Izložba ‘Bosanski jezik i školstvo 1823–2023.’ (200 godina jedne značajne tradicije) autora Jasmina Hodžića iz Instituta za jezik UNSA postavljena je u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, u suradnji sa Bošnjačkom zajednicom kulture ‘Preporod’.

Prema riječima autora, tom izložbom obilježava se Međunarodni dan maternjeg jezika, a sadrži izvore prvorazredne arhivske građe o bosanskom jeziku u bosanskom obrazovnom sistemu, od početaka modernog školstva savremenijeg tipa (1823.), do danas (2023.). Sastoji se od više od stotinu dokumenata, od čega je minimalno pola dosad nepoznata ili izvorna neobjavljivana građa. Istraživačkog je tipa i prvi put javnosti otkriva značajne detalje o naznačenoj temi.

Autor je zahvalan Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci BiH, Historijskom arhivu Sarajevo, Arhivu HNK i ostalima koji su mu, kako je kazao, pomogli u prikupljanju građe.

Kako je istaknuo predsjednik BZK Preporod Sanjin Kodrić na otvaranju izložbe, važno je govoriti o bosanskom jeziku, važno ga je afirmirati ‘važno je ne činiti to formalno’.

– Mi koji se bavimo jezikom znamo da stvarna društvena briga o bosanskom jeziku ni izbliza nije ekvivalentna onome koliko se o tome govori. Utoliko je i važnije priređivati događaje, poput ove izložbe, koji nisu formalno karaktera, koji nas suštinski upoznaju sa fenomenom bosanskog jezika kao takvog, njegovom poviješću, njegovim posvjesnim trajanjem, društvenom pozicijom – kazao je.

Za direktoricu Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH Šejlu Šehabović važno je da ta institucija kulture obilježava sve značajne, i međunarodne i domaće, datume iz raznih oblasti.

– Važno je da imamo institucije koje mogu da posjeduju dokumenta, koje mogu da štite dokumente i koji iz tih dokumenata govore neku priču – kazala je u vezi današnje izložbe.

Izložbom ‘Bosanski jezik i školstvo 1823–2023.’ prezentirani su podaci o osnivanju i planu i programu prve modernije bosanske škole savremenog tipa (sa školskom zgradom, planom i programom, učiteljima i udžbenicima), kad je Husein-kapetan Gradaščević 1823. dao dozvolu fra Iliji Starčeviću da u Tolisi kod Orašja otvori školu. U toj školi je radio i fra Ambroža Matić, koji je za vrijeme boravka u Tolisi sastavio udžbenik matematike preveden iz latinskog u bosanski jezik.

Prikazani su podaci i o ostalim našim prvim latiničnim udžbenicima s početka XIX stoljeća, u kojima se narod imenuje Bošnjacima a jezik bosanskim.

Kako se navodi, 2023. je označena kao godina u kojoj se obilježava 200 godina savremenog bosanskog školstva i službenog bosanskog jezika u školstvu.

Sredinom XIX vijeka u Bosanskom vilajetu dolazi do službene reforme obrazovnog sistema i osnivanja novih škola, a osniva se i Vilajetska štamparija u kojoj se izrađuju udžbenici za domaće škole. Osmanske vlasti su davale odobrenje nastavnih planova i programa, vodeći posebno računa i o sadržaju udžbenika. Službeni jezik bio je bosanski.

Izložbom su prikazani i prvi ćirilični bukvar (iz 1867.) i prvi latinični bukvar (iz 1869.), oba štampana u Vilajetskoj štampariji. Također, izložbom su obuhvaćene i prve bosanske štampane arebičke knjige, priručnici za podučavanje vjeronauke na bosanskom jeziku, Ilmihal Omera Hume (1865) i Od virovanja kitab Zaima Agića (1868).

Dati su zvanični izvještaji sa polaganja školskih ispita, sredinom XIX stoljeća u Bosanskom vilajetu, gdje se redovno među predmetima navodi bosanski jezik. Dat je i obrazac školske svjedodžbe iz osmanskog perioda.

Niz je arhivskih dokumenata iz Osmanskog arhiva u Istanbulu, koji potvrđuju bosanski jezik i u Bosni i izvan Bosne, i ti dokumenti su također prezentirani tom izložbom.

U vrijeme austrougarske uprave Bosnom bosanski jezik se zadržava kao službeni jezik u školstvu, sve do 1907. i te procese preko izložene školske dokumentacije i evidencije također prati sadržaj izložbe. Izložba pokazuje i bosanski jezik u nekim udžbenicima i glasilima i poslije 1907.

Promjene u društvu i društvenim sistemima dirigovale su i promjene u školstvu, pa se bosanski jezik nakon 1918. gubi sa društvene scene.

– Izložba pokazuje vraćanje narativa o bosanskom jeziku u bosanskoj društvenoj stvarnosti šezdesetih godina prošlog vijeka, za vrijeme druge Jugoslavije, kad se osniva i sarajevski Institut za jezik, kad slični instituti već postoje u Beogradu i Zagrebu – navodi se.

Posebno je ispraćen odnos službenih popisa stanovništva (1991. i 2013) prema bosanskom jeziku. Pokazano je da je još u vrijeme Jugoslavije (1990. i 1991) bosanski jezik počeo osiguravati značajnije mjesto u našoj društvenoj svakodnevnici, kad se pišu i prve savremenije knjige o bosanskom jeziku, nakon čega je amandmanskim rješenjima na Ustav R Bosne i Hercegovine krajem 1993. bosanski jezik službeno vraćen u naš društveni okvir. Izložba posebno pokazuje i stanje u školskom sistemu zemljama bivše Jugoslavije danas.

Izložba „Bosanski jezik i školstvo 1823–2023.“ dio je istoimenog projekta koji se radi u Institutu za jezik od prošle godine i rezultirat će monografijom o bosanskom jeziku i školstvu. U Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH bit će postavljena desetak dana, uz mogućnost produženja.

Izložba fotografija “Evropa-Alzas-Sarajevo 1993.-2023.” otvorena je večeras u galeriji Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, u okviru Internacionalnog festivala Sarajevska zima. Autor fotografija nastalih u februaru 1993. godine je Jean-Claude Hattere.

Kako je rečeno na otvaranju izložbe, konvoj Alzas(Alsace)-Sarajevo bio je najveći individualni humanitarni konvoj za Bosnu i Hercegovinu organiziran od jedne nevladine organizacije u Francuskoj tokom rata.

Konvoj je krenuo iz Strasbourga u februaru 1993. i stigao do Sarajeva dvije sedmice kasnije, prevozeći 350 tona materijala. Najveći dio tovara sastojao se od 10.000 standardnih paketa hrane koji su bili dizajnirani da prehrane četveročlanu porodicu tokom osam dana. Drugi transportovani materijal bio je štamparski papir za novine “Oslobođenje” i medicinska oprema za dvije bolnice.

Fotografije prikazuju različite faze konvoja, preuzimanje paketa i polazak iz Strasbourga (ispred Vijeća Europe) – putovanje konvoja kroz Sloveniju, Hrvatsku i BiH – dolazak u Sarajevo i podjela paketa na različitim mjestima u gradu, te polazak i dolazak u Strasbourg kao i prijem kod Catherine Lalumière iz Vijeća Europe.

Direktor Festivala Sarajevska zima Ibrahim Spahić je kazao da je riječ o radu Jean-Clauda, fotografa koji je bio i potpredsjednik asocijacije  Alzas – Sarajevo i pratio je od početka ovaj put.

Po njegovim riječima, dolazak 1993. godine u Sarajevo pod opsadom, u najhladnije doba, bez hrane, bez vode, bez grijanja, bilo je kao jedna čarolija.

– Zahvaljujući tom fenomenu, prije svega solidarnosti sa nama, večerašnji razlog našeg susreta ovdje je također i podrška narodu Sirije i Turske, koji su stradali u katastrofalnom zemljotresu – kazao je Spahić.

Direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH Šejla Šehabović je kazala da su se simbolički Međunarodni centar za mir i Sarajevska zima ove godine odlučili pozvati na solidarnost sjećajući se prošlosti.

To je jako važno, jer mi smo svi preživjeli prošlost u kojoj smo bili u potrebi. Ljudi koji su preživjeli stanje potrebe bi trebali da imaju naglašeni osjećaj za solidarnost. Ova izložba je jedan od pokušaja da se prisjetimo svoje potrebe i da se prisjetimo da smo mi ljudi koji osjećaju potrebu za solidarnošću – navela je Šehabović. (FENA)

U okviru Internacionalnog festivala Sarajevska zima 2023., u galeriji Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH možete pogledati video radove grupe umjetnika naziva „Nine Dragon Heads“ koji su nastali u sklopu akcije „For the Linked Objects – Solidarity with Ukraine.

Riječ je projektu u kojem su učestvovali Aleksandra Janik (PL), Ali Bramwell (NZ), Christophe Doucet (FR), Daniela de Maddalena (SUI), Diek Grobler (S.A), Enrique Munoz Garcia (CH), Gabriel Adams (SAD), Hannes Egger (IT), Ingrid Rollema (HL), Jason Hawkes (AU) & Chris Tamm (AU) Jayne Dyer (PT), Josephine Turalba (PH), Kelli Sharp (AU), Lawrence Vincent (AU), Lois Schenk (AU), Mike Watson (UK), Oona Hyland (IR) i Anna Viola Hallberg, Park Byoung UK (ROK), Paul Donker Duyvis (HL), Phil Dadson (NZ), So Young Goo (ROK), Susanne Muller i Fred Luedi (SUI) i Yoko Kajio (JP)

Istovremeno u galeriji možete pogledati i izložbu ukrajinske poezije koja je također dio programa „Solidarnost umjetnika svijeta“.

Program možete pogledati do 15. februara 2023. od 10 do 19 sati svaki dan osim nedjelje.

Program “Solidarnost umjetnika svijeta” posvećen ukrajinskom pjesniku, slikaru i humanisti Tarasu Ševčenku održan je u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, u okviru manifestacije otvaranja ovogodišnjeg Festivala “Sarajevska zima”.

U razgovoru su učestvovali Andrea Lešić i Adijata Ibrišimović -Šabić.

Sjećanje na Tarasa Ševčenka započela je Lesia Laževska koja je pročitala njegovu pjesmu “Oporuka”, nastalu prije 178 godina a koja je danas možda i najaktuelnija. Prijevod pjesme pročitala je Šejla Šehabović, direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH.

Andrea Lešić kazala je da se ovim programom želi skrenuti pažnja na ukrajnsku književnost kao veliku evropsku književnost o kojoj se u BiH jako malo zna.

– U našoj zemlji ne postoji niti je ikad postojao studij ukrajinske književnosti i jezika niti kulture. Pri tome ukrajinska književnost se smatra da se nalazi pod kapom ruske književnosti. Nadamo se da ćemo postići da skrenemo pažnju javnosti na djela, pisce, čitav jedan posebni kulturni kontekst i tradiciju o kojima bi se trebalo znati malo više. To je ipak nacija od 30 miliona ljudi – kazala je Lešić.

Adijata Ibrišimović Šabić smatra žalosnim što se morala dogoditi tragedija da bi se obratila pažnja na ono što su možda sličnosti između bosanskohercehovačkog naroda i ukrajinskog naroda, kao i kulture.

Taras Grigorovič Ševčenko, (Morynci, Ukrajina, 9. ožujka 1814. – Petrograd, Rusija, 10. ožujka 1861.) ukrajinski je pjesnik, slikar i humanist. Njegovo književno naslijeđe smatra se temeljem novije ukrajinske književnosti. (Tekst: Fena/Nermina Omerbegović)

Sporazum o saradnji Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ i Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine potpisali su danas u Sarajevu predsjednik Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ prof. dr. Sanjin Kodrić i direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine mr. Šejla Šehabović. Sporazum se odnosi na zajedničku digitalizaciju građe iz zbirki „Zija Dizdarević“, „Ahmed Muradbegović“ i „Hamza Humo“.

Predsjednik BZK „Preporod“ prof. dr. Sanjin Kodrić istaknuo je značaj Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine te podvukao da je BZK „Preporod“ posvećen svim oblastima kulture Bošnjaka, a posebno književnoj povijesti.

– BZK „Preporod“ i Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine intezivno sarađuju i u prethodnom periodu realizirali su brojne zajedničke programe, od značaja za obje institucije – podvukao je.

Saradnja je, kako je naveo, formalizirana i ranije potpisanim općim sporazumom, na temelju kojeg je ovim sporazumom dogovoren projekt digitalizacije triju spomenutih značajnih književnih zbirki koje se nalaze u posjedu Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine.

– Projektom digitalizacije ova građa bit će sačuvana i bit će omogućeno njeno lakše korištenje i istraživanje. Kao takva će moći predstavljati osnovu za daljnja književnohistorijska istraživanja – ustvrdio je Kodrić.

Kodrić je istaknuo da je digitalizacija ovih triju zbirki samo početak zajedničkog rada na sličnim projektima.

– Već narednih godina ćemo zajednički digitalizirati još neke zbirke. Nadam se da ćemo biti u prilici zajednički ugostiti i zbirku Safvet-bega Bašagića, koja se nalazi u Univerzitetskoj biblioteci u Bratislavi – podvukao je Kodrić.

Ocijenio je da je značaj ove zbirke enorman jer je uvrštena na UNESCO-vu listu Pamćenja svijeta.

Šehabović je ovom prilikom kazala da Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine ima dugogodišnju saradnju s BZK „Preporod“, kao i sa svim ostalim nacionalnim društvama. Ona je istakla da je u planu potpisivanje sporazuma o saradnji i s ostalim nacionalnim društvima.

Sporazum o otkupu građe i formiranju zbrike „Karim Zaimović“ potpisan je danas u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Ovaj dokument su potpisale direktorica ove institucije Šejla Šehabović i majka Karima Zaimovića, Ašida Zaimović. Porodica ovog svestranog bh. književnika, autora stripova, novinara i književnog i muzičkog kritičara je odlučila da sredstva za otkup eksponata budu uplaćena Fondaciji „Karim Zaimović“.

– Karim Zaimović je jedna od autora za koje danas u našem društvu postoji ogromno interesovanje, ne samo u BiH već i u inozemstvu. Ne mogu vam nabrojati koliko puta nam je neko tražio dokumente i ekponate o Karimu Zaimoviću. Mi smo danas veoma uzbuđeni jer je prošlo puno godina otkako nismo otkupili neku cijelu, dobru zbirku, važnu za Bosnu i Hercegovinu. Bilo nam je veoma važno da ostvarimo želju akademske zajednice, ali građana koji su glasali za ovaj projekt putem elektronske javne rasprave. Jasno je da je u tako kratkom životu Karim uspio napraviti nešto što što mnogo duže traje nego što je on živio – kazala je Šehaboviuć

Majka Karima Zaimovića, Ašida, zahvalila se Gradu Sarajevu te Ministarstvo kulture i sporta KS te Grad Sarajevo koji su osigurali sredstva za realizaciju ovog projekta.

– Posebno se zahvaljujem se  Muzeju jer je imao osjećaja da uvrsti  Karima Zaimovića u svoju zbriku koja je veoma cijenjena i u kojoj se nalaze najveća imena naše književnosti. Kao majka sam veoma ponosna zbog toga – kazala je Ašida Zaimović.

U ime Fondacije obratila se Karimova sestra, Lajla Zaimović-Kurtović.

– Fondacija je osnovana 1996. godine, znači nedugo poslije Karimove smrti. Cilj nam je da isplaćujemo najmanje jednu stipendiju studentima Univerziteta u Sarajevu, posebno iz oblasti književnosti i Akademije likovnih umjetnosti jer su oni najbiliži Karimu – kazala je Lajla Zaimović-Kurtović.

Ifeta Lihić, saradnica Muzeja i autorica projekta  “Otkup, digitalizacija i prezentacija muzejske zbirke “Karim Zaimović” kazala je da je on napisan prije dvije godine i da je toliko trajalo sakupljanje sredstava.

– Zahvaljujući Gradu i Ministarstvu realizirat ćemo prve dvije faze projekta, a nadam se da ćemo već naredne godine napraviti veliku multimedijalnu izložbu o Karimu Zaimoviću na kojoj ćemo prezentirati građu i sve što smo dosad uradili – kazala je Lihić.

Grad Sarajevo je osigurao dio sredstava na inicijativu Mirela Džehverović, dopredsjedavajuća Gradskog vijeća.

–  Rado sam bila inicijator jer u ta grozna vremena Karim je bio svjetla tačka i voljela sam sam slušati njegove emisije kada sam imala baterije da je poslušam. Trudiću se svim silama da obezbjedimo novac i za treću fazu projeka jer Karim to zaista zaslužuje – kazala je Džehverović.

Ministar kulture i sporta KS Samir Avdić istaknuo je da zbirka Karima Zaimovića pripada u Muzej književnosti i pozprišne umjetnosti BiH te da mu je drago da je tu našla svoje mjesto.

– Iako čekamo novi saziv, siguran sam će i Ministarstvo kulture i sporta podržati nastavak ovog projekta jer to dugujemo ne samo rahmetli Karimu, njegovoj porodici već široj društvenoj zajednici i generacijama koje dolaze. Finansijska  sredstva ne smiju nikad da budu prpblem za ovakve projekte i njihovu realizaciju i siguran sam da ćemo u saradnji sa Gradskom upravo to provesti kraju – kazao je Avdić.

Zbirka „Karim Zaimović“ postati 68. po redu književna zbirka koja se čuva u  Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Podsjećamo, u ovom Muzeju pohranjene su zbirke posvećene Ivi Andriću, Meši Selimoviću, Maku Dizdaru, Isaku Samokovliji, Silviju  Strahimiru Kranjčeviću, Ziji Dizdareviću, Branku Ćopiću, Petru Kočiću, Kalmiju Baruhu i mnogim drugim književnicima, a dio je izložen i u Stalnoj postavci ove institucije.

Piše: Ifeta Lihić, saradnica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH

Lik i djelo Karima Zaimovića, 27 godina nakon tragične smrti, interesantno je pratiti kroz dva paralelna života u bosanskohercegovačkoj kulturi: život u kulturnom duhu Sarajeva i život kroz institucionalno pamćenje. Jedina objavljena knjiga Tajna džema od malina, čitana i obožavana kroz generacije, predstavlja pobjedu genijalnosti nad tiranijom rata. Istoimena predstava u režiji Selme Spahić rasprodata je prilikom svakog izvođenja. Karima se također sjećamo svake godine na godišnjicu rođenja i smrti, i onda kada govorimo o kulturnom stvaralaštvu u ratu, bosanskohercegovačkom postmodernizmu, stripu, filmskoj i muzičkoj kritici i drugim formama umjetničkog stvaralaštva kojima je Karimov neviđeni talenat hrabro ismijavao primitivnu želju agresora za smrću i urbicidom. 

Dok ga s punim pravom i dalje veličamo, paralelno ga i zaboravljamo. Lik i djelo Karima 27 godina nakon smrti nije pohranjeno niti u jednom bosanskohercegovačkom arhivu. Postoje dva moguća objašnjenja: nismo svjesni važnosti arhiva ili Karim nije “materijal” za arhivsko pohranjivanje. Oba odgovora se čine kao slučaj.

Arhiv se ne može nikako drugačije objasniti već kao kostur države. Arhivskim pohranjivanjem nastaju historijski/politički diskursi koji služe kao primarni tekstovi historije. Pored toga što pohranjuje historiju, arhiv je institucija koja joj daje legitimitet. Arhiv je izvor moći i kao takav je uvijek politička institucija isto kao što je i (ne)arhiviranje politički čin. Arhiv normativizira i u isto vrijeme relativizira historiju. Oni koji se nalaze u arhivima smatrani su dovoljno bitnim historijskim izvorom. S druge strane, arhiv relativizira jer je proces arhiviranja uvijek nužno i proces selekcije bitnoga nad nebitnim. Pa će se tako danas arhivirati oni koji su prihvatljivi za etnonacionalne kulturne kanone, dok se oni poput Karima, politički neutralni ili nepodobni, neće naći na policama historije. 

Zašto je trebalo ovoliko dugo da se lik i djelo Karima Zaimovića arhivira u Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine? Kada sam predložila ovaj projekat prije dvije godine (od kada i aktivno pokušavam pronaći finansiranje), prvi problem koji se javio bilo je nedovoljno sredstava kojima bi Muzej otkupio arhivsku građu književnika. Dok pratimo rađanje novih muzeja i arhiva, Muzej književnosti, jedini književni muzej u ovom dijelu Evrope, jedna je od sedam institucija koje nemaju riješen pravni status i prema tome nemaju stalno finansiranje. Političko zanemarivanje institucija od potencijalno vitalnog nacionalnog interesa je gušenje odnosno pročišćavanje zajedničke historije zarad jednoobraznih etnički čistih kulturnih historija.

Još jedan od krivaca za loš status arhiva i muzeja je nemarnost univerziteta koji učestvuju u formiranju kulturnih kanona. Pitala sam koliko često studenti BHS književnosti zatraže pristup arhivskoj građi. U Muzeju knjižvnosti to nije čest slučaj. Najveći interes za proučavanje BHS književnosti dolazi upravo od stranih istraživača/ica koji se bave proučavanjem balkanistike/slavistike. Znanje o Bosni i Hercegovini se izvozi na strane fakultete i proizvodi van njenih granica.

Zapostavljanje institucija poput Muzeja književnosti i autora kao što je Karim vode nas u kolektivni zaborav i brisanje kulturne memorije što u konačnici olakšava proizvodnju kulture laži pod zastavama nacionalizama. Arhiv, međutim, može postati bojno polje a arhiviranje oružje protiv etnonacionalizama, kojim ćemo braniti različitost i multikulturalnost. Danas je veliki dan za književnu historiju jer su napokon institucionalizirani  lik i djelo Karima Zaimovića, pohranjeni na sigurno, sačuvani od zaborava, i dostupni budućim generacijama da svjedoče o Karimovoj genijalnosti.

(Tekst je objavljen na portalu Radiosarajevo.ba 23. 12. 2022.)

Naslovna fotografija: Foto: Privatni album / Karim Zaimović na portretu koji je nacrtao Hermann

Izložba „Obećano ostrvo“ na kojoj su po prvi put predstavljeni neobjavljeni rukopisi i naliv-pero Tina Ujevića iz perioda njegovog života u Sarajevu otvorena je večeras u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Autor izložbe je Domagoj Margetić, direktor Antimuzeja u kojem se, između ostalih, čuva i zbirka Tina Ujevića, a koje je sakupio i sačuvao umjetnik i vizionar Vladimir Dodig Trokut.

– Kad čitate ove stihove koje je Tin pisao u Sarajevu ne možete, a da se ne zaljubite u grad u kojima su nastali. Kad pročitate pripovijetke o životu pojedinih sarajevskih obitelji, ne možete a da se ne zapitate da li su stvarno postojali. Kad je živio u Sarajevu o Tinu Ujeviću su zagrebački mediji pisali kao o „boemu sa Miljacke“. Svi smo mi večeras tog boema sa Miljacke vratili u njegov grad – kazao je Margetić.

Izložbu je otvorila direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine Šejla Šehabović koja je pročitala Ujevićevu neobjavljenu pjesmu „Noem“ iz koje je iskorištena sintagma „obećano ostrvo“ za naziv izložbe.

– Bilo bi nam drago da ova izložba gostuje i u drugim gradovima, ali činjenica je da je ona najvažnija za Sarajevo. Rukopise smo namjerno pojedinačno izložili kako bismo poklonili dužnu pažnju onome što je Tin Ujević uradio za naš jezik i za književnost našeg zajedničkog jezika. Iz te ljubavi i tog obećanja nastala je ova izložba – kazala je Šehabović.

Dodala je da se na izložbi, pored eksponata koji su u vlasništvu Antimuzeja, mogu pogledati i oni koji se čuvaju u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH.

– Čuvamo neveliku, ali dragocjenu zbirku posvećenu Tinu Ujeviću. Uglavnom se radi o njegovoj prepisci što su je prijatelji, znajući za njegov boemski život, prikupili bez njegova znanja i predali Muzeju – istaknula je Šehabović.

Dizajn izložbe radio je Almir Atlić, a tehničku postavku Miralem Dizdarević.

Na otvorenju je nastupio orkestar Bentabaša Akademskog kulturnog centra Univerziteta u Sarajevu „Seljo“ koji su izveli popularne numere i poznatih filmova. Izložba je otvorena do 28. novembra.

Izložba o doajenu sevdaha Safetu Isoviću, autorice Đane Kukić, otvorena je večeras u galeriji Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH u Sarajevu, a u povodu 15. godišnjice smrti ovog izuzetnog pjevača.

Podršku realizaciji izložbe dala je Asocijacija kompozitora-muzičkih stvaralaca AMUS, a material je ustupio Safetov sin Benjamin Isović, iz porodičnog arhiva iz kojeg je određeni broj eksponata dio postavke Art kuće sevdaha u Sarajevu. Dizajn izložbe radio je umjetnik i dizajner Dejan Slavuljica.

Posjetioci će kroz ovu izložbu dobiti uvid u život i profesionalnu karijeru Isovića, ali i kako se u printanim medijima pisalo o njemu, na osnovu skeniranih primjeraka originalnih novinskih članaka iz porodične arhive kao i fotografija. Na izložbi posjetioci mogu pogledati i poslušati videosnimke prvih pjesama koje je na svoj prepoznatljiv način interpretirao Safet Isović.

– Cilj ove izložbe je da se prisjetimo karijere doajena sevdaha koji je obilježio jedan dugi period na muzičkoj sceni tadašnje Jugoslavije, ali i da ne dozvolimo da bude zaboravljen. Građa, ili konkretno novinski članci, koji su posuđeni za potrebe produkcije izložbe, skenirani su i izloženi na 30 info ploča na kojima se može hronološki pratiti život i profesionalna karijera ovog velikana sevdaha. Dio izložbe sadrži kompletnu, izuzetno bogatu diskografiju Safeta Isovića koja se može hronološki pratiti od prvog do posljednjeg objavljenog albuma i singl ploče, kao i njegove brojne nagrade i priznanja za rad – kazala je autorica Kukić.

Prof. dr. Esad Bajtal kazao je da su često poredili Safeta Isovića sa opernim pjevačima jer je bilo nemoguće “safetovski” otpjevati sevdalinke koje je on izvodio te da su bili česti novinski naslovi da njegov glas treba staviti pod zaštitu države.

– Govorili su da je Isović bosanski Pavarotti, ali istina je da je Pavarotti bio italijanski Safet Isović – kazao je Bajtal.

Vrsni poznavalac sevdalinki Omer Talović kazao je da je sevdalinka bila i ostala brava usmenog lirskog pjesništva, a da je najadekvatniji ključ za tu bravu bio Safet Isović.

– Ostao je naš Sajo, jedinstven, neponovljiv i neprolazan. On živi u našim srcima I našim dušama u kojima neizbrisivo traje i stanuje esencija bosanske muzičke kulture, njen ugaoni kamen I bastion, sevdalinka naša – kazao je Talović.

Izložbu je otvorio Safetov sin, Benjamin Isović koji je kazao da se poklopilo da se ove godine navršilo 86 godina od rođenja i 15 godina od smrti Safeta Isovića, ali da ne treba obilježavati niti jedan od tih datuma već strast koju je on imao prema sevdalinci.

– Kako je znao reći moj otac “Sevdah je vesela bosanska tuga” i to je najbolji opis koji sam čuo. Zahvalan sam svima koji su učestvovali u realizaciji ove izložbe – kazao je Isović.

Na otvorenju izložbe predivnu sevdalinku “U Stambolu na Bosforu” koju je često pjevao Isović izveli su gosti iz Opće gimnazije KŠC “Sv. Pavao” iz Zenice. Njihov kvartet čini Nina Trbić, Amina Bajramović, Ella Zulfić i Lana Lazić. Aranžman ove sevdalinke za gudački kavretet uradio je profesor Davorin Bošnjaković. Posjetioci će izložbu u galeriji Muzeja moći pogledati do 1. novembra, nakog čega će biti prebačena u Art kući sevdaha.

U Centru za kulturu i edukaciju “Safet Zajko” otvorena je izložba: ”Život i djelo Ćamila Sijarića – Cio svijet živi u Sandžaku”, autorice magistrice Đane Kukić.

Izložba je prvi put predstavljena 2019. godine, nakon čega je više puta gostovala u zemlji i inostranstvu. Zahvaljujući edukativnom karakteru postavke i hronološki predstavljenim detaljima iz piščeva života, aktuelna je i danas. Autorica je na raspolaganju imala veliki broj eksponata iz ostavštine prodice Sijarić na osnovu kojih se u tančine može hronološki pratiti Sijarićev književni i životni put.

Izložba ne bi bila moguća bez velikodušnosti Sijarićeve kćerke Olane Sijarić, koja je osigurala građu za produkciju i bila velika podršku u radu.

Kroz izložbu svi posjetioci imat će priliku hronološki pratiti život i književno stvaralaštvo Sijarićevo na osnovu pažljivo selektiranih eksponata iz porodične arhive: porodično stablo porodice Sijarić koje je nacrtao sam Ćamil Sijarić predstavlja priču o njegovom porijeklu, fotografije iz perioda dok je pohađao Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju svjedoče  o osmogodišnjem školovanju u Medresi iz koje je 1935. Ćamil Sijarić izbačen zbog političkog djelovanja.

Zatim, dokument koji predstavlja spisak delegata studentskih udruženja delegiranih za Kongres studentskog udruženja za Svetski mir i društvo naroda koji je održan 9. aprila 1940. godine na Pravnom fakultetu u Beogradu i na kojem je pod rednim brojem 130. zaveden Ćamil Sijarić kao redovni student Pravnog fakulteta koji je pohađao VIII semestar- otkriva nam Sijarićevu angažiranost tokom studija, kad je izabran kao delegat udruženja studenata  „Osman Đikić“. O završenom gimnazijskom školovanju svjedoči originalni dokument: svjedočanstvo o završenom višem tečajnom ispitu Državne realne gimnazije u Vranju, a o studiju prava na Beogradskom fakultetu, diploma ove visokoškolske ustanove. Vrijedni spomena su i originalni rukopisi „Četiri narodne muslimanske pesme iz Sandžaka“ iz arhiva SANU, pohranjene pod rednim brojem 336. koje je Ćamil Sijarić kao brucoš studija prava odnio Aleksandru Beliću. Tadašnji student prava upoznao je Sabinu Fehimović, studenticu iz Mostara, svoju buduću suprugu, kojoj posvećuje pjesmu „Breze“. Rukopis ove pjesme, jedne od njegovih ranih pjesama, sastavni je dio izložbe. O ranoj fazi Sijarićevog rada svjedoče i pjesme objavljene u časopisima: „Pregled“ (1941.), „Gajret“ (1946.) i „Njiva“ (1948.), koji su također dio ove izložbe. Rukopisi pjesama „Trista volova imao je u Pešteri“ i „Dođe naš ratnik iz rata u Grčkoj“ koje su uvrštene u zbirku poezije „Koliba na nebu“, posthumno objavljene 1990, zanimljiv su dio izložbe. U trenutku pogibije Ćamila Sijarića ova zbirka pripremana je za štampu u banjalučkom Glasu. Priređivač i pisac pogovora je književnik Irfan Horozović. Vrijedan eksponat predstavlja i knjiga „Bihorci“ u izdanju Narodne prosvjete, kao i dokumenti koji svjedoče o jednom u nizu blistavih trenutaka u književnom sazrijevanju Ćamila Sijarića: novinski članak naslova „Ko će dobiti milion dinara“, objavljen prije nagrade Narodne prosvjete, kada je u javnosti, vjerovatno i zbog velikog novčanog iznosa nagrade, vladalo veliko interesovanje za rad žirija i proces dodjele nagrade, zatim karikatura naslova „Kod iskusnog profesora“, nastala nakon konkursa Narodne prosvjete i fotografija na kojoj je prikazan Ćamil Sijarić tokom uručenja nagrade u društvu Gustava Krkleca, Vladana Desnice, Dragoslava Grbića i Milana Bogdanovića. Dalje, prateći autorovo književno stvaralaštvo, izdvajamo knjigu „Zelen prsten na vodi“ i novinski članak Luke Pavlovića „Proza Ćamila Sijarića“ (Oslobođenje, 1950.), zatim rukopise pripovjedaka „Put“ i „Snaha“ objavljene u zbirci pripovjedaka „Naša snaha i mi momci“; pisma Ive Andrića upućena Ćamilu Sijariću u povodu dodjele nagrade za romane „Bihorci“ (28.12.1955, Beograd) i Mojkovačka bitka (15.5.1968, Beograd); odobrenje o kretanju Ćamila Sijarića, dopisnika TANJUG-a, na slobodnoj teritoriji Jasenovca; neobjavljene rukopise zapisa „Donja dolina i mjesečina“ i „Objavljeno u Mileševi, 1544“ iz ostavštine; zatim diplomu o dodjeljivanju 27-julske nagrade za roman „Mojkovačka bitka“ i Andrićevu nagradu za zbirku pripovjedaka „Francuski pamuk“. Veliki je broj dokumenata koji grade mozaik raznolike i bogate profesionalne karijere Ćamila Sijarića: potvrde o radnom stažu u redakcijama „Glasa“, „Zadrugara“ „Čička“ „Radio-Sarajeva“ itd.

Gostovanje ove izložbe rezultat je saradnje Općine Novi Grad Sarajevo i Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Veliki je broj dokumenata koji grade mozaik raznolike i bogate profesionalne karijere Ćamila Sijarića svi zainteresovani posjetioci mogu pogledati u Centru za kulturu i edukaciju „Safet Zajko“, svakim radnim danom od 08:00 – 20: 00h do 28. oktobra, 2022. godine. Ulaz je slobodan.