahića i Šejla Šehabović, direktorica Muzeja.

Nijaz Alispahić bio je bosanskohercegovački književnik, dramaturg, prozaist, pjesnik, teatrolog, kritičar i esejist, scenarista, pozorišni i TV reditelj, kulturni hroničar…

U ime porodice Alispahić koja je danas poklonila dio građe za formiranje zbrike, Selma Alispahić, naša istaknuta glumica, kazala je da je veoma sretna što je do ovog dogovora došlo.

– Moj otac bi sigurno bio presretan da zna da je dio Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti upravo zato što je njegov cijeli život bio posvećen i obilježen književnošću i pozorištem. On je u potpunosti sebe davao književnosti, ali je vrlo specifičan autor i po tome što je ostavio veliki trag u pozorišnoj historiji ove države – kazala je Alispahić.

Poklonjena građa obuhvata dug vremenski period i sastoji se od prepiske, fotografija, dokumenata iz pozorišnog života i pozorišnih izvedbi, različitih verzija rukopisa i drugih dokumenata koji su bili vezani za autora Nijaza Alispahića.

Porodici Alispahić se u ime Muzeja zahvalila direktorica Šejla Šehabović naglasivši da je počastvovana što su izabrali baš ovu instituciju da pohrane građu vezanu uz njihovog supruga, oca i djeda.

– Nijaz Alispahić je obilježio jedan važan period u književnom i pozorišnom životu Bosne i Hercegovine. Zbirka koju upravo formiramo je poprilično obimna, a biće sigurno i veća kako se bude dopunjavala. Građa je sad u vlasništvu Muzeja, mi tek počinjemo da radimo i očekujemo da će se već krajem ove godine, a slijedeće sigurno, vidjeti prvi rezultati našeg rada na zbirci – kazala je Šehabović.

Nijaz Alispahić rođen je 1938. godine, a svoje školovanje završio je studijem jezika i književnosti u Beogradu, dok je postdiplomske studije završio u Sarajevu. Karijeru je započeo kao dramaturg i umjetnički direktor Narodnog pozorišta u Tuzli. Osim teatarskog angažmana, 1973. godine pokrenuo je književnu manifestaciju Kikićevi susreti u Gradačcu.

Alispahić je autor brojnih književnih djela, među kojima se ističu Vatre stišane pjesmom, Karakazan, Sire, došli su ratnici, Sihirbaz, te drame kao što su Zmaj od Bosne, Hasanaginica, Aska i vuk i mnoge druge. Njegova djela prevođena su na više stranih jezika, a njegovo ime nalazi se u Antologiji bošnjačke pripovijetke 20. stoljeća i Antologiji bosanskohercegovačke drame 20. stoljeća.

Nijaz Alispahić bio je višestruko nagrađivan književnik. Dvostruki je laureat nagrade “Ivo Andrić” za najbolju pripovijetku (1983. i 1989. godina), dobitnik nagrade “Zijo Dizdarević” za najbolju pripovijetku (1977. i 1978.), te je osvojio niz drugih priznanja kao što su nagrada “Život” za najbolju prozu 1977., nagrada “Glasa” za najbolju kratku priču iste godine, te nagrada prištinskog “Jedinstva”.

U pozorišnom svijetu, Alispahić je bio trostruki laureat nagrade Udruženja pozorišnih kritičara i teatrologa Bosne i Hercegovine za najboljeg dramaturga i najbolji repertoar u sezoni od 1983. do 1989. Također, dobitnik je nagrade Udruženja pozorišnih kritičara i teatrologa Bosne i Hercegovine za najbolju dramatizaciju djela Derviš i smrt 1989. godine.

Njegova izuzetna umjetnička ostavština prepoznata je i 2021. godine kada mu je Direkcija Festivala MESS dodijelila priznanje Zlatni lovor vijenac za doprinos umjetnosti teatra.

Nijaz Alispahić preminuo je u Tuzli 2. januara 2024. u 84. godini života.